Cijenjeni DJ i producent Yakka slavi 15 godina postojanja: “Ove godine ću izbaciti dosta novih pjesama i disco groovea sigurno neće nedostajati”
Jedan od najtraženijih house DJ-a u Hrvatskoj, višestruko nagrađivani DJ i producent Yakka, slavi 15 godina već sada impresivne karijere, a tim povodom priprema i slavljenički party.
Proslava 15 godina karijere bit će organizirana u Gallery clubu 25. svibnja, a osim Yakke nastupit će i brojni gosti. Ljetna terasa kluba pretvorit će se u vrući ljetni podij za sve ljubitelje elektroničke glazbe. Osim Yakke nastupit će Boris Motega, E-Base, Jaxx Pot i Sicillio b2b Hudi.
Razgovarali smo s Yakkom, odnosno Domagojem Jakićem koji dolazi s istog, kako mi to kažemo, šireg novogradiškog područja.
S obzirom da se znamo onoliko koliko ti karijera i traje ovaj intervju će ići u nekim drugim smjerovima nego od očekivanog. Krenimo od Nove Gradiške, grada koji je za tvoje početke bio itekako bitan. Dakle, koliko god je već tada, prije 15 godina, narodna glazba preuzimala klubove, u tom malom gradu je bilo mjesta za DJ-iranje, od kultnog Paladiuma, preko Exita, do nekakvih ljetnih festivala. Koliko je za tebe, mladog DJ-a koji tek počinje graditi karijeru, to bilo bitno?
“Prije 15 godina još su postojala manja mjesta za izlaske gdje se mogla čuti generalno urbana glazba. U Exitu se njegovao house zvuk, tu su izlazili istinski ljubitelji, fanatici te glazbe. Mogu reći da sam stvarno uživao u svojoj Exit rezidenciji. Općenito cijela Hrvatska je uvijek u većini slušala domaće i narodno, sve drugo je za neke manje skupine ljudi. Tako i u Novoj Gradiški. No, činjenica je da je s godinama izbor bio sve manji pa na trenutke možda i nikakav za išta strano i urbano. Kratko bi se samo vratio čak i 20 godina unatrag gdje sam bilježio svoje prve nastupe puštajući glazbu na hip-hop partyima i miješanu glazbu na nekakvim srednjoškolskim događanjima. Tad su manji lokali i klubovi nudili baš raznovrsnu ponudu čak i u tako malenom gradu. U vikendu si mogao posjetiti hip-hop party, live rock/metal svirku, house party, pub u kojem svira rock… To je valjda doživjelo neke padove i nikad dočekalo uspone. Vjerujem da ni ugostiteljima nije bilo lako i morali su ići linijom manjeg otpora. Ali i dalje ih dijelom krivim. Entuzijazam, kreativnost i inovativnost su često nedostajali.”
Uvijek kažu da se od nekud trebalo krenuti da bi postao DJ. Što je bilo prvo što te privuklo? Koji je bio taj okidač da si sam sebi priznao da želiš biti DJ?
“Mene je privlačila urbana glazba oduvijek, a sama želja za DJ-ingom došla je valjda spontano iz želje da pustim ljudima nešto što mislim da je kvalitetno i moderno i da se ljudi na to zabave. Isto tako slušajući tadašnje DJ-e sam uvijek upijao sve što mi se sviđa i u glavi zamišljao što bih ja još tu pustio, kako bi ja to složio. Uz to, privlačila me uvijek audio oprema, sve mi je to izgledalo lijepo moderno, sve te tipkice, svjetla, opcije, jednostavno uživanje u korištenju svega toga. Ta želja seže još iz vremena osnovne škole i zabava koju smo imali za kraj godine. Taj osjećaj kad kreneš prstima okretati potenciometre i mijenjaš zvuk, radiš neku promjenu, mislim da se s tim posebnim guštom može poistovjetiti svaki DJ na ovom svijetu.”
