RECENZIJA: Marko Rudelić: “Momentum” – biser koji će se slušati i nakon mnogo godina
25. prosinca 2022.
Zvonko Slišurić (80 Članci)
Podijeli

RECENZIJA: Marko Rudelić: “Momentum” – biser koji će se slušati i nakon mnogo godina

Najvažniji kriterij mojih kritika je da o onome o čemu pišem ne znam ništa. Takav način me uvodi u djelo bez predrasuda, pa mogu iskreno napisati što o čemu mislim. A o ovom djelu Marka Rudelića imam doista visoko mišljenje.

“Mometum” je album krasnog zvuka i tekstualno podržava svoj naslov – trenutak sadašnjice kojim se cijelim albumom bavi autor. Melankolična atmosfera kao stvorena za intimna zaljubljena druženja uz svijeće remeti samo lirika. To ne znači da su tekstovi loši, ali nisu za valentinovska druženja. Autor ne poziva na promjene, on samo sjajno bilježi trenutno stanje urbanog društva, koje se nažalost, nekom neobjašnjivom selekcijom, povlači u sjenu naspram kvazi, ali i onih čistih narodnih spjevova pod utjecajem istoka.

Pogledajmo samo CMC, sve će biti jasno. Prednost ima ono što narod bira. A on nikada nije (bar ne u našem balkanskom kodu) bio taj koji je znao odabrati. Prije nekoliko desetljeća, prije pojave interneta, pogotovo prije pojave društvenih mreža, morali smo se osloniti na nekoliko glazbenih časopisa gdje su stvarni i relevantni kritičati učili publiku što i kako se sluša.

Zašto to pišem? Upravo zato što će ovaj album, unatoč svojim sjajnim stilskim figurama, teško pronaći put do slušatelja izvan gusto naseljenih područja Lijepe naše. Ništa ne bih više volio da u svome razmatranju griješim. Turneja po Zagrebu i turističkim odredištima su plodno tlo, ali kao što primjećujem, publika će dati konačnu riječ, a ona nije onakva kakvoj se autor može radovati. Ali svirati i pred desetak ljudi može biti “bolje od seksa”. Album je jedan vez soula i bluesa koji nije tipičan za naše podnevlje, tim teže da nađe veliku publiku.

No, izuzmimo ovakvo razmišljanje i posvetimo se albumu. Ovo je jedan biser koji će se slušati i nakon mnogo godina, kad svi akteri današnje popularne scene uginu (a hoće). Marko vrlo dobro opisuje stanje nacije, osobne emocije uobličene u vrlo opštajuću glazbenu sliku. Polulijeni vokal (imam dojam da ne pusti niti kap znoja pri izvođenju svoji pjesama) “diktira uvjete” kako će cijela slika izgledati.

I na kraju, album je gotovo savršen, a to može biti i zamka. Nema izleta u “onostrano”, točnije rečeno, nema “krvavog” uzbuđenja niti izleta u neobično što bih volio čuti u današnjim mladim autorima. Marko je nježan, bez buntovnih primisli (što ne znači da bi trebao žešće svirati). Glazba ima tijekom albuma nekoliko briljantnih rješenja, ali dragi Marko, kad već ideš glavom kroz zid, želim vdjeti i malo ozljeda. I čuti malo opasnijih tekstova. Ali i ako ostaješ u svom filmu, itekako ću te podržati.

Ocjena
4.5 out of 5

4.5

Vrlo dobro
4.5 out of 5