RECENZIJA: Drugi način: “Drugi način (Remaster 2021) – vinilno reizdanje klasika domaćeg progresivnog rocka
5. studenoga 2022.
Boris Abramović (231 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Drugi način: “Drugi način (Remaster 2021) – vinilno reizdanje klasika domaćeg progresivnog rocka

Zanimljiva je priča oko izdavanja prvijenca Drugog načina.

Od 1972. godine Branko Požgajec, Ismet Kurtović i Halil Mekić svirali su zajedno u bendu Novi akordi, a nakon što se bendu 1974. godine pridružio bubnjar Boris Turina odlučili su promijeniti ime u Drugi način. Vrlo brzo, već krajem iste godine ulaze u ljubljanski studio Akademik pošto su nakon brojnih svirki bili i više nego usvirani i za današnje pojmove u nevjerojatna 22 sata snimaju kompletan album. Odmah nakon što je album snimljen prionuli su traženju izdavača za album što se pokazalo kao kud i kamo teži posao nego snimanje albuma. Zagrebačkom Jugotonu je materijal bio nekomercijalan, nisu u njemu vidjeli potencijalne singl hitove, Suzy je navodno imao zamjerke na vrlo dobar i ambiciozan omot koji je bend već donio i koji je napravio ugledni grafički dizajner Danijel Popović, a upravo omot albuma se svidio uredniku PGP RTB-u u Beogradu i na kraju je ova diskografska kuća i objavila ovaj eponimni prvijenac Drugog načina.

Boris Turina u svojim sjećanjima ga opisuje “…Naš album je bio prvi konceptualni LP album jedne rock-grupe na ovim prostorima, na kojim se sintezom rocka, tekstova i slika, prezentira priča o samoći, problemu s kojim se svako ljudsko biće sretne kad-tad u životu…“ i to je upravo ono što možda i najbolje opisuje ova ploča.

Mješavina svega onoga što je u to vrijeme bilo popularno na svjetskoj sceni moglo se čuti kod Drugog Načina.

Hard rock, sinfo rock, psihodelija i tekstovi primjereni upravo takvoj glazbi, a svakako se u njihovoj glazbi osjetio duh svjetskih zvijezda toga vremena, Jethro Tulla (naravno prvenstveno zbog flaute, i to dvije), Deep Purplea zbog rifova pa i Wishbone Asha zbog gitarskih sola.

Apsolutno u trendu onoga vremena album je bio vrlo uspješan i na tržištu i dotiskavan je godinama nakon izlaska, imao je i trominutne singl hitove (Opet i Carstvo samoće), a s druge strane imao je i monumentalne dugačke Na mom dlanu, Lile su kiše, Žuti list i fantastičnu Stari grad koja zatvara album.

Pokazao se Drugi način kao ploča koja se mogla bjesomučno puštati na tulumima (živi sam svjedok).

Fantastičan “vrišteći“  glas Ismeta Kurtovića sve je oduševljavao u to vrijeme, međuigre njegove flaute i flaute Branka Požgajca još su i danas zanimljive, a isto tako i meduigre njegove gitare i gitare Halila Mekića. Danas kada slušam ovaj album zvuči mi svježe kao kada sam ga čuo prvi put, a moram priznati da ove stvari stvarno nisam dugo čuo i baš su mi ponovo “sjele“.

Nakon izdavanja albuma Drugi način je puno svirao i živio još neko vrijeme na krilima prvijenca, zatim su došli pozivi u vojsku, bend se razvodnio, kasnije su na korijenima drugog načina iznikli Nepočin i priča je otišla u nekom drugom pravcu. Lagano je vrijeme hard rocka i simfo rocka popustilo pod naletom novoga vala, ali Drugi način su i u reinkarnaciji uspjevali plivati u tim vodama, bilo je tu još hitova, ali meni osobno ovaj njihov prvijenac strši daleko iznad svega što su napravili.

Iako jedna poznata novovalna kaže “…nema života od sjećanja…“, mislim da nostalgija nije loša, treba se sjećati dobrih i lijepih stvari iz prošlosti, a ovaj album to svakako i jest.

Drugi način obilježio je povijest rock-glazbe ovih prostora i ostaje kao njegova trajna vrijednost, a Scardona je odlučila ovaj album učiniti još dostupnijim novim generacijama zaljubljenika u rock-glazbu. Ovo remasterirano izdanje zvuči još bolje nego originalno izdanje pa ako nemate original možda je vrijeme da nabavite ovaj album, ali i ako ga imate novi vinil neće biti naodmet. Odvest će vas na jedno lijepo putovanje u prošlost.