IZVJEŠĆE/FOTO: INmusic festival #16 (dan treći) – odličan završetak povratničkog izdanja festivala
Nakon odlična prva dva dana šesnaestog izdanja INmusic festivala došli smo i do njegova ovogodišnjeg završetka.
Naš daleko najveći rock festival ponovno je potvrdio da je i jedan od najznačajnijih glazbenih festivala u regiji i šire, a okupljajući vrhunske izvođače iz različitih žanrova pružao je publici, a nadamo se da će i u budućnosti tako biti, nezaboravno glazbeno iskustvo. Kao i prethodna dva festivalska dana i ovaj zadnji publici koja je došla pripremljeno je pregršt glazbenih poslastica, a nakon drugog, nazovimo ga ženskog i kišnog dana zadnji dan je osvanuo vrlo lijep. Unatoč prometnom kolapsu u istočnom dijelu grada nekako se uspjelo stići s malim zakašnjenjem na jarunsko jezero, a tamo je prvo ugodno iznenađenje bilo da je ona ogromna količina blata koja nas je ispratila u to isto rano jutro s festivala malo ipak splasnula. Mislio sam da treba biti bez kiše barem dva tjedna da prostori ispred festivalskih pozornica malo dođu sebi, ali vidjelo se da su se i organizatori potrudili da teren barem donekle saniraju. Puno je tu još bilo velikih bara i blata, ali moglo je biti i kudikamo gore.
Bombay Bicycle Club (Foto: Nikola Knežević)
Taman kad smo došli uhvatili smo na World Stageu žestoke momke iz benda Kiper, a odmah nakon njih u šatoru na Hidden Stageu svoj uobičajeno dobar set odsvirali su momci iz benda Sleepyheads. Bombay Bicycle Club otvorio je pred već solidnim brojem ljudi program na Main Stageu, a njihov povratak na festival je bio i više nego uspješan. U šatoru su u već uobičajenoj satnici zasvirali mladi Valpovčani Extroft koji su na festival stigli u sklopu suradnje INmusic festivala i fantastičnog projekta Superval koji promovira mlade bendove. Ovi mladići odlično su se snašli na ovakvom velikom festivalu i svoju žestoku i distorziranu stonersku priču predstavili na najbolji mogući način.
Vrlo zanimljiv i dobar bend slijedio je na World Stageu. Ibibio Sound Machine, iz Londona po prebivalištu, ali skupljeni sa svih strana svijeta, njeguje tradiciju i kombinaciju world musica i afro funka, a svojim zaraznim ritmovima oduševio je sve one koji su ih došli pogledati. Sjetilo nas je to na dane kada su na festivalskom World Stageu svaki dan zasvirali neke od perjanica svjetske world music glazbe.
Ibibio Sound Machine (Foto: Nikola Knežević)
Brzo se program odvija, u šatoru žestoki Tight Grips sviraju za nemali broj posjetitelja, a mi trčimo na Main Stage na atraktivne Röyksopp. Ovaj elektroničarski duo iz Norveške s gostima pred sada već ogromnim brojem ljudi predstavio je svoju vrlo atraktivnu kombinaciju glazbe i vizualnih elemenata, a bilo je u njihovom nastupu uz vrlo osebujan outfit i kombinacije plesa i teatra. Vrlo zanimljiv nastup koji je, pogotovo onima koji su u tom điru, donio jedan poseban festivalski iskorak.
