OSVRT NA SHIP 2024.: Kako je na prvu ruku mali showcase festival postao veliki ušutkavši vječne skeptike

Do prije nekoliko godina osnovani We Move Music Croatia kao ured za izvoz glazbe i potom vrlo brzo pokrenuti SHIP, prvi hrvatski showcase festival, bili su stalna tema vječnih skeptika, uključujući i mene, prosječnog skeptika. No, najljepši osjećaj je kada netko svojim radom ušutka te iste skeptike i uzdigne se iznad njih. Ovo je priča o njima.

Jedna sam od onih osoba koja uvijek vjeruje u ljude i često ću im dati drugu šansu, ali kao i kod nekih drugih kolega, koji su imali problema s određenim korporacijama i glazbenim udruženjima, tako i ja ponekad znam biti veliki skeptik po pitanju nekih noviteta u domaćoj glazbenoj industriji. I bez obzira što su u prije koju godinu osnovanom uredu za izvoz glazbe, We Move Music Croatia, neki ljudi s kojima sam blisko surađivao u prošlom životu, opet sam bio na oprezu i pomno pratio što će se događati. Tada je najavljeno i prvo izdanje prvog hrvatskog showcase festivala pod nazivom SHIP, osim toga, ovaj ured je predstavio i nekoliko projekata, od kojih posebno izdvajam sufinanciranje turneja domaćih glazbenika i natječaj “AJMO!”, pilot projekt organiziran od strane We Move Music Croatia uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija. Cilj natječaja je bio potaknuti koncertnu aktivnost i razvoj publike u manjim mjestima izvan makroregionalnih centara Hrvatske. Dakle, netko nešto radi za hrvatsku glazbu i hrvatsku glazbenu scenu, što je za svaku pohvalu, a taj isti netko već drugu godinu zaredom organizira showcase festival gdje se okupljanju neki od vodećih stručnjaka na Balkanu, u Europi i u svijetu, koji su vezani uz glazbenu industriju, tj. izdavaštvo, digitalnu distribuciju, digitalna i srodna prava, glazbeno novinarstvo i kritiku i druge teme. Sve se to odvija u gradu Šibeniku, koji je nakon ranih 2010-ih godina imao veliki potencijal s Terraneo festivalom i ostalim događanjima, pa je nažalost sve stalo, navodno zbog krive politike grada, da bi se potom sve promijenilo na kraju tog desetljeća kada je procvala tvrđava sv. Mihovila, a s njom i Martinska, mjesto gdje se održava nekoliko glazbenih festivala. I to je bio najbolji potez We Move Music Croatia, staviti takav festival u ljetno vrijeme na hrvatsku obalu i to u jedan od najljepših gradova na Jadranu. Oduševljeni organizatori, oduševljeni sudionici, odnosno delegati, a i mi novinari i oni koji nešto žele naučiti. A kada smo kod učenja, kroz razne panele i speed networking, SHIP sudionicima nudi povezivanje s raznim stručnjacima iz glazbene industrije, predstavnicima raznih svjetskih festivala, giganta PR industrije, glazbenih kritičara svjetskog kalibra, pa su tako primjerice ove godine na festivalu bili Jeremy D. Larson, direktor Pitchforka, Thomas Golubić, glazbeni supervizor za serije “Better Call Saul”, “Breaking Bad”, “The Walking Dead” i “Six Feet Under”, nominiran za Emmy i Grammy nagrade, potom, Gemma Bradley s legendarnog BBC Radija 1, Nikki McNeil, PR stručnjakinja iz Velike Britanije, vlasnica Global Publicityja i brojni drugi stručnjaci iz Turske, Mađarske, Poljske, Španjolske, SAD-a i drugih zemalja.

Ako mislite da je jednostavno okupiti sve ove ljude na jednom mjestu, prevarili ste se, jer potrebno je puno istraživanja, posjećivanja drugih showcase festivala diljem Europe i svijeta, skautiranja drugih izvođača i govornika, što petorka iz We Move Music Croatia (Dražen Baljak, Davor Drezga, Frane Tomašić, Mirko Burazer i Ante Zvonimir Stamać) itekako čini. Potrebno je ne samo dovesti govornike nego i bukirati izvođače koji su iz nekog razloga posebni, da imaju neku zanimljivu glazbenu ili drugu priču, te da svojom izvedbom i energijom pružaju neko posebno iskustvo među publikom. U to su, naravno, uključeni i domaći izvođači, a svi oni se prijavljuju putem javnog natječaja, što je slučaj na svim festivalima takve vrste. Ove godine SHIP je podignuo letvicu, pa za razliku od prvog izdanja imaju moderatore panela koji su upoznati s temama i imaju izvanredne komunikacijske vještine, iako se još nekolicina njih mora naučiti moderiranju. No, ipak bih naglasak dao na izvođače, jer ovogodišnja setlista izvođača, od dvije pozornice u Azimutu, preko dvije pozornice na tvrđavi sv. Mihovila i pozornice u Kući umjetnosti Arsen, do kluba Tunel, uključivala je nadasve zanimljiva imena o kojima pričam već danima i koja su na mene ostavila sjajan dojam. Stoga ću na kraju ovog članka ostaviti playlistu 5 najboljih glazbenih imena ovogodišnjeg SHIP-a, od najboljeg do najmanje najboljeg.

