Često se dogodi u životu neuzvraćena ljubav, bila ona ljudska ili neka druga, poput ove između Harryja Stylesa, jedne od najvećih zvijezda današnjice, i Italije, zemlje koju je toliko zavolio da je naučio talijanski i čak (navodno) kupio i nekretninu u toj zemlji.
Koliko mu je stalo da turneju završi upravo u Italiji dovoljno govori i informacija da je u Bologni osim njega bila smještena i njegova obitelj, pa čak i njegov veliki prijatelj James Corden. Reggio Emilia je grad u sjevernoj Italiji i ima više od 150 tisuća stanovnika te očito nula iskustva s ugošćavanjem velikih koncerata i glazbenih zvijezda. Nešto sam čuo da im je ovo drugi veliki koncert koji su smjestili na bišvi aerodrom, ako sam dobro shvatio. Po običaju, najveći obožavatelji Harryja Stylesa kampirali su i po sedam dana ne bi li stigli prvi u red na koncert, a i autor ovog teksta je došao iza 7 ujutro na dan koncerta kako bi došao što bliže. Ipak je u pitanju koncert sa 120 tisuća posjetitelja.
Pa krenimo upravo od ovog čekanja pred koncert. Naime, nitko od zaštitara, niti policije, nije bio koordiniran oko ovog događaja, pa čak niti informiran. Naime, koga god da pitate kakav je raspored po pitanju dolaska u RCF Arenu Campovolo, odgovor niste mogli dobiti, a u 99 posto slučajeva samo će vam reći da ne govore engleski. Da, Italija je dosta zeznuta zemlja po pitanju drugih jezika, pa ćete često dobiti odmahivanje rukom ili glavom, pogotovo ako su u pitanju službene osobe. Barem su takav dojam ostavili. Ali srećom, bilo je dragih i divnih ljudi među publikom koji su na zamolbu preveli sve s talijanskog na engleski jer eto, rekao bi Harry, “treat people with kindness”. I to je osim glazbe i njegovog nastupa onaj najljepši dio ovakvih koncerata. Upoznaješ nove ljude, sklapaš nova prijateljstva, dijeliš emocije oko onoga što si čuo ili vidio i nalaziš se opet na nekom drugom koncertu s tim istim ljudima. No, vratimo se problematici. Jedan dan dobivamo jedne informacije, sljedeći dan druge, ne znamo kako će se ulaziti u samu arenu (iako to nije arena, nego ledina). Prodaja mercha krenula je dan prije i dosta toga je rasprodano, kao i obično, a bio sam svjedok da je jedna djevojka uzela merch u vrijednosti većoj od 1.500,00 eura. Harry je pravi kapitalist i ima priču!
Dolaskom u ranim jutarnjim satima na jedno od parkirališta na obližnjim ledinama, koje se plaća 20 eura po automobilu, mislili smo da će i ostalo biti tako organizirano, no sve se okrenulo naopako. Rečeno je da se arena otvara u 12 sati, a kilometar dalje morali smo stati u red koji se potom pomicao prema areni. Gužve su se počele stvarati, sunce prži samo tako, dolazimo nakon sat i nešto pred ulazak u arenu i tada kreće kaos. Velika gužva, svakih par minuta pomičemo se za metar ili dva. Svi nervozni, s velikim torbama u svojim rukama punima hrane i hladnog pića. Pripremili smo se svi! No, počelo se ulaziti prije 12 sati. Nitko od zaštitara nema pojma, puštaju prvo manje važne zone umjesto onih glavnih, naravno, ljudi kao ljudi varaju pa ulaze ranije iako su u pitanju ona najgora mjesta. Zaštitari samo pitaju koja smo zona i ne provjeravaju informaciju. Naivno! Počeli su mali prosvjedi, ali kroz sat i nešto uspijevamo ući u kontrolne linije. Odvrću ljudima čepove na bocama, kao da je eto netko došao na koncert nekoga gađati čepovima. I to po ovakvoj vrućini kad je toplotni val došao u Europu. No, uspijevam prošvercati u ruksaku nekoliko boca. Toliko o tome koliko su spretni Talijani u provjerama. I mislite da nakon provjere možete ići dalje? Ne. Puštaju se grupice po grupice ljudi u sljedeće linije, pa tek onda hodate po bojama označenim trakama do koncertnog prostora. U međuvremenu organizatori vide da je vrućina udarila u glavu svima nama i prskaju s vatrogasnim cijevima i ostalim pomagalima vodu preko publike. Iako to doista godi, osjećao sam se kao u “Planetu majmuna” kad Charltona Hestona prskaju majmuni kroz kavez.
