“Šamar” na prozirnom crvenom LP-ju objavljen je 25. studenog na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Remasteriranim vinilom u boji obilježavamo okruglih 20 godina od izlaska albuma “Šamar”.
Hladno pivo, velikani hrvatskog punk rocka i diskografska kuća Dancing Bear slave 20 godina od izlaska albuma “Šamar” objavljivanjem LP izdanja na prozirnom crvenom vinilu. Ovo malo glazbeno remek-djelo po prvi puta je dostupno u vinilnom obliku, a njegov službeni datum izlaska je bio 25. studeni, na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama.
Cijela priča oko albuma “Šamar” započela je nešto ranije, točnije 25. studenog 2002., i to baš na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Na taj je dan Hladno pivo u suradnji sa ženskom udrugom B.a.B.e. promoviralo video spot za singl “Šamar”, po kojem je album kasnije i dobio naziv. Pjesmu je producirao Denyken, prijatelj benda, s kojim je dogovoreno da će se pobrinuti za cijeli album, koji je potom objavljen 7. lipnja 2003. Nedugo nakon izlaska, “Šamar” je od strane kritičara i članova benda proglašen za njihov najzahtjevniji album do tada, kako glazbeno, tako i tekstualno.
U prosincu 2003., bend je za album “Šamar” primio nagradu “Joško Kulušić” od Hrvatskog helsinškog odbora za zaštitu i promicanje ljudskih prava u medijima. “Šamar” je dominirao ljestvicama najboljih albuma godine, a taj uspjeh je dodatno potvrđen kada su 2004. godine osvojili čak četiri Porinova kipića (najbolji glazbeni video, vokalna suradnja, najbolja izvedba grupe s vokalom i najbolji rock album). Sada, 20 godina kasnije, slavimo izlazak ovog kultnog albuma s remasteriranim LP izdanjem na prozirnom crvenom vinilu, kao što je sve i započelo, i u skladu s ciljem koji podržava – borbu protiv nasilja nad ženama.
S odmakom od 20 godina, Mile Kekin se živo prisjeća mnogih detalja o nastanku albuma: “Šamar je snimljen tijekom 2003. godine u mojoj kući iznad Gajnica, čije sam prizemlje iznajmio Denykenu koji je baš 2002. godine tražio prostor za svoj studio. Neko vrijeme su zbog mog običaja da svaki kvadrat viška dajem prijateljima da koriste moju kuću zvali Hoto Mile (zezancije na Hoto Vile u Svetoj Nedelji). Ako me sjećanje ne vara to je prvi album koji je Denyken snimio u tom svom novom studiju. Prilikom snimanja nije korišteno ni jedno pojačalo. Sve je išlo direktno u pult. Sjećam se da smo kao zakleti punkeri bili iznenađeni kako umjetni maršali zvuče bolji od pravih, sjećam se mladog Ede Maajke koji je kad je čuo matricu, otišao s blokom i papirom u drugu sobu i nakon desetak minuta izašao sa svojom dionicom tekst za ‘Teško je ful biti kul’, a sjećam se kad je Denyken nakon snimanja krenuo miksati. Krenuo je od ‘Samo za taj osjećaj’. Po cijele božje dane je samo radio na prvom refrenu. Samo za ..samo za taaaaj, samo za taaaaaj samo za taj….samo za taaaaj osj….. i tako satima i tjednima. Zvučna izolacija međukatne konstrukcije moje kuće naprosto nije bila predviđena za tonski studij. Nakon par tjedana miksanja sam ga mislio izbaciti iz kuće, ali nisam, nešto mi govorilo da će sve te silne sate snimanje i miksanja publika pozlatiti i nisam bio u krivu. Šamar je bio baš taj album koji nam je promijenio život. Od naslovne pjesme ‘Soundtrack za život’, ‘Samo za taj osjećaj’, ‘Čekaonica’, ‘Par pitanja’, ‘Jednim osmijehom’, sve su to pjesme koje se uvijek mogu naći na mom repertoaru jer su izdržali test vremena kroz ove dvije decenije.”