Nedugo nakon svjetske premijere “Zelene granice” na festivalu u Veneciji gdje je ovjenčan posebnom nagradom žirija, novi film redateljice Agnieszke Holland naišao je na oštru osudu poljske vlade, ali i određenog broja stanovništva te zemlje.
Kada se sagleda današnji politički kontekst vremena u kojem je film nastao ne treba čuditi što umjetničko djelo kakvo je “Zelena granica” nailazi na osudu antimigrantske retorike. Još je u rujnu 2021. godine redateljica Holland odlučila započeti raditi na ovom projektu te je skupa sa svojim koscenaristima krenula u prikupljanje iscrpne dokumentacije, uključujući i stotine sati provedenih u analizi i intervjuima s izbjeglicama, stanovnicima pograničnih područja, aktivistima i drugim stručnjacima kao i sa svjedočenjem anonimnih zaposlenika na poljskoj granici. Rezultat svega toga je sjajna drama koja je nakon spomenute premijere u Veneciji pohodila festivale u Torontu, Vancouveru, New Yorku i Busanu, a posebna projekcija filma održana je i u Vatikanu. Film je nedugo potom krenuo u službenu kino distribuciju u Poljskoj gdje je, unatoč restrikcijama njegovog prikazivanja u pojedinim gradovima, postao velikim hitom. Naime, prema vladinoj odluci nezavisna kina koja se nalaze u javnom vlasništvu, a koja su izrazila zainteresiranost za prikazivanjem “Zelene granice” morala su prije projekcije prikazati kratak video koji predstavlja viđenje teme kojom se film bavi – pograničnom krizom – iz vladine perspektive. Situacija je otišla toliko daleko da su određena kina micala film sa svog programa pod raznim izlikama kao što su multifunkcionalnost dvorana, ograničen broj projekcija i slično, no u javnosti su došle informacije da se više radilo o politički motiviranoj cenzuri. Kako god, film “Zelena granica” ipak je prikazan u velikoj većini poljskih kina gdje je izazvao brojne reakcije i postalo pravim malim nezavisnim domaćim blockbusterom. Od četvrtka, 31. listopada u hrvatska kina stiže “Zelena granica”, novo remek-djelo redateljice Agnieszke Holland, možda i najvažniji film koji je snimila u svojoj dosadašnjoj karijeri.
U podmuklim i močvarnim šumama koje čine tzv. “zelenu granicu” između Bjelorusije i Poljske, izbjeglice s Bliskog istoka i iz Afrike pokušavaju se domoći Europske Unije, ali ostaju zarobljeni u geopolitičkokj krizi za koju je direktno odgovoran bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko. U pokušaju provociranja Europe, izbjeglice su propagandom koja obećava lak ulazak u Europsku Uniju namamljene da dođu do granice. Poput pijuna u ovom skrivenom ratu, priča filma prati Juliju, novopečenu aktivisticu koja se odrekla svog lagodnog života kako bi pomogla onima kojima je pomoć najpotrebnija; Jana, mladog pograničnog čuvara te sirijsku obitelj…
Više od trideset godina nakon što je snimila remek djelo “Europa Europa” za koji je nominirana za prestižnu nagradu Oscar u kategoriji najboljeg adaptiranog scenarija, redateljica Agnieszka Holland otvara nam oči, govori iz srca te nas suočava s vlastitim moralnim izborima koje svakoga dana moraju donositi obični ljudi.