Došli smo nakon nekoliko sati konačno do koncertnog prostora. Sjediš na livadi, čekaš, upeklo sunce, pa ne znaš što ćeš prije, hoćeš li kišobran otvoriti, staviti kapu na glavu ili mokri ručnik. Štogod da napraviš osvježenje traje jednu minutu. Nenormalna vrućina. Srećom, Talijani su napravili jednu dobru stvar, a to su punktovi s vodom na kojima se možete osvježiti. Iako se mislilo da je voda pitka, nažalost, bila je puna nekih metala i tko zna čega još. Iako je osobno nisam htio piti, mnogi jesu, pa sretno s proljevom u sljedećim danima. A onda, prolom oblaka. Kiša i blaga tuča. Svi u tom trenutku ustaju i znate što prvo rade? Ne, ne štite se od kiše, nego trče prema naprijed kako bi uhvatili bolje mjesto prije koncerta. Stojimo kao najveće budale s kišobranima iznad glave, mokri do kože i pitam se, je li doista moguće da ovolika količina ljudi (a u našoj crvenoj zoni stane otprilike 20 tisuća) sve ovo riskira samo zbog Harryja Stylesa. Je li on doista toliko velika zvijezda i voli li ga Italija stvarno do te mjere? I nije ovo samo slučaj s Italijom, ali je za razliku od Italije u svim drugim državama bilo nevjerojatno dobro organiziran boravak publike kod koncertnog prostora i ulazak u njega. Prska se voda sa svih strana, mi majmuni u kavezu, a glavna zvijezda dolazi tek za nekih osam sati. Divotica! Odlučio sam napustiti ekipu i maknuti se sa strane jer ne vrijedi. Bolje se lijepo smjestiti u hlad i čekati koncert. Uspio sam nešto i odspavati na ledini. Few hours later… počinje spektakl.
Na ovom dijelu turneje prati ga bend Wet Leg koji ima određeni kult kod publike, a to se i osjetilo ovdje na koncertu. Sjajna svirka koja je trajala nekih 45 minuta, kombinacija indie rocka, noisea i dream popa sa sanjivim vokalom pjevačice Rhian Teasdale. Iako njezin vokal nije baš došao do mene, bio je pretanak, što je možda i krivica tehničkog dijela ekipe, ali mi i generalno njezin vokal ne odgovara uz ovakvu vrstu glazbe. Sladunjav je, a glazba je dosta noise. Možda mi treba samo više vremena.
Slijedi poduža stanka prije dolaska Harryja Stylesa jer je bilo određenih tehničkih poteškoća, ako je vjerovati objavama na Twitteru. I onda kreće prava euforija, svjetska glazbena zvijezda izlazi pred 120 tisuća ljudi i kreće spektakl koji će trajati oko 2 sata. Standardna setlista koja ga prati na turneji po Europi, dvadesetak pjesama koje se najviše naslanjaju na aktualni album “Harry’s House”, ali i na neke prijašnje hitove, čak i one iz ere One Directiona. Otvaranje uz “Daydreaming” i “Golden” bilo je savršeno, publika naprosto divlja. Nastavlja s “Adore You”, “Keep Driving” i “Daylight” za koju je spot izašao samo nekoliko dana prije koncerta. Na ovom produženom dijelu turneje prati ga brass sekcija. I to savršena brass sekcija koja je imala i svojih solo momenata. I naravno briljantni prateći bend, njegova obitelj. U jednom trenutku, a što smo kasnije saznali, u publiku je uletio i James Corden i čak organizirao šutku. Na koncertu je izveo i tri pjesme One Directiona, “Stockholm Syndrome”, “Best Song Ever” i “What Makes You Beuatiful”. Prije “Music For A Sushi Restaurant” čuli smo i snippet pjesme “Y.M.C.A.”, koja je inače jedna od himni LGBTIQ populacije. A Harry inače na svojim nastupima i među svojom publikom daje enormnu podršku LGBTIQ osobama zbog čega je postao i jedna od ikona. A i na ovom koncertu su se dijelile zastavice s duginim bojama.
