INTERVJU: Frontmen grupe Ogenj, Tomislav Mihac Kovačic, izvan pozornice organizira dva unikatna festivala
9. lipnja 2023.
Nikola Knežević (2745 Članci)
Podijeli

INTERVJU: Frontmen grupe Ogenj, Tomislav Mihac Kovačic, izvan pozornice organizira dva unikatna festivala

Za Ogenj ste čuli, zar ne? U pitanju je sve popularniji koprivnički etno rock projekt koji ima čak i dva Porina, za najboljeg novog izvođača i najbolji album etno glazbe. A jeste li znali da njihov frontmen Tomislav Mihac Kovačic organizira čak dva unikatna festivala? Nismo ni mi!

“Fčofci pre kovačnici” i “Puna šuma rokenrola” dva su festivala iza kojih stoji Tomislav Mihac Kovačic. Jedan se održava u selu Čehovec, a drugi na Crnoj Gori u Koprivnici. Jedan festival, pak, spaja konje, glazbu i sport, a drugi glazbu i prirodu. Kako je sve došlo do toga, zašto baš festival o zanatu koji je pri izumiranju, na koji način se glazba spaja s prirodom i kakvi su planovi grupe Ogenj – saznat ćete sve u intervjuu s Tomislavom koji, kako vidite, živi više života i uspijeva.

Nakon malog zatišja krenula je bura, Ogenj korača prema novom studijskom albumu. I to s malo drugačijim zvukom. Kako to, pitao bi Vojko?

Jednostavno, prirodno i očekivano. Bar za nas. Ne volimo stalno ponavljati neke stvari vezane za bend, ne volimo se kititi prošlošću i živjeti na staroj slavi, hoću reći – promjena članova, kvartet bez gudača umjesto kvinteta s gudačem neke stvari je odnio dok je drugu svježinu donio. Nekako i dalje sve više uživo u glazbi koju stvaramo, sve više se možda naziru naši mladenački voljeni bendovi u našem stvaranju, i ne brine nas što je treći album još više na drugu stranu nego “Domaj”. Trenutno smo završili 7 komada, nadamo se jos barem 5-6 stvari da završimo i snimimo i da smo spremni na proljeće dočekati novi album, novu likovnu pratnju, novi merch, sve novo 😉 Tematski smo možda potrošili sve one ljubavne hitove poput “Lepe mare”, “Fakinske”, “Ljubavi na najjakše”, ali zato novi materijal je pun ozbiljnijih tema, povijesnih, političkih, narodnih, osobnih…

Ono što mene fascinira kod vas, uz naravno sjajnu kombinaciju etno i rock glazbe, jest taj punk moment koji se manifestira kroz vašu energiju i komunikaciju s publikom. Jako puno znoja je na vašim koncertima. Pretpostavljam da su u vašem slučaju šutke nešto sasvim normalno?

Sve više ljudi shvaćaju da mi nismo bend (mi to nazivamo fenomen) “Lepe Mare”. Da mi nismo tamburaši u starkama ili martama, ili mekušci koji zabavljaju publiku koja se slučajno nađe na mjestu koncerta ili pak da smo simpatični jer nas se ne razumije, jer smo tamo neki Zagorci (a nismo ni to ;)) il’ pak Slovenci. Naša “mišićavost” i pun set testosterona nije jedina kombinacija naših live nastupa, dobro smo uvježban bend koji tehnički može parirati svjetskim bendovima. Na takvim stvarima se vidi koliko smo iskreni, energični, koliko proživljavamo svaku našu stvar posebno. Svaka izvedba je posebna, svaka publika je posebna, a onda kada mi dobije taj povrat od publike, onda nastaje uragan koji je teško zaustaviti.

Koja publika vas je najviše iznenadila po pitanju energije i prijema Ogenja?

Ako se vratim na one prošle godine, često smo bili očarani Dalmacijom i južnim krajevima i oni nama. Što smo bili dalje od doma to nas je publika više mazila i bila s nama. Možda zato jer smo bili atrakcija simpatičnog benda sa sjevera koji nitko ne razumije. U zadnje vrijeme, situacija doma se izrazito popravila, sve nas više ljudi zove i angažira, svi bi nešto radili s nama, prešli smo onaj prak “nedodirljivih” a ipak normalnih momaka s ulice. Vani je super svirati, Česka, Poljska. Početkom proljeća bili smo u Poljskoj, između ostalih nastupa, imali smo i jedan prijepodne u školi. E to je bio vrhunac. Klinci su nam nakon 2 stvari jeli iz ruke. Prihvatili su bumerang koji smo im bacili i vraćali nas. Svi odrasli okolo bili su zapanjenim svojim učenicima. Bila je to prava rock publika sa skandiranjem, aplauzima, crowdsurfingom…

Foto: Studio Vipro (ustupio Tomislav Mihac Kovačic)

Čini mi se da je u tvojem slučaju ljubav prema glazbi nadišla sve granice. Osim Ogenja baviš se još nekim cool stvarima. Ajmo prvo popričati o festivalu konja, sporta i glazbe “Fčofci pre kovačnici”. O čemu se točno radi i zašto baš kovačnice i potkivanje? Hrabar potez s obzirom da je ovaj zanat polako pred izumiranjem.

Istina, je. Bilo je stvari u pandemiji kojih sam se uhvatio pošto nismo mogli svirati, i jako zaljubio u njih. Kad smo se vratili u normalu i patike i pile ostale su na polici, a gitara se vratila na cestu kao i mi. A ovaj festival kod stare kovačnice rodio se nekako spontano. Naime, moj djed Franjo bio je zadnji kovač u ovom kraju, u naslijeđu je ostala i stara kovačnica, koju je grad Prelog obnovio. Na otvaranju obnovljene kovačnice, došla je ideje da radimo veliki festival u malom mjestu 😉 Mirko Švenda Žiga, jedan od ponajboljih vokala zabavne i tradicionalne glazbe, koji je rodom iz istog sela bio je taj koji je povukao ovakvu ideju. Međimurski konj kao i kovači su pod izumuranjem, sve što je nekada hranilo selo i punilo živote sada izumire. S jedne strane kako bi očuvali tradiciju, s druge strane kako bi selu dali glavni događaj godine, novi rođendan, s treće strani meni novi izazov u vidu organizacije, osmišljavanja programa, privlačenja ljudi i naposljetku kao i izvođača – pokazati selu snagu glazbe koja nije uobičajena većini domaćih ljudi – etno s puno rokenrola. Ideja festivala je da kroz sportski dio u prijepodnevnim satima kreće otvaranje. Kako sam zadnjih godina bio organizator i idejni začetnik nekoliko atletskih utrka, bilo je prirodno da kolega i ja napravimo jednu kratku ali zanimljivu utrku po selu, ali s preprekama. No, moja atletska/sportska osobnost još je jedna velika tema 😉 Na svakom događaju koji organiziram djeca su nam bitna. Koliko zbog mojih klinaca koliko zbog toma jer držimo da je obitelj važna i da od najranije dobi sve kreće. To je jedan razvojno odgojiteljski aspekt, ne samo zabava i natjecanje. Pa tako ubacujemo u programe razne radionice, viteške igre…

Kada se festival održava i kakav je program? Posebno nas zanima ovaj glazbeni dio.

E sad. Ovo je trebalo biti drugo izdanje, 10. lipnja. Međutim, zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta, organizacijski odbor, odlučio je odgoditi i preseliti festival na početak kolovoza. Dio početnog programa opisao sam gore u prijašnjem pitanju. središnji dio programa, prezentacija konja, kočija, vožnja istima te natjecanje u potkivanju – Zlatna potkova. Ideja za glazbeni dio festivala bila je da svake godine širimo i da to postane jedan, kasnije prepoznatljiv, etno/world music festival. Međutim, ograničeni budžetom i ove godine ostali smo samo na Žigi i Ognju 😉 ahahahahahahah

Ubrzo nakon toga organiziraš festival Puna šuma rokenrola. Povezuješ prirodu s glazbom. Na koji način?

