Superval, festival školskih bendova održan je po četvrti put i to u Vintage Industrial Baru u Zagrebu i dao jasno do znanja što bi trebala biti naša glazbena budućnost. I da. Rock nikada neće biti mrtav, dok god je ove djece.
Novi dan, novi festival sjajnih bendova. Šteta što nisam bio na početku jer mi je prijatelj, ovog festivala i moj, rekao da je večer otvorena uz “Wish You Were Here” Pink Floyda. A znate kako je završena? S jako puno znoja, energije i emocija. I genijalne glazbe, prije svega autorske, koja pokazuje da ova djeca nisu samo djeca, nego odrasli ljudi koji su počeli razmišljati kreativno, izvan prosječnih granica. Čudi me da nisam vidio niti jednog predstavnika diskografa, koji bi se itekako trebali interesirati za ove izvođače, a ne potpisivati ŽNJ klasu i gubiti svoju energiju, vrijeme i novac na nešto što može uspjeti u slučaju ako je Zemlja ravna ploča. Ali ono što jesam vidio na Supervalu jesu ponosni roditelji, poznati ljudi s glazbene scene, vidio sam Matu Škugora iz SuperUha, vidio sam Zorana Marića iz INmusica, vidio sam Žana Jakopača iz Šo!Mazgoona koji je ponosno gledao svojeg sina na pozornici, bila je i ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek kako bi se uvjerila u ovaj sjajan projekt koji i Ministarsvo podupire, bili su tu i predstavnici Grada Zagreba iz istog razloga. I vidio sam im osmijehe na licu. Vidio sam u njihovim očima, kao što sam vidio i u očima ove djece, da je ovo nešto posebno i da se za ovo itekako vrijedi boriti.
Nisam bio na svim nastupima bendova pa ne mogu govoriti previše detaljno, ali ono što jesam čuo je bilo genijalno. Ovaj val je stvarno Superval. Zasvirao je i na INmusicu, prepoznala ih je i struka. Još samo da ih prepoznaju i mediji koji se i dalje ne okupljaju u velikom broju na ovim eventima, izuzev par kolega. Spomenuo bih još jednom i diskografe koji bi trebali uložiti svoje vrijeme i novac u ove bendove. A nadam se da će ih prepoznati i drugi brojni sponzori kako bi ovaj Superval zaživio na još većim pozornicama i u još većem broju, a sve sa zajedničkim ciljem, da se još više potaknu djeca koja će u ruke uzeti instrumente i krenuti svirati, pjevati, koji će u ruke uzeti olovku, rekli bi starci, ili prste zagrijavati na tipkovnicama i pisati pjesme. Pišite, štogod da je u pitanju, možda se iza tih riječi, stihova i strofa krije nešto maestralno. Neki novi val. Neki novi Šarlo akrobata s čijom pjesmom “Niko kao ja” otvoriše Superval u petak navečer, neki novi Floydi, Dire Straitsi, Guns n’ Roses i drugi bendovi čije smo pjesme čuli na pozornici Vintage Industrial Bara.
Teško je pronaći riječi i na najbolji način čestitati Ani Bajo i ekipi na pokretanju ovog festivala. Mogu samo reći da se iskreno nadam kako ću i svojoj djeci, ako ih budem imao u budućnosti, moći na takav način pojasniti glazbu i usaditi ovakve emocije i kreativnost oko glazbe, kao što je to uradio Superval. Hvala na tome. Pišem ovo sa suzama u očima, jer ovo što sam gledao dva dana nikada u životu nisam vidio. Sreća ne može biti veća.
[envira-gallery id=”76677″]