Nitko nije ni pomislio da će jedan od prvih arenskih koncerata u Hrvatskoj, nakon teške koncertne krize uzrokovane pandemijom koronavirusa, biti zapravo svojevrsni in memoriam jednom od najboljih pjevača naših prostora, nedavno preminulom Akiju Rahimovskom, frontmenu Parnog valjka.
Teško je nastaviti bez njega, ali i teško se oprostiti od njega, pogotovo bez publike, stoga je bend odlučio održati koncert u Areni Zagreb, a s kojim su trebali otpočeti novu turneju. 15 tisuća duša zajedno je pjevalo najveće hitove Parnog valjka, točnije njih 29 i to uz pomoć gostujućih vokala koji su cijelu ovu večer učinili još posebnijom. Osjetilo se na licima članova Parnog valjka da nije bilo jednostavno održati ovaj koncert, prvi bez dragog Akija, ali su bili svjesni da se ovo moralo učiniti upravo zbog njega. Jer kako je rekao Hus nakon uvodne pjesme “Za malo nježnosti”, koju su pratili snimci Akija u crno-bijeloj tehnici – “Aki će živjeti vječno”. Hus na kratko postaje glavni vokal u pjesmi “Zastave” i napominje da ovaj koncert mora biti zabava, što bi sigurno i sam Aki htio. Gosti su se redali, prvo Kiki Rahimovski, koji glasom podsjeća na svojeg oca, a atmosferu je podigao izvedbom hita “Zagreb ima isti pozivni”, kao i izjavom – “dobrodošli na proslavu života moga oca”. Uslijedili su Pero Galić iz Opće Opasnosti, Massimo, Filip Rudan, Nina Badrić, Dino Jelusić, Nermin Puškar, Tina Rupčić i Noa Rupčić, Neno Belan, Bajaga, Davor Gobac iz Psihomodo popa i Gibonni. Sveukupno oko tri sata nevjerojatnih emocija, nevjerojatnih izvedbi i velikih hitova.
“Prolazi sve, zar ne?”, “Molitva”, “Lutka za bal”, “Ljubavna”, “Gledam je dok spava”, “Godine prolaze”, “Uhvati ritam”, “Moja je pjesma lagana”, “Prokleta nedjelja”, “Opet se smijem”, “Ugasi me”, “Sve još miriše na nju”, samo je dio repertoara prvog i vjerojatno zadnjeg koncerta bez Akija. Da, postavlja se pitanje kako će Parni valjak dalje, hoće li više biti Parnog valjka? U kuloarima se priča i da doslovno Parni valjak prestaje s postojanjem, ali se čuju i priče da će nastaviti bez Akija i s drugim vokalom. U slučaju prvog scenarija moramo biti sretni što je ovaj bend dio naših života već dugo vremena, barem onima koji ih slušaju od početka, a u slučaju drugog scenarija treba reći da bez Akija Parni valjak nikada neće biti Parni valjak, ali i da će ove pjesme doista živjeti vječno, u kojoj god izvedbi da ih čujemo.
Bilo je puno nervoze u zraku, osjetilo se to čak i na pozornici, što je shvatljivo jer nije lako nastupiti bez energičnog Akija. Razočarala nas je malo i organizacija ovog koncerta, osim velikih gužvi na ulazima, bilo je problema i s novinarskim akreditacijama kojih je u jednom trenutku nestalo pa nam je rečeno da vjerojatno nećemo moći ući u Arenu iako smo bili regularno na popisu, do situacije da se dogodila pomutnja oko fotografiranja samog koncerta. Informacije su bile detaljne, ali očito na ulazima nitko o tome nije bio informiran pa su nam doslovno rekli da pitamo krive osobe i da oni ne znaju ništa o tome gdje nakon akreditiranja trebaju ići novinari ili fotografi. Čudno, s obzirom da znamo kako iza Parnog valjka stoji iznimno profesionalan produkcijsko-menadžerski tim. Srećom pa je na koncertu bila velika količina medija pa će ovaj tekst ipak popratiti i fotografije.
Treba napomenuti da je koncert i sniman, stoga je za očekivati da će nas uskoro razveseliti i neka snimka, koja će dobro doći onima koji nisu uspjeli doći do ulaznice, ali i onima koji se žele prisjetiti ovog nezaboravnog trenutka.
Foto: Saša Huzjak
[envira-gallery id=”68281″]