Lufthansa je za to vrijeme sletjela u šator Hiddden Stagea, a oni su žestoki i veseli Makedonci koji su predstavili svoju kombinaciju vrlo različitih stilova. Engleski post punkeri Squid slijedili su na World Stageu i pred velikim auditorijem predstavili kombinaciju matha, elektronike, distorzije i noisea. Dosta smo od njih očekivali, dosta smo i dobili. Pred kraj njihova nastupa lagano se već društvo ispred pozornice počelo razilaziti i kretati prema Main Stageu i hvatati što bolje mjesto za ipak glavne zvijezde zadnjeg dana fetivala. The Smashing Pumpkins su prvi put u Hrvatskoj i ta se prilika nije smjela propustiti. Billy Corgan i njegova ekipa dugo su godina bili na listi želja za pogledati, a želja se napokon ostvarila. U sat i pol dugom i najvećim dijelom vrlo žestokom nastupu dokaknuli su se svih ponajboljih dijelova svoje glazbene diskografije, a srećom za sve prisutne gro nastupa činile su većinom stvari s njihovih ponajboljih albuma iz prve polovine i sredine devedesetih godina. Svako tko ih je volio nekad voli ih i sada i ako je bio na nastupu imao je neku svoju glazbenu želju, a moram reći da su skoro sve moje glazbene želje The Smashing Pumpkins ispunili. Vjerujem da je tako bilo i s ostatkom publike, barem sudeći po ovacijama na samom kraju nastupa. Nadam se da ćemo biti u prilici vidjeti ih ponovo, ili ovdje ili negdje drugdje.
Röyksopp (Foto: Nikola Knežević)
Ali još nije bio kraj, kao i prethodne dvije večeri koncertni program se zatvarao na pozornici Hidden Stagea, a nakon dva fenomenalna koncerta u te dvije prethodne večeri (Deadletter i Sprints) ponovo smo u šatoru vidjeli jednu posebno odabranu poslasticu. Descartes a Kant su već u najavi, na papiru, zvučali vrlo zanimljivo, a ova četvorka iz Guadalajare u Meksiku je jednu gotovo nespojivu kombinaciju punka, metala, popa, shoegazea i teatralnosti, upotpunjenu velikom dozom pripomoći AI-ja, uobličila u jedan sasvim poseban koncept koji nadmašje većinu onoga što smo do sad čuli. Kada te nakon teška tri dana hodanja po blatu i slušanja hrpe različite glazbe udari nešto ovako drugačije znaš da je festival zatvoren na jedan poseban način. Hidden Stage nam je svih ovih godina donio možda i ponajviše do tada neotkrivenih bisera, a ova godina nam je to samo potvrdila. Naravno, na festivalu je bilo još hrpa popratnih programa koji su redom bili dobro posjećeni i bilo je stvarno za svakog ponešto. DJ i VJ programi bili su dio dodatnih festivalskih sadržaja, a tu su bili i Tesla Tower Stage, Šuma Striborova, Silent party, Karaoke, a cijeli festivalski program zatvorio je After by Vintage Industrial Bar na festivalskom Night Stageu.
The Smashing Pumpkins (Foto: Nikola Knežević)
Organizacija festivala na odličnom nivou barem što se tiče stvari za koje su organizatori odgovorni, a još jednom svakako treba pohvaliti što je organiziran besplatan autobusni prijevoz do samog festivalskog ulaza jer je jarunsko jezero auto free zona. Line up odličan, na vrlo visokoj razini, jedan od najboljih do sada, a raduje me i nastavak suradnje INmusic festivala s fantastičnim projektom Superval koji eto već drugu godinu dovodi, možemo tako reći, neku domaću rock budućnost i pruža im priliku da nastupe na našem najvećem festivalu.
Potrudio sam se u ova tri dana pogledati sve bendove, dva-tri nisam uspio iz objektivnih okolnosti gužve u gradskom prometu, tijelo se u nekim trenucima vrlo čudno ponašalo, ali unatoč kiši, blatu, sparini, komarcima i tko zna sve čemu, uspjeli smo posao privesti kraju. Svaki dan od tri festivalska dana aplikacija za mjerenje broja koraka na mobitelu javljala mi se porukom: “čestitamo, novi rekord”. Sada kad dođem napokon doma vjerojatno će mi sljedećih par dana stizati poruke: “što se događa, zašto ne hodate?”. E, pa zato jer neću.
Gotov je #16, veselimo se #17, a ako zdravlje posluži vidimo se sljedeće godine na Jarunu.