Eh da. Puna šuma rokenrola. Ove godine prvo službeno izdanje. Dvodnevni festival, dnevnog tipa, family friendly. Krećemo od 16 pa službeni do 20. Neslužbeno do subote jutra, 24. lipnja 😉 Supruga i ja znali smo još s HC bendom (Božje ovčice) nastupati u Poljskoj, zaljubiti se u njihove festivale koji osim mjuze, cuge i klope nude raznovrsne radionice, špelancije, predavanja, neformalna druženja s glavnim zvijezdama festivala… I evo nam prilike. Zajednički frend Matija (s kojim sam i radio atletske utrke, kineziolog, rocker) ima jednu krasnu parcelu na rubu šume. Ima struje, ima vode, ima mira. I kliknuli smo na prvu. Već nekoliko mjeseci sređujemo imanje da bude spremno za prihvat bendova i ljudi željnih prirode, dobre mjuze, još bolje pive, i pregršt radionica. Nakon dugo godina, zapravo se ni ne sjećam, u Koprivnici radimo demo festival. Prijavljeno je bilo više od 40 bendova iz cijele regije, izabrali smo njih 6. I stvarno su fantastični. Dakle, prve večeri 22. lipnja demo festival natjecateljskog tipa – stručni žiri te publika biraju svoje favorite. Povezali smo se sa Sveučilištem Sjever čiji odjel multimedije prati festival kroz video produkciju, dok pobjedničkom bendu osiguravaju snimanje singla i spota. Naš najpoznatiji festival – Rocklive, uzima pobjednički bend za otvaranje festivala. Miljenici publike odlaze s Ognjom na jednu od jesenskih svirki 😉 Iste večeri imamo i goste. mladi zagrebački bend Jabadera kao i njihove izdavače El Records koji dolazi se predstaviti temo bendovima. Pošto otvaramo i kamp, prilika je da daleko od grada promotrimo i noćno nebo. Pa tako astronomsko društvo Perzeidi iz Križevaca vodi nas kroz promatranje noćnog neba. I da, naravno, tu je i likovna radionica za klince 😉 Petak, glavni dan festivala osiguran je za domaće snage Grunter i domaćine Ogenj. Pošto je ideja i krenula od toga da si negdje izvan grada napravimo svirku, stavili smo veto na barem jednog izvođača glavnog dana festivala ;))))) Bez klinaca ne prolazi ni taj dan – STEM radionica, printanje na majice, izrada oruđa i instrumenata od prirodnih materijala… I tako. Puno stvari za početak, ali ne zadovoljavam se s prosjekom 😉

Pitam se, odakle ti energija? Čini mi se da ono što radiš na pozornici, to radiš i u ovom privatnom životu, glavnom prema naprijed, je li tako?

Energija mi dolazi iz srca i glave koja stalno kuha. Iz moje vjere i stava prema životu. Iz sagorijevanja u ovom životu, jer kaj nam drugo ostaje. Smisao je dati sebe. Ponekad i malo više. A povrat nakon svega je neprocijenjiv. Sve to može puniti, a kod mene puni i moj ego. Nadam se da dobru stranu.

Hvala ti na razgovoru i sretno sa svim ovim festivalima, ali i s grupom Ogenj. Možda za kraj da nam kažeš gdje te sve s bendom možemo slušati u narednom periodu?

Hvala dragi Nikola na susretljivosti i super pitanjima koji su mi oduzeli cijelo popodne ahahahahahahah Ovisno kada članak izađe, pošto nam je Kovačnica propala, imali smo brzu reakciju pa smo već 10. lipnja na FUNK DAY-u u Koprivnici, 17.6 na Gljevstocku kod Sinja, 23.6. na Punoj šumi rokenrola, i ima još svirki koje vise u zraku pa budu objavljene uskoro na našem FB-u.

Naslovna fotografija: Tomislav Matijašić / Drava.info

IZVJEŠĆE/FOTO: Kries + Ogenj u klubu Boogaloo – duhovna obnova subotom