Pandemija nam je donijela u biti skoro samo loše stvari, ali u moru loših vijesti ponekad se ipak potkrala i poneka dobra. Dobru vijest smo prepoznali u tome što je u pandemijsko vrijeme superzaposlenima Jonnyu Greenwoodu i Thomu Yorkeu palo na pamet pokrenuti još jedan side projekt mimo njihovog domicilnog benda Radiohead pa se u jednom trenutku “rodio“ The Smile.
Osim Jonnya i Thoma u bendu im se pridružio i Tom Skinner, fantastični bubnjar iz jazz benda Sons of Kemet, dok su snimanju albuma pridonijeli i brojni glazbenici na orkestracijama i u brass sekcijama. Naravno, sve to vrijeme je negdje u blizini s visine nadgledao Nigel Godrich, dugogodišnji producent Radioheada i suradnik Thoma Yorkea i u drugim samostalnim projektima koji je naravno producirao i ovaj album. Prvi i iznenađujući nastup ovaj bend imao je prošle godine u svibnju kada je streaman nastup na Glastonbury Festivalu, a nešto konkretnije počelo se događati početkom ove godine. Ponovo su The Smile odradili nastupe koji su se mogli pratiti preko strema, a napokon su krenuli i s objavljivanjem singlova.
Prvi u nizu bio je “You Will Never Work in Television Again”, jedan mogli bi reći i žešći post punk broj koji je poprilično iznenadio, ali je prikazao svu osebujnost gitarista Jonnya Greenwooda.
Slijedio je “The Smoke”, opet nešto drugačije, početna repetitivna bas dionica na koju se naslanja Thomov karakteristični falset kojeg dobro znamo iz Radiohead radionice, a sve to filano je s puhačkim elementima. Odlična stvar.
Slijedeći singl “Skrting on the Surface” mogli smo već čuti odavno dok ga je Thom Yorke izvodio na koncertima svojih Atoms for Peace, a “Pana-vision” koji je slijedio je opet nešto drugačije, divna, ali naravno malo iščašena “klavirska“ balada. “Thin Thing” je zadnji singl koji je izašao prije objavljivanja njihova prvijenca “A Light for Attracting Attention” i opet smo na Radiohead terenu, ali na The Smile način.
“A Light for Attracting Attention” objavljen je 13. svibnja i vjerojatno je jedan od najiščekivanijih albuma ove godine. Album smo do sada upoznavali preko najavnih singlova, a napokon smo ga dobili na preslušavanje par dana ranije od službene objave i ostavio je više nego dobar dojam. Otvara ga “The Same”, lagana stvar obojana elektronikom, slijedi naravno nešto drugačije, “The Opposite”, bubnjarski uvod Toma Skinnera, divna kraut/math međuigra Thoma i Jonnya na basu i gitari, jedan od mojih definitivnih favorita na albumu.
Nakon njih nižu se nabrojani singlovi, a album zatvara na divan način balada “Skrting on the Surface”, još jedan biser.
Četrnaest pjesama u nešto manje od sat vremena glazbe vodi nas u već dobro znane Radiohead vode, ali ovaj put ulazimo i u neke nove rukavce koji nam donose nove vidike i poglede na rad Thoma Yorkea i Jonny Greenwooda. Album je poprilično raznovrsan, nije to samo nekakav Radiohead II što se možda mislilo, ali usporedbe s Radioheadom su normalne, a svakako su bile i očekivane.
Radiohead možete voljeti ili ne, ali nitko ne može sporiti da su veliki bend. Kao što su i oni u svome radu bili vrlo raznovrsni, pa tako “Kid A” i “Amnesiac” imaju relativno malo dodirnih točaka s ranim radovima kao “Pablo Honey” i “The Bends”, a bend je svakako s barem “OK Computer” složio ultimativno remek-djelo. Isto tako koncertni nastupi Radioheada su nešto što je uvijek bilo za pamćenje, a tu dolazimo i do izuzetno zanimljive stvari u vezi The Smile. Ne pamtim kada je neki veliki bend, iako The Smile još nisu veliki bend, o kojemu se toliko priča i od kojega se toliko očekuje svoju prvu europsku i općenito svoju prvu turneju počeo u Hrvatskoj, a eto domaćoj publici ukazala se čast i prilika da ovaj bend pogledaju u Zagrebu na svojemu prvom pravom live nastupu i to u ponedjeljak 16.5. u zagrebačkoj Hali.
“A Light for Attracting Attention” izvrsna je najava za ovaj nastup, a i obrnuto, ovaj njihov zagrebački nastup bit će prilika za više nego prigodno predstavljanje njihova prvijenca. Imao sam sreću pogledati spektakularni live nastup Radioheada, pa i Atoms for Peace, a sada se nadam da ništa manje kvalitetno nećemo dobiti i u Zagrebu od The Smile.
Iskreno se nadam da se ovaj nastup neće pretvoriti u neki hipsterski tulum, jer nastup The Smile bismo stvarno trebali pogledati i poslušati s pažnjom, a ne biti tamo samo zato što je to “must be“ ovoga trenutka. Makar koncert trajao samo onoliko koliko traje album, plus možda poneko iznenađenje, kao recimo obrada Joe Jacksonove “It’s Different for Girls” koju smo dobili na stream nastupu ili nešto drugo, ovo bi trebao biti trenutak koji bi se mogao pamtiti. Ne samo po tome što do sada nažalost nismo u Hrvatskoj bili u prilici pogledati Radiohead uživo, nego i zbog toga što smo zahvaljujući vrijednim organizatorima jednom i mi prvi koji ćemo svjedočiti nekom, nadajmo se velikom i lijepom događaju.
Raznovrsnost albuma “A Light for Attracting Attention”, od post punka preko art rocka do afrobeatova i prog rocka, tri odlična i različita glazbenika koji su ga stvorili i cijeli “šušur“ koji se stvorio oko benda garantiraju nam da ćemo 16.5. u Zagrebu u Hali svjedočiti, nadamo se jednom spektaklu, a sam naslov albuma nam sugerira da je ovo jedno svjetlo za privlačenje pažnje na glazbu u ova poprilično tamna vremena. Stoga, pokušajmo uživati barem na neko vrijeme jer kako nam kaže pretposljednja pjesma na albumu, “We Don’t Know What Tomorrow Brings”.
U svakom slučaju probajte naći “A Light for Attracting Attention”, ako ne prije, onda nakon koncerta i uživajte u ovome albumu.