Puno je DJ-a u Slavoniji, ali jedan si od rijetkih koji je od početka bio i producent, odnosno radio si i vlastite stvari, ali i usporedno se bavio remiksevima. I prvi si DJ iz Slavonije, vjerujem, koji je završio u top 10 na svjetskoj Beatport ljestvici s pjesmom „You Turn Me On“ u Gary Caos remixu, a u kojoj su zapravo korišteni uzorci pjesme „Upside Down“ legendarne Diane Ross. Koliko je bio bitan taj trenutak i kako si se tada osjećao?
“Puno je DJ-a, to je istina, u biti općenito u Hrvatskoj. Istina je, paralelno sam radio neku produkciju uz DJ-ing, ispočetka neke jednostavnije hip-hop beatove jer sam se bavio hip-hopom u počecima. Poslije je to evoluiralo u elektroniku. Puno sam istraživao po internetu i forumima o izdavačima, kako i gdje potpisati nešto. Na kraju sam iskreno nailazio više na muljanja i puste priče kad god bi nekoga konkretno pitao kako objaviti traku, kako pokrenuti label, kako naći distributera. Od svog tog ‘bullshita’ koji su mi pričali, na kraju naiđem na Proton Radio koji nudi uslugu pokretanja labela i distribucije na sve digitalne dućane i streaming platforme, a sve što je trebalo imati je paypal račun. Onda malo skužiš kako ta scena funkcionira i brzo sam pohvatao konce. Preko par prvih izdanja sam stekao neke kontakte i dobro sam kliknuo s kultnim King Street Sounds labelom iz NYC koji su uzimali sve što sam im slao, nudili mi remikseve, suradnje itd. Tad su disco semplovi bili opet jako popularni tako da je taj single ‘You Turn Me On’ prošao odlično, pogotovo u Gary Caos remixu jer je on tad bio aktualan na Beatport house ljestvicama. Puno me to poguralo, hrpa poznanstava, suradnji, Beatport je podržavao manje-više sve što bih objavio, čak izdvajao i moje top 10 chartove u featured sekciju gdje nije mogao svatko upasti. Traxsource dućan također. Divan osjećaj svakako biti prepoznat, pogotovo kao mlad od puno starijih i iskusnijih.”
Hajdemo reći da je upravo pjesma „Uspide Down“ ono što ti je nekako predodredilo put u smislu funk i disco glazbe koju eto već 15 godina protežeš kroz svoje autorske uratke, ali i live setove i remikse. Zašto baš funk i disco u kombinaciji s houseom?
“Funk, disco, soul i R’nB je nešto što je u houseu od početka, sempliranje je za mene zasebna umjetnička forma unutar glazbene produkcije. Ti žanrovi su oduvijek dio housea, a i mimo housea ih obožavam slušati, imaju taj feel good osjećaj i često melankoliju koju volim u glazbi. Pogotovo disco, to mi je glazbeno savršenstvo. Ove godine ću izbaciti dosta novih pjesama i disco groovea sigurno neće nedostajati.”
Jesi li ikada razmišljao preći na tamnu stranu elektronike, da tako kažem, te osim housea, deep housea i ostalih house podržanrova, odletiti u techno vode?
“Nisam, ali imao sam mračnijih produckija u smjeru progressive housea, više u svojim počecima. Čak i hard techno nešto eksperimentalno iz znatiželje, ali više sam se našao u house grooveu. Techno nekakav moderan i sporiji mi je super. Ako je Kalkbrennerova glazba techno, eto taj techno mi je top. Danas je puno te glazbe površno, svelo se na to da je bolje sve ono što je agresivnije i brže. Mene više loži da je lagano, melodično, glazbeno i da dotiče dušu.”
Kad smo kod žanrova, koji su tvoji house heroji?
