Ovaj četvrtak, u narodnu često nazivan i “mali petak”, doista je bio revijalan uvod u vikend, jer je Vintage Industrial Bar sportski razgibao umjetnik za doba postironije. Kandžija i njegove Gole žene još jednom su pokazale i dokazale da su ekipa koja ne razočarava.
Večer je otvorio Čuvarkuća, glazbeni projekt Osječanina Hrvoja Dešića s kojim su pozornicu dijelili Šimun Padovan, Igor Dešić i Tin Ringsmuth. Projekt postoji od 2021. godine, a već iduće su objavili album prvijenac “Curino cvijeće”, koji su i zasvirali u Vintageu. Album je dobio dobre reakcije kritike i publike, a po onome što se moglo čuti, sasvim opravdano. Odličan mladi bend za koji se nadam da ćemo ga češće imati prilike čuti u Zagrebu. Ako je suditi po reakciji publike, koja je za vrijeme njihovog seta lijepo popunila dvoranu, podrške neće manjkati.
Kandžija se nakon duže koncertne pauze vratio u Zagreb, a kako i sam kaže, i oni su se zaželjeli publike. I mi njih, jer je upravo taj posljednji koncert bio onaj s promocije albuma “Plafon”, koji smo opisali kao koncertni događaj 2020. godine i znali smo da ni ovaj neće razočarati.
Kako to biva, Kandžija je odmah udario u glavu. Prvo s “Kruva masti paprike”, a onda i s “Nema labavo”. Masni beatovi, nevjerojatna energija i dobra zezancija pratilili su cijelu večer. Publika je od samog početka pjevala stihove pjesama, no ona je te večeri i bila svojevrsni član benda. Nažalost, na ovom koncertu nije bilo Toxare, pa je Kandžija upravo publiku zamolio da pjeva njegove linije. Rečeno-učinjeno. Svaka pjesma je imala zborsku pratnju, bez obzira što su se na set listi naše i starije pjesme, ali i nešto drugačiji aranžmani.
Koncert se odvijao kroz četiri bloka pjesama i zapravo je djelovao kao da su te večeri odsvirane pomno stopljene četiri dugačke pjesme. Ili kako je to Kandžija opisao, lagana vožnja kroz cijelu karijeru. A iznenađenje se čulo i u samoj širini zvuka, obzirom da im se pridružio novi klavijaturist Vjeko. Žene su, kao i svaki put, bile malo manje Gole, ali zato odlične usviranosti. Ako će Plafon dobiti nastavak i ako je suditi po koncertu, sigurno će biti u nekom novom smjeru.
Od “Kruva masti paprike”, preko “Crkve”, “Turbo kvarta”, “Jelene” i “Đure”, do “Ja se zovem” i “Bicikl”, ovaj četvrtak je bio pravi aerobik u krcatom Vintage Industrial Baru. Kandžijina slikovita lirika obilježena sarkazmom očarala je publiku i još jednom nas podsjetila zašto volimo njegove koncerte.
Foto: Manuel Perlić (arhiva)