“Dvostruko ponavljanje iste riječi u mom filmu ‘Europa Europa’ o mladom dječaku Židovu koji, kako bi preživio Holokaust, najprije mora preuzeti identitet pripadnika staljinističke komunističke mladeži, a nakon toga i vojnika Wehrmachta te studenta ekskluzivne škole Hitlerove mladeži odražavalo je dualitet europske tradicije: Europu naših aspiracija, kolijevku kulture i civilizacije, reda, zakona i demokracije, ljudskih prava, zajedništva i bratstva, ali, s druge strane, i Europu kao kolijevku najvećih zločina u povijesti čovječanstva, sebičnosti i mržnje”, u jednom je intervjuu izjavila redateljica Holland te nastavila: “Godine 1989. kad je pao Berlinski zid te kad je pobijedila solidarnost, činilo se da ova prva Europa pobjeđuje, ali oduvijek sam imala osjećaj da tamna strana čuči negdje u nekom kutku, spremna probuditi se svakog časa. Danas, trideset godina kasnije, suočeni smo s vrlo sličnom dilemom. ‘Cijepljenje od Holokausta’ prestalo je djelovati, zmija je počela polagano gmizati. Nakon Drugog svjetskog rata, zapadne zemlje shvatile su da pravo na azil mora biti temeljno ljudsko pravo kako bi se moralno razbijena društva nanovo integrirala te kako bi taj azil bio odgovor na izazove nejednakosti. Poštivanje ovog prava posljednjih se godina u Europskoj Uniji postupno smanjuje, čak i zanemaruje, dok EU postaje poput utvrde dok njezini neprijatelji – poput Putina i Lukašenka – koriste rat i mizeriju izbjeglica koje bježe od sukoba kao svojevrsno hibridno oružje”.
Iako je redateljica Holland bila spremna odmah započeti snimati film nakon što je scenarij dovršen, financijske prepreke su to onemogućile pa je morala pričekati punih godinu dana na početak snimanja. Od početka je donesena odluka da će se film snimati u crno-bijeloj tehnologiji, jer se smatralo da će takav način biti metaforičan te na određeni način povezan s prošlošću, s Drugim svjetskim ratom, dokumentarističan uz to što će vizualno i umjetnički samo djelo bolje izgledati. “Zelena granica” snimala se tek 24 dana, u razdoblju od travnja do svibnja 2023. godine. Mnogi članovi filmske ekipe pristali su na male plaće ili čak radili besplatno, a Holland je za priču filma prokomentirala: “Sve što se događa u filmu je dokumentirano; ništa nismo izmislili” premda je naglasila da su ona i koscenaristi napravili “određene rekonstrukcije” te da su likovi u filmu “inspiririani stvarnim ličnostima, ali pretvoreni iz više stvarnih ljudi u jedan filmski lik”. Nedugo prije premijerne projekcije u Veneciji, poljski ministar pravosuđa Zbigniew Ziobro na svom je Twitter profilu oštro osudio film uz komentar: “U Trećem Reichu Nijemci su producirali propagandne filmove u kojima su Poljake prikazivali kao bandite i ubojice. Danas za to imaju Agnieszku Holland”. Ministar unutarnjih poslova Mariusz Kamiński također je u javnost iznio negativne komentare: “Ovaj film brutalni je napad na poljske uniformirane službenike koji ne samo da brane Poljsku, već i ostatak Europe. To je djelo koje svjesno manipulira našim emocijama”. Sindikat poljskih pograničnih djelatnika izdao je službeno priopćenje za javnost nazvano “Zelena granica – samo svinje idu u kina” u kojem su, između ostalog, istaknuli da se radi o “skandaloznom, antipoljskom filmu koji glorificira patološki fenomen nezakonite imigracije”.
Za razliku od istaknutih pripadnika poljske vlade, filmska struka diljem svijeta na “Zelenu granicu” reagirala je više nego pozitivno. Na popularnoj internetskoj stranici Rotten Tomatoes koja se bavi prikupljanjem ocjena filmskih kritičara diljem svijeta, film je do danas skupio 93% pozitivnih ocjena filmske struke, a postotak je temeljen na gotovo 90 zaprimljenih tekstova. Pored posebne nagrade žirija na festivalu u Veneciji, film je dobio tri nominacije za nagradu Europske filmske Akademije među kojima su i one za najbolji film godine te najbolju režiju i scenarij.