“Eric Kupper, David Morales, Kerri Chandler, Mousse T., ATFC, Bob Sinclair, Butch, Mat.Joe, Roger Sanchez, Ian Pooley… evo ispaljujem neka imena ovako na prvu koja mi padaju na pamet bez puno razmišljanja.”
Nakon Beatporta krenuo je rad i na remiksevima popularnih hrvatskih pjesama, pa si tako osvojio radijski eter primjerice s remiksom pjesme „Plešem sama“ grupe Detour. Je li to bio samo još jedan u nizu izazova ili si kroz taku vrstu radova htio doći do šire publike?
“Domaći remiksevi su nešto što je čak u neko vrijeme 2000-ih u Hrvatskoj rađeno dosta, ali poslije full usporilo nažalost. I dan danas ne kužim kako major izdavačke kuće ne izbacuju redovno službene remikseve popularnih i aktualnih umjetnika. Logično je da se rade klupske verzije svega što izlazi kao mainstream. Iz nekog razloga to izlazi slabo i prolazi skroz ispod radara. Mene su očarale neke obrade koje sam čuo, kao npr. Nipplepeople – Bolji (Mladen Mande Remix)… to je opak, maherski remiks koji me potaknuo da kad naiđem na nešto zanimljivo pokušam uraditi slično. Želja nije bila doći do radijskog etera ili neke šire publike direktno, nego da DJ-i to prepoznaju i zavrte te da me time približe još više i publici koja sluša elektroniku. Na kraju je ‘Plešem sama remix’ zaplesala i pleše dan-danas po radijskom eteru i po plesnim podijima.”
Tijekom godina djelovanja okušao si se i u organizaciji evenata, prvo lokalno kroz house i techno partije, pogotovo tijekom ljeta, a onda si postao i dio MYUZ kolektiva koji je zaslužan za vrhunske klupske programe u Zagrebu. Kako je to sve prošlo i što ti je draže, DJ-iranje ili organiziranje evenata?
“Najdraže mi je produciranje glazbe, onda DJ-ing, a onda organiziranje evenata. Organizacija je stresna i daje puno izazova. S druge strane otvara mnoga vrata i prilike kad radiš svoje događaje. Imam par projekata koje bih želio još realizirati u vidu festivala i partyja, ali fokusiran sam najviše na produkciju i DJ-ing. Produkcija igra ključnu ulogu u dobivanju dobrih gaža. Što više napreduješ s dobrim izdanjima na dobrim izdavačkim kućama i stvoriš nekakve hitove ili polu hitove, to je lakše doći do većih nastupa i na koncu većih honorara.”
I kad sad s odmakom gledamo na tvoju karijeru možemo reći da je s pravom došlo do toga da si postao jedan od najzaposlenijih DJ-a u Hrvatskoj. Proteklih godina imao si nevjerojatnu gužvu s eventima, pogotovo tijekom ljeta gdje si bio i rezident u nekim klubovima. Kakva su to bila iskustva za tebe i kakva će biti ova slavljenička godina?
“Od 2018. do danas to je 100+ gaža godišnje (izuzev Covid perioda). Mogu se pohvaliti dobrim rezidencijama koje sam imao, neke od njih traju i dan-danas. To su nevjerojatne uspomene i trenuci koji se ne zaboravljaju. Nekad su to unikatne lokacije, nekad su ogromni eventi, nekad mali intimni eventi, nekad čisti hedonizam. Bilo je svega, od kultnog Fresh Air Party open aira u Novoj Gradiški, koji je bio moj prvi projekt organiziranja evenata i nevjerojatno uspješan za tako malu sredinu, pa do rooftopova u Las Vegasu. Najdugotrajnija rezidencija mi je za BSH events koja traje mislim oko 8 godina, Hula Hula beach club s Hvara od 2018, itd. A ova godina ide dobro, samo kroz ljeto ću odraditi oko 70 nastupa, možda i više ako i 9. mjesec budem radio. Godišnje će to biti opet preko 100.”
