Blagi pljesak prošarao je posljednje note pjesme. Pustio je da se žamor ugasi u mračnoj zadimljenoj prostoriji prije nego što je ustao, zglobova ukočenih od duge izvedbe. “Sviraj onu o Dolini kralja Viktora”, javio se nerazgovetan glas iz mračne dubine prostorije. “Da, to je dobro”, priznao je sebi, nadajući se da će pokupiti večeru bez sukoba s još jednim pijanim seljakom.
Pijanica je postavila pritužbu koju je prekinula gostioničarka probijajući se između njih poput nezadovoljnog morža. Uzdahnuo je s olakšanjem. Nekad bi uživao u dobrom fajtu, ali ti su dani prošli.
Krčmarica mu je pružila duboku drvenu zdjelu gulaša s malom štrucom kruha koja se klatila na rubu. “Sjedni. Zaslužio si svoje za ovu noć.”
“Blagodarim”, promrmljao je. Ona ga nikada nije pokušala prevariti za njegovu plaću u kojem god obliku bila. Večeras je to bilo u pansionu i smještaju. Sutra će krenuti dalje, gore prema zamagljenim brdima, gdje bi mogao dobiti plaću u malo korištenim čizmama, ili dobrim brusnim kamenom, ili možda čak novom dekom. Živio je život po osjećaju, glumio je samoga sebe, uzimajući sve što mu se našlo na putu.
Promeškoljio se i smjestio za jedini prazan stol u prostoriji, čija je drvena površina bila očišćena od idiota koji su maloprije igrali ples s prstima u svojoj dokolici i dosadi. Ukopavajući se, jedva je primijetio kad je malo blijedo tijelo skliznulo na klupu nasuprot njemu, a kad je to učinio, bilo je prekasno da uljezu uskrati mjesto za stolom. Već je odložila svoju zdjelu i štrucu, kao i dvije vruće šalice čaja, od kojih mu je jednu gurnula preko stola.
I upitala – Koja je tvoja priča?
(adaptacija teksta Laurel Hanson – Of Harpers and Heroes)
I da, koja je priča čakovečkog trija “Zamagljeni dim” koja izvire iz redova uvodne storije? Spiritualnost, magija, čarobnjaštvo ili sve zajedno? Putovanje kroz predjele vidljive u izvrnutim sjećanjima na snove koje u fragmentima hvatamo nakon buđenja. Kao da smo tamo bili, proživjeli cijelu vječnost, a zapravo su skup izmješanih sjećanja i životnih iskustava.
Tako i ovaj aktualni album, nedavno objavljen na vinilu u izdanju francusko-kineske izdavačke kuće, uz samo dvije numere vodi nas kroz gotovo sablasnu maštu ovog talentiranog trojca. Zvuk im je zadimljen, maštovito ljujaju svoj zvučni brod po fragmentima sjećanja, moglo bi se reći, sjećanja koja još nisu niti zapisana, koja se još nisu niti dogodila. Prepušteni atmosferi vlastite glazbe zvuče kao da, u stvari, ona svira njih.
Iako se po trajanju pjesama mnogi mogu obeshrabriti, ipak moramo zaključiti da u ovu transcidentalnu priču trebamo uroniti jer bend vrlo mudro i sa stilom plovi nepoznatom rijekom i kao da ih svako malo rijeka baca na obale ne samo na različitim mjestima već i u različito vrijeme, tražeći “Dolinu kralja Viktora” i njen spokoj i mir koji nudi.
Stati na zemlju i razbistriti um nakon preslušavanja ovog albuma nije lako. Nakon njega slijedi ili tišina, ili nanovo slušanje djela od samog početka. Na ploči treba pisati, makar i na kineskom, “Prije upotrebe pažljivo pročitajte upute o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.” Ne slušati na drogama. Bend je uigran, iznenađujuće je kako samo tri čovjeka mogu napraviti tako pun zvuk, bez vokala – fantastično. Ujednačeni u mašti, sigurno će pronaći put do te žudne doline.
Ploču možete poslušati i ovdje, a kupiti preko njihovog Facebook profila, dok se ne pojavi (a možda i neće) u nekim zagušljivim prodavnicama ploča.