RECENZIJA: ŽIVA: “ŽIVA” – nek je nama Lucija ŽIVA i zdrava
Neki bendovi jednostavno nedostaju. Punčke pamtim još od poprilično davnih dana kada su kao klinke svirale u Rupi u Brodu, a zadnji put gledao sam ih u riječkom Pogonu kulture na Indirektu.
Lucija na podu s gitarom obavijena kakfonijom distorzirane gitarske buke. Tako ju pamtim. Nedugo nakon toga odlučila je svoj život usmjeriti nekim drugim pravcima, preselila se u daleku Australiju zbog obrazovanja, zbog posla, zbog svega. Velika i teška odluka za bilo koga, a pogotovo za mladu djevojku koja se do tad već poprilično ostvarila na glazbenoj sceni. Kako sama kaže “...Preseljenje u Australiju 2019. za mene je bio težak prijelaz. Suočila sam se s osjećajima izopćenosti i gubitka identiteta te sam morala potpuno resetirati svoj način razmišljanja i života…”
Reset je došao ponovnim uplivom u glazbu, ali ovaj put u nekoj sasvim drugačijoj formi od one nekadašnje bendovske, nastala je ŽIVA. Ona može biti svašta, od kemijskog elementa koji je u nekim slučajevima koristan, a u nekim toksičan, preko lika iz slavenske mitologije do jednostavnog hrvatskojezičnog izraza za “biti živ”. Potpuno drugi kraj svijeta, potpuno drugačija kultura, pa onda još i pandemija koja je sve zaustavila na dvije godine učinila je svoje, ali nakon svih tegoba koje je na svome putu prolazila Lucija Ivšić je ŽIVA.
Album “ŽIVA” s devet pjesama u svojih nešto više od tridesetak minuta donosi nam nešto potpuno drugačije što možda i nismo očekivali od Lucije, ali već najavni singlovi “Power” i “Dualism”, koji su još prije više od godinu dana počeli najavljivati album, ukazali su nam na put kojim sada kroči Lucija.
Album otvara moćna i mračna, dvojezična “Anything But the Night”, u kojoj na hrvatskom i engleskom ŽIVA progovara o nesigurnosti i gubitku vjere u samu sebe. Ritmični teški elektro industrial dark wave prošao bi vjerojatno jako dobro u nekadašnjoj Jabuci.
Dosta je utjecaja koji se mogu čuti na ovome albumu, ali velika doza dark wave elektronike, trip hopa pa i r’n’b prevladavaju, a nisu zaboravljeni ni slavenski korijeni pa na “Only Feeling When I’m Lost” čujemo i tamburicu, uklopljenu naravno u moderno ruho kakvo ovaj album nosi.
“Severed Flower” jedina je, kako sama kaže, prava ljubavna pjesma na albumu, a zatvara ga isto tako odlična, ali teška “What Now”, i upravo nas to i zanima, kojim putem dalje.
Nadamo se da je reset donio svoje, da se Lucija neće raspasti, da će album biti prihvaćen kako bi i trebao i da će nam ŽIVA imati još mnogo toga reći i dati. Sve pjesme napisala je, skladala, producirala i snimila sama u Melbourneu između prosinca 2022. i siječnja 2023. godine. Aranžmane i obrade pjesama napravila je u suradnji s Anjom Tkalec, mladom producenticom i njezinom bendovskom prijateljicom iz vremena Punčki. Vrlo lijepi i simbolični omot albuma s Lucijom u polju žita napravio je Martin Peranović.
Kako rekoh na početku, neki mi bendovi baš nedostaju, Punčki nažalost više nema, ali nek’ je nama Lucija ŽIVA i zdrava.
Foto: Martin Peranović