15 godina karijere proslavit ćeš u klubu Gallery. Na koji način, što sve spremaš i kako doći do ulaznica?
“U zagrebačkom klubu Gallery na Jarunu 25. 5. (subota) s početkom u 22:00 imam slavljenički party prije odlaska na obalu gdje se zadržavam do 9. ili 10. mjeseca. Ulaznice su dostupne kroz sustav Entrio.hr ili na ulazu u klub. U prodaji su regular i backstage ulaznice. Veselim se i pozivam sve da nam se pridruže, garantiram dobru glazbu! Party u Galleryju za DJ pultom predvode neki od mojih DJ kolega s kojima sam surađivao sve ove godine. Nastupaju E-Base, Jaxx Pot, Sicillio b2b Hudi i Boris Motega te moja malenkost. Napominjem da mi je jako teško bilo odabrati ekipu za lineup, neki koje sam htio su spriječeni zbog drugih obaveza i nastupa, ali najviše smo ograničeni vremenom, jer inače bi lineup bio za 3 dana partijanja :D”
Koji ti je najdraži trenutak s DJ pulta, koja je najveća DJ zvijezda s kojom si nastupao u smislu da pult nakon svojeg nastupa prepuštaš njemu ili njoj i obratno?
“Ne bih izdvojio jedan, ali svaki na koji se naježim je na listi najdražih. To je znalo biti i do toga da se oči zacakle kad skužiš koju energiju si prenio na ljude. Bilo ih je na mega eventima tipa Wings for Life gdje sam nastupio u formatu radio DJ-a i puštao raznu muziku uoči starta utrke, to je baš show. Više od 10.000 trkača koji čekaju start i zabavljaju na glazbu koju im serviraš. Bilo je opakih trenutaka na BSH events na Medvedgradu, Sljemenu, Maksimir Vidikovcu. Uh, čovječe, sad kad se uopće sjetim kakav kaos je to znao biti. A nekad je atmosfera ludilo i na manjim intimnim mjestima, izdvojio bih recimo MYUZ partye u klubu Klub. Te Lola bar s Hvara, moja najintimnija rezidencija gdje serviram mjuzu s crvenog otvorenog prozora okrenutog direktno na ulicu za goste bara. To je romantika, super trenuci!”
Je li house glazba izgubila onu svoju pravu čar u bespućima loše elektroničke glazbe? Tko su oni najzaslužniji što je house još živ?
“Ima puno dobre house glazbe, možda malo teže dopire do ljudi jer je hiperproduckija jača nego ikad. Tako da tko traži pravu čar, mora birati prave evente i DJ-e. Uvijek će bit dobre gazbe u svakom žanru. Pa house je sveprisutan u popu, u svemu što je mainstream. Ako provrtimo malo hitove, velika većina je sve na house/dance ritam, u trapu i tim nekim novim balkan cajkama svi ‘repaju’ na neki 125-130 bpm tempo. Sve je danas izmiješano haha!”
Ako gledamo na žanrove od devedesetih naovamo, po meni se dosta toga promijenilo, danas se krivo tumače određeni žanrovi, pa se na nove generacije prenose kriva znanja. Čini mi se da danas klinci ne znaju baš previše razliku između, ne znam, techna i hardcorea ili acid housea i deep housea ili trancea i EDM-a. Nailaziš li na takve stvari ili je to samo brija u mojoj glavi jer današnje generacije nisu poput nas milenijalsa da podublje istražujemo sve ono što čujemo, bez uvrede prema drugim generacijama, naravno? I je li to danas uopće bitno?