Kad spominjem onu petorku, koja je i osnovala We Move Music Croatia, u pitanju su ljudi s iskustvima u raznim poslovima glazbene industrije, od diskografije, preko krovnih diskografskih, autorskih i izvođačkih organizacija, do organizacije raznih festivala i pravnih stvari vezanih uz sve te poslove. Ljudi su to koji se i danas u svojim raznim udruženjima, organizacijama i firmama, bave tim istim poslovima, bez obzira što im je We Move Music Croatia sada u glavnom fokusu. Pitam se, spavaju li oni uopće?! Šalim se! Vjerojatno sad spavaju kad je konačno prošao SHIP festival. Uz ovu petorku treba spomenuti još neke ljude koji su dio ove organizacije, Ružica Popović, Đurđica Sarjanović i Danijel Matkov iz PR odjela, Sara Morić iz odjela socijalnih mreža, a odnedavno imaju i dvoje pripravnika, Zoé Sadki iz Pariza i Silviju Klinar iz Zagreba. Tu je i hrpa volontera, ljudi bliskih glazbi i industriji. I svi su oni zaslužni za još jedan uspješan SHIP festival, ali i za sve ono što ovaj ured za izvoz glazbe radi.

Zašto su me razuvjerili? Zašto su ušutkali i najveće skeptike? Zato što brojke govore same za sebe, a i reakcije onih koji dolaze iz drugih zemalja upravo u Hrvatsku kako bi prenijeli svoje znanje, ali i upili neko novo. Lijepo je imati i podršku raznih institucija, uključujući prije svega Ministarstvo kulture i medija koje je ogroman novac usmjerilo na SHIP festival i razne natječaje ovog ureda. Tu je i podrška grada Šibenika koja puno znači. I važno je da je u pitanju Šibenik, a ne Zagreb. Najlakše je u Zagrebu organizirati nekakav događaj, ali učiniti to u Šibeniku i privući ljude iz svih krajeva Hrvatske, regije, odnosno Balkana i Europe, to je već uspjeh. Koncept i važnost SHIP-a, ali i ovog ureda, prepoznali su stručnjaci, još je samo pitanje vremena kad će to prepoznati i publika. Ono što je bitno je konzistentnost, održavanje kvalitete delegata i bendova, odnosno organizacije u punom smislu riječi. A publika će kad tad doći. I već dolazi! No, volio bih da je to u onom obimu da nekoliko dana prije festivala saznamo da je rasprodan. I ono što je zanimljivo, za razliku od nekih drugih država, gdje su prvo osnovani showcase festivali, a onda tek uredi za izvoz glazbe, u hrvatskom slučaju je to suprotno i upravo zato ovaj festival ima jednu veliku prednost. Pogotovo kada govorim o iskustvu organizatora.

I kad znate kroz koje organizacijske stvari su prolazili ljudi koji stoje iza ovog festivala, pa kad dođete u Šibenik i osjetite tu pozitivnu energiju u zraku, samo oni najgori neprijatelji ne bi osjetili ponos. Penjao sam se svaki dan na tvrđavu sv. Mihovila, ovakav kljakav, s pločicom u nozi i zakržljalim mišićima. Uzimao sam tri kratka odmora dok se popnem gore, ali znao sam kad se popnem da ću čuti nešto što prije nisam. Svaku večer sam bio i u Tunelu, ne bi li osjetio onaj VOID sound system i izvođače koji su kroz njega puštali glazbu, a potom sam svako sljedeće jutro uz malo sna ustao i dolazio na prva predavanja u Azimut. I tek tada shvatite koliko je ovaj, na prvu ruku mali showcase festival postao veliki i koliko su samo u godinu dana napredovali. Ako sam prošle godine rekao da je prvo izdanje i više nego opravdalo očekivanja, čak i nadmašilo, onda je ovo drugo izdanje pokazalo zavidno znanje ljudi u organizaciji i iskustvo u ovim područjima. Tako su i mene, prosjećnog skeptika, ušutkali već prošle godine, da ne govorim ove. Poseban je osjećaj kad pogledaš neki bend koji proizvodi zvuk kakav do sada nisi imao prilike čuti, pa pogledaš krajičkom oka bookera Stamaća i vidiš kako kroz one brčiće i bradu prodire osmijeh jer zna što je bookirao i osjeti da to i publika čuje. Vidite posebno uzbuđenje na licima svih njih iz organizacije koji su bili sveprisutni na svim događajima i potrudili se da se nitko ne osjeća usamljeno, nego da se osjeća kao na najboljem provodu u životu. Da ne govorim o tome kad se Mirko Burazer samo odjednom pojavi s čašama i Pelin Tonicom, od milja zvanom PeTe. “Idu ka dica iz škole”, rekao bi. Nemojte mi zamjeriti, ovo doista jest jedan osobni osvrt na festival, a samo ovi ljudi koje sam spomenuo znaju da ovo nije nikakvo ulizivanje, nego realna slika u mojoj glavi koja mi se i dalje pojavljuje, a već je treći dan otkako je završio festival. I sve sam ih izgrlio zadnje večeri u backstageu Tunela, zahvalio na svemu i rekao koju toplu riječ jer im to treba, zato što su lupe javnosti usmjerene opako prema njima, upravo zbog onih ranije spomenutih korporacija. Zagrljaj i topla riječ su najmanje što možemo učiniti.

Uvijek sam volio Slavonski Brod, grad u kojem sam proveo tri lijepe godine (profesionalnog) života, ali ovaj “brod” iz Šibenika mi je još draži. Jer je Šibenik jednim dijelom također “moj” grad, a SHIP je postao moj omiljeni festival, baš kao što je to bio Terraneo iz ranih 2010-ih godina. Ima nešto u tom gradu. I brodu koji će svake godine uploviti u istu luku, samo što će ovaj brod sve više rasti s godinama i postati veliki kruzer, a iz njega će svake godine izlaziti, nadajmo se, sve više ljudi iz sve više svjetskih država. Sretno ekipa i ako vam nešto znači, ponosan sam na vas!

A sada, mojih top 5 izvođača 2. SHIP-a: