Nakon odličnog prvog dana šesnaestog izdanja INmusic festivala stigao je nastavak koji je u nekim kuloarima nazvan i “ženski dan”. Zašto ženski i nije teško pretpostaviti jer su na festivalske pozornice drugog dana izašle neke od glazbenih, ali i ne samo glazbenih, zvijezda koje svoje fanove ponajviše imaju među ženskom populacijom.
Glavna zvijezda ili bolje rečeno antizvijezda, ona koja se vratila nakon dvije tri godine, bila je kiša. Prognoze uoči festivala bile su razne, mijenjale su se iz dana u dan, skoro pa i iz sata u sat, svi smo se nadali da će možda i ove godine kiša zaoboći festival, ali avaj. Počela je u neko rano popodne, pa je stala, pa se tu i tamo opet javila u jačem ili slabijem intenzitetu.
Program sam otvorio s IDEM-om (nisam uspio stići na nastupe tuzlanskog s-alta i zagrebačkog Orvela), izvođačem/bendom nastalim na JeboTon platformi i koji je za svoj prošlogodišnji album pokupio hrpu nagrada. Njihova simpatična i uglavnom vesela kombinacija popa i punka našla je svoje mjesto i stvorila je čvrstu jezgru fanova kojih je bilo poprilično puno za tako rani nastup na jarunskom jezeru, a Antun i ekipa su im se znali odužiti i rasplesati ih. Pred kraj nastupa počela je kiša tako da cura i dečko koji su počinjali na World Stageu nisu imali sreće skupiti neki respektabilniji broj ljudi ispred pozornice, što je šteta jer je zanimljivo ono što rade.
Nije samo kiša uzrokovala manjak ljudi nego se većina publike, poglavito njen ženski dio pokušao stacionirati u prve, već dobrano blatne redove ispred Main Stagea gdje se čekao nastup Dogstara.Keanu Reeves aka Neo aka John Wick privukao je svojim imenom, a vjerojatno i svojom pojavom veliki broj cura koje vjerojatno obožavaju ovaj bend neovisno o tome što ovaj zgodni glumac, ali i jedan vrlo pozitivan lik svira u njemu. Vrištanja je bilo sa svih strana, obožavateljica je bilo svih uzrasta, a Dogstar je unatoč kiši održao jedan jako dobar nastup. Teret im je imati ga u bendu, a još veći teret bi im bio da ga nemaju. A čovjek je bajdvej i osnovao ovaj bend.
Ipak, išlo se dalje, na Hidden Stageu u sklopu suradnje s projektom Superval svirale su cure iz benda Željezne pilule. Mlade zagrebačke punkerice privukle su na samom početku pedesetak ljudi u šator, a nakon suzdržanog početka potpuno su se opustile i do kraja razvalile. Šator se u par minuta napunio, a ženska histerija Željeznih pilula još jednom je pokazala da suradnja INmusic festivala i projekta Superval ima neiscrpan bunar talenata za promociju. Cure su više nego opravdale nastup na festivalu.
Glede i unatoč kiši pošli smo do World Stagea gdje su Lucy Kruger & The Lost Boys imali jako dobar nastup, a ovaj zanimljivi indie bend i njihovu distorziranu izvedbu svakako ćemo upamtiti. Za to vrijeme u šatoru Hidden Stagea, oni koji su se željeli malo sakriti od kiše uživali su u poprilično moćnoj i žestokoj izvedbi Muscle Tribe of Danger and Excellencea.
Paolo Nutini je još jedan izvođač koji je privukao velik dio publike na Main Stage, a i jedan od izvođača zbog kojega je nemali dio publike došao samo na drugi dan festivala, vjerojatno i na cijeli festival. Drugi je to put da ovaj Škot talijanskog porijekla dolazi na festival, a u međuvremenu je postao iznimno velika i cijenjena glazbena zvijezda.Višečlani bend, vrlo raskošni aranžmani pjesama i odličan prijem kod publike ponovno su Paola Nutinija prometnuli u jedan od festivalskih vrhunaca, a u njegovoj izvedbi možemo prepoznati svašta, od naravno karakterističnog bijelačkog soula po kome je najpoznatiji do još mnogo rukavaca kojima je svojom glazbom zaplovio. Predstavio je pjesme ponajviše sa svog posljednjeg, vrlo uspješnog albuma, ali niti stari hitovi nisu izostali.
View this post on Instagram
Leatherette, talijanski punk jazz bend za to vrijeme je dizao atmosferu u šatoru svojom nervozno-žestokom svirkom, a čekao se na World Stageu nastup Gossipa koji je jedan od rijetkih nešto kasnio. A da se koncert uopće i održao i da je razlog za kašnjenje i više nego opravdan dala je sama Beth Ditto kada je izašla na pozornicu. Unatoč Covidu odlučila je nastupiti, bilo je pitanje može li uopće pjevati, a na kraju smo dobili jedan od vrhunaca večeri. I izgledom i stylingom i ponašanjem vrlo posebna osoba Beth Ditto je publiku raspametila, a za vrijeme nastupa je krenuo i najžešći pljusak koji ipak nije uspio prekinuti ljude u uživanju. Beth je odmah iz rukava izvukla “Purple Rain”, a kasnije smo čuli i Nirvanu, iako je okosnica materijala izvedenog na koncertu bila čuvena Gossip kombinacija punka umotanog u disko ritam. Odličan nastup koji je kiša svim silama mislila prekinuti, ali ljudi se nisu dali.
Hozier je isto tako zakoračio na Main Stage kao jedan od najvećih headlinera festivala i trenutna velika zvijezda, što kod nas, što u svijetu, a trenutno mu je pjesma “Too Sweet” prva na Airplay Radiochartu, dok on puni dvorane širom svijeta. I on je ljubimac ženske publike što smo imali prilike vidjeti i na INmusicu, ali bogami cure iz beda su poprilično zapele za oko muškoj publici. Odličan bend je skupio, vrlo moćno zvuče uživo, a nakon sat i pol dugog nastupa pred ogromnim brojem ljudi u publici, nastupu koji je protekao bez kiše, oprostio se od nas uz taktove svog ponajvećeg hita “Take Me to Church”. Moćno je to zvučalo ove večeri u izvedbi Hoziera.
Sam kraj večeri ponovno nas je odveo u šator Hidden Stagea na kojemu već godinama otkrivamo bisere koji su bili kao neka dobro čuvana tajna. Nakon Deadletter prošle večeri ovoga puta smo svjedočili kako su Sprints iz Dublina potpuno raspametili publiku sirovom post punk svirkom i energijom. Pjevačica Karla Chubb vodila je publiku na jedan svoj poseban način, šutka u prvim redovima počela je vrlo brzo, postajala je sve žešća i veća, a na kraju se i sama Karla spustila s pozornice i dovela publiku u ekstazu. Fantastičan kraj jedne večeri i preporuka svima da svakako ne propuštaju šator, jer šator nam je svih ovih godina donio puno toga dobroga i zanimljivoga.
I eto, završio je još jedan dan šesnaestog izdanja festivala, uz pregršt odličnih izvođača, glavna zvijezda je pokušala biti kiša, ali nije joj uspjelo. Na muci se poznaju junaci, a publika je bila glavni junak ovog dana, nije se dala unatoč kiši i blatu. Noge su već teške, vidjet ćemo kako će biti trećeg dana, prognozu više nitko ni ne glada, ali čeka nas na zadnjem danu puno odličnih izvođača. Nećemo ih propustiti.
Foto: Nikola Knežević/Damir Torma (Groupie.hr)
[envira-gallery id=”84238″]