“Milsim da velik dio nove generacije ne daje glazbi važnost koliko se davalo prije. Ili drugim riječima, glazba im je manje bitna u životu. Bitan im je hype i cirkus. Možda sam u krivu, ali tako ja to vidim. Glazba treba imati poruku, prenositi emociju. Ne vidim kako emociju može prenijeti netko tko tenisicom mlati ljude u provm redu i tekstovi su takvi kakvi jesu, neka droga, oružje, ribe, skupa kola, nešto sve bahato, krimi. Fejk i jako neukusno. Druga stvar, pjesme su počele trajati po 2 minute ili manje, kamo to vodi? Hoće za 10 godina pjesma trajati 30 sekundi? Pozornost slušatelja/gledatelja po društvenim mrežama se svela na par sekundi, hoće li to doći do 0 pa krenuti opet prema gore? :D”
Što misliš tko je najveći krivac za ekspanziju lošeg EDM-a, odnosno tzv. electro housea koji je doveo do velike popularnosti festivala poput Ultra Europea, Tomorrowlanda i ostalih? Čini mi se da je današnji svijet elektronike baziran samo na dropovima.
“Valjda su velike agencije i tvrtke koje se bave eventima to sve dobro nanjušile i uspjele napraviti veliki balon koji radi veliku lovu. Dobro si rekao, veliki festivali kao Ultra, Tomorrowland i sl. masovno privlače publiku koji nisu striktno konzumenti elektorničke glazbe, nego žele doživljaj. Oni navijaju, skaču, vesele se, više je energija kao nekakav koncert nego party. Afterlife organizacija npr. isto kreira vrhunski doživljaj na svojim eventima gdje veliki LED ekrani prikazuju nevjerojatne animacije sinkronizirane s glazbom, a DJ je u drugom planu. To je sve cool publici koja je više mainstream. Ipak i tako veliki festivali imaju nekakve alternativnije stageve gdje se nudi i ozbiljnija elektronika, tako da to svakako treba uzeti u obzir. Svatko se može zabaviti, samo treba potražiti što mu odgovara od ponuđenog.”
A ima i onih fenomena poput Swedish House Mafije koja je jedan od najzaslužnijih za ekspanziju EDM-a 2010-ih, a danas 15 godina kasnije ovaj trojac postaje jedan od najboljih producenata koji stoji iza zadnjeg albuma Weeknda i objavljuje mračan album „Paradise“ koji je svojevrsni showcase njihove producentske snage. Jesi li fan njihovog rada, odvojeno ili zajedno?
“Fan sam samo Axwella koji je član dotičnog trija. I također sam fan Weekndove glazbe, od novijeg popa njega volim uvijek čuti.”
Kakvo je tvoje mišljenje o ghost produkciji i koliko je ona realno prisutna u DJ svijetu? Koje bi primjerke istaknuo?
“Prisutna je puno, a imam podijeljeno mišljenje. Više cijenim one koji sami rade sve. S druge strane i sam ponekad koristim pomoć drugih producenata da dovrše nešto što sam ja započeo, tj. doveo do nekih 80% ili više, ali jednostavno ne stignem zapakirati do kraja. Nije baš klasični primjer ghost produkcije, ali jasno je valjda da onda neki DJ koji godinu provede u avionu nema baš vremena u studiju raditi na novoj muzici i izbacivati novu stvar svaki mjesec dana. Negdje jednostavno postoji crta između biznisa i ljubavi.”
Kakva je budućnost glazbe? Koliko će AI uplesti svoje prste u već ranjenu scenu, a koliko će on biti samo koristan alat za već postojeću infrastrukturu?
“Dobro pitanje, ranije sam u nekom pitanju spomenuo to sve kraće trajanje pjesama i koncentracije slušatelja, ne znam kud to vodi. AI je već debelo u glazbi, hrpa VST pluginova za kreiranje glazbe je sad zasnovano na AI-ju, sve manje je potrebna vještina, sve je automatizirano, a eto i svjedoci smo da AI može otpjevati što god napišeš. Odabereš par parametara i izađe pjesma. Koliko je nevjerojatno, toliko je i zastrašujuće.”
Foto: Danijel Meštrović
RECENZIJA: Yakka – “After Beach” – mladi DJ i producent ušao u povijest hrvatske house scene
