RECENZIJA: Daleka obala: “Kao sad” – lučonoši pozitivne energije
Ako je ikada postojala sumnja u ovaj jadranski bend, ovim albumom su me u toj sumnji razuvjerili. Uvijek na granici trivijalnog i umjetničkog, publika je naginjala na ovo prvo. Da se povuče paralela s Beatlesima, i njih su na početku karijere “mrzili” ljubitelji mudrije i kvalitetnije glazbe, ali su ih dotični razuvjerili kako su odrastali.
Možda je malo pretenciozno Daleku obalu uspoređivati s najvećom bandom svih vremena koje su članovi Daleke obale, svaki na svoj način – voljeli. Obalci se drže svoje prokušane forme, ali u tome su sve bolji i bolji. A bez rezerve mogu reći da im je ovo najbolji album do sad.
S očaravajučom lakoćom vladaju zaražavajućim rifovima i pamtljivim rimama koje su, doduše, daleko od pjesništva, no daje im snažnu autentničnost domaćeg podnevlja. Album “šara” kroz razne stilove, a po tome se može svašta zaključiti. A moj je da se lako snalaze u vodama čiste zabave. I to sjajno prenose publici. Ovaj album nije namjenjen istančanom uhu koji traži savršenstvo. To je album koji veliča “Lipe dane pune radosti” pa iako su ušli u šesto desetljeće svoga života i dalje imaju to “nešto” zastrašujuće pozitivno. Bez rezerve. Teško da će biti u “crvenom”. Unatoč svim kojekakvim “lampicama”. Pregori jedna, motor ne funkcionira.
Ono što me najviše oduševilo je glas “novog” pjevača Jakše Kriletića Jordesa koji i bojom glasa i izričajem neodoljivo podsjeća na (starima obožavateljima nezamjenjivog) Marijana Bana. Kako saznajem od originalnog člana, gitarista Jadrana, sve se zapravo dogodilo slučajno, stoga je ta priča još ljepša.
Izvedba na allbumu je sjajna, miris mora je tu, tekstovi “drže vodu”, pa izgleda da ovaj razigrani bend nije rekao svoju “zadnju”. Ima tu još mesa. Album više zvuči kao “Best of” nego kao jedan album u nizu. U ovo vrijeme gdje su tamni oblaci nadvili zemlju, nikada nam nisu više trebali lučonoše pozitivne energije kao što je Daleka obala sa svojim novim albumom.
Daleka obala je jednostavno bend koji širi pozitivne vibracije čak i kada se dotaknu ozbiljnijih tema. Refren ih odaje – idemo dalje. Iskreno, nisam nikada bio veliki ljubitelj ovog benda, ali sad su napravili album po mom formatu. Peticu neće dobiti, to je rezervirano za “remek djela”, ali što se tiče optimizma, tu su premašili moja očekivanja.
Foto: Nikola Knežević