Nevjerojatna reakcija publike bila je na pjesmi “She” koja dolazi s njegovog drugog albuma, ali i na njegove velike hitove poput “Watermelon Sugar”, “Cinema” i “Satellite”. Regularni dio koncerta završava uz “Fine Line” da bi sada došli do onog dijela kada se pitamo voli li talijanska publika Harryja koliko on voli Italiju. Čovjek je tijekom koncerta jako dobro pričao talijanski, naučio jezik ove prekrasne zemlje, kupio navodno i nekretninu u Italiji, često je gost ovdje i privatno, a publika prije bisa šuti. Doslovno muk desetak minuta. I kako bi se trebao osjećati Harry nakon toga? Dosta usrano! Ali je izašao na pozornicu kao veliki pobjednik i odradio nevjerojatan bis uz moju omiljenu “Sign of the Times”, a zatim i uz nikada objavljenu pjesmu “Medicine” koju inače izvodi na turneji. Potom Harry iskorištava trenutak i jedno desetak minuta pojašnjava što mu znače Italija, publika, bend, obitelj i podrška svih njih. Suze su u očima brojne publike. Suze su i u njegovim očima. Malo je previše potrajao taj dio s njegovim zahvalama, da se mene pita, ali nema veze, emocije su isplivale na površinu. I na kraju “As It Was” i “Kiwi” uz prolijevanje vode po publici. Harry pada na koljena i zahvaljuje Italiji. Spektakl uz veliki vatromet označio je kraj koncerta, ali ne i sami kraj. Nakon par minuta stanke izlazi tehnička ekipa na pozornicu, postavlja klavir za koji sjeda Harry i izvodi prekrasnu instrumentalnu melodiju u pratnji brass sekcije, a koja je nepoznatog imena. I stavlja točku na “i” ovog zaista nevjerojatnog koncerta.
Osjetilo se da je Harry umoran od turneje koja traje više od 2 godine i u sklopu koje je održao 170-ak koncerata. Mislim da je bio i prehlađen pa je one najviše lage spuštao i jako lijepo kontrolirao. A pratili su ga i određeni tehnički problemi, često se hvatao za in ear monitoring, dok je u nekoliko navrata pokazivao tehničarima da pojačaju njegov vokal. No, sve u svemu Harry za razliku od nekih ostalih svjetskih glazbenih imena koji haraju pozornicama, uz vrhunsku glazbu ima i nevjerojatnu karizmu i toplinu koja osvaja publiku na prvu. Da ne govorim o podršci obožavatelja na čemu mu mogu pozavidjeti kolege. Pale se reflektori, iz zvučnika se čuje “The End” The Doorsa. “Najbolja pjesma Harryjeve setliste”, rekao sam HC fanovima Harryja čisto da ih malo trolam.
I kreće novi problem. Još se nisu slegli dojmovi oko koncerta, a publika jedva izlazi iz koncertnog prostora, jer eto, novi organizacijski problemi. Policija blokira ulice, usko grlo je bilo na svim izlascima, a i kada smo nakon sat vremena uspjeli doći do svojeg automobila nismo mogli izaći s parkinga jer je policija opet blokirala ulice. Koncert je završio iza 23 sata, a u apartman sam došao oko 3. Sljedeći dan društvene mreže su izgorile s objavama da neki nisu mogli do 6 ujutro izaći, a neki su i spavali na ulicama, pogotovo oni koji nisu imali prijevoz. Nehumani uvjeti u najmanju ruku. I zbog toga će ostati gorak okus u ustima nakon moje prve prave posjete Italiji. I nakon mojeg drugog koncerta Harryja Stylesa. No, glazba pobjeđuje i uvijek će pobjeđivati, a publika će procijeniti isplati li se drugi put dolaziti na neki koncert u ovaj grad koji ne zna ugostiti veliku svjetsku glazbenu zvijezdu. Je li Italija uzvratila ljubav Harryju? Nikako. Ni publika koja je bila mlaka za razliku od ostalih dijelova turneje, ni organizacija koja je bila smiješna. Harry, leave Italy and come to Croatia!
Inače, Harry nakon ove turneje naziva “Love on Tour” uzima stanku, posvećuje se novoj glazbi, a s nestrpljenjem čekamo njegov povratak na pozornice. I vidimo se opet ispred pozornice!