Omiljeni zagrebački bend mnogima, Pips, Chips & Videoclips, završili su trodnevnu rezidenciju u klubu Boogaloo u Zagrebu. Rezidenciju su obilježile tri različite setliste, izvođenje pjesme “Dinamo ja volim” na kraju svakog koncerta, ali i gostovanje legendarne Josipe Lisac kao i činjenice da su Pipsi nakratko bili Jinxi i zvučali bolje od Jinxa.
Ispričat ću vam jednu priču, iako mnoge nije briga za moje osobne priče, ali pisati tri dana o tri koncerta Pipsa je već sigurno postalo monotono pa ću razbiti malo tu monotonost. Negdje vjerojatno 1997. godine preko bratovog školskog prijatelja iz gimnazije dobivam tada novi album Pipsa, “Fred Astaire” na kaseti. Na posudbu, naravno, jer glazba se ne poklanja samo tako. Uz “Fred Astaire” u rukama sam imao i kasete “Shimpoo Pimpoo” i “Dernjava”, albume objavljene 1993. i 1995. godine. Tada sam napunio 9 godina. “Shimpoo Pimpoo” mi je bio prezabavan, smijao sam se na Ripperove zezancije i dosjetke, kao i na tinejdžersko blesiranje na nekim pjesmama. Neke pjesme s tog albuma sam poskrivečki slušao, odnosno stišavajući kazetofon da roditelji ne čuju nekog lika kako pjeva o jointu, fuficama, pijanstvu i Dinamu, a neke sam pjevao iz petnih žila. Himne tog razdoblja života bile su mi “Gume na kotačima” i “Dinamo ja volim”. Na “Dernjavi” su mi to bile “Ljubav”, “Bolestan” i “Svaku noć sam pijan”, a kako sam odrastao tako sam najviše prigrlio “Malenu” i “Mafiju”. “Poštar lakog sna” mi je bio težak valjda za tadašnji, još nerazvijeni mozak. Ali znate onaj osjećaj kad se vraćate iz škole i jedva čekate u kazetofon staviti jednu od svojih najdražih kaseta, u mom slučaju Pipsa, kako bi mogli prije ručka i pisanja zadaće otpjevati naglas svoje najdraže pjesme. Morali ste, naime, premotati kasetu da bi došli do svoje pjesme. Obično vikendom, kad sam imao više vremena, te iste kasete sam preslušavao do iznemoglosti, prije svega jer ih trebamo vratiti bratovom frendu uskoro, a onda i zato što želim pozorno slušati svaku pjesmu kako bih mogao prepisati tekst na papir i napamet naučiti svaki od njih. Da, tako su se najbolje učili tekstovi – pod pritiskom. Nije tada bilo moderne tehnologije. Nakon što smo kasete vratili nikada u rukama više nisam imao albume Pipsa do nedavnih reizdanja na vinilu. Ali tekstovi su ostali u glavi. Štoviše, cijelu svoju mladost iščekivao sam dolazak Pipsa u “svoj” grad, ali to se nije dogodilo sve dok nisam odrastao i približio se tridesetima.
Prvi moj koncert, održan u Starcima kraj Nove Gradiške, nije bio dobar, tonac nije dobro odradio svoj posao, mikrofonije je bilo više u zvučnicima nego Pipsa i jednostavno to nije bilo to. Tugy plaky, rekle bi današnje generacije. Tek dolaskom u Zagreb upoznao sam Pipse uživo, možda je tako i trebalo biti, jer Zagreb je njihov grad, a od prije 7 i nešto godina postao je i moj. Sram me reći, ali moj prvi pravi koncert Pipsa trebao je biti 2022. godine u Samoboru. No, kako i s tog koncerta vučem gorak okus u ustima, moj prvi pravi koncert Pipsa bio je na zagrebaškoj Šalati u rujnu te iste godine. De zamislite, cijeli život ste veliki fan Pipsa, a niste ih pravo doživjeli do rujna 2022. godine. To je 25 godina muke. To što se dogodilo na Šalati je bilo za povijest. Od tada do danas gledao sam i slušao Pipse uživo jedno desetak puta, uključujući i koncerte u Boogaloou. Trebalo je proći 25 godina da upoznam svoj bend kako spada i da svojeg heroja devedesetih, Rippera, vidim ispred sebe na pozornici kako spada. Spletom okolnosti bavio sam se hospitalityjem na jednom domaćem festivalu i sasvim slučajno je ispalo da sam njima bio domaćin i vodio ih po gradu. Ali niti jedne sekunde nisam htio da osjete da ih vodi, u mojoj glavi, najveći fan Pipsa.
Bliži se 30 godina kako aktivno slušam Pipse, ispostavit će se tek nekoliko godina otkatko ih aktivno pratim po koncertima (kud baš na njima takva nepravda). Bliži se i 30 godina kako sam s nevjerojatnom srećom išao iz škole kući samo kako bi tu kasetu stavio u kazetofon i odvalio do daske “Reci svim svojim frendicama”. U klubu Boogaloo, 27 godina kasnije, osjetio sam tu istu sreću. I mogu svakako reći da sam u svojoj glavi i dalje najveći fan Pipsa, ali da i dalje o njima mogu pisati apsolutno objektivno (što se može osjetiti na mojoj recenziji albuma “Vesna”) jer ja nemam problema s tim da pišem loše o svojem najdražem izvođaču. Treba biti iskren u životu! Samo tako dožiljavam glazbu. Isto tako iskreno mogu reći da je sinoćnji koncert Pipsa u klubu Boogaloo bio jedan od najboljih koje sam gledao zadnjih godina. Još kad vam na koncert dođe Josipa Lisac i otpjeva “Genije” pa s bendom i “Gume na kotačima”, upravo tu pjesmu koju ste nenormalno preslušavali sa samo 9 godina, emocije same isplivaju na površinu. Atmosfera na koncertu je bila apsolutno iznad svih ostalih koncerata, piva nikad više u zraku, čak sam se u jednom trenutku bojao da ne bi palo koje na našu Josipu. Pribojavao sam se i da će Ripper biti loše raspoložen jer Dinamo te večeri nije dobro prošao na Maksimiru, ali ne, osmijeh je bio sveprisutan, a kad sam ga vidio na kraju koncerta s reflektorom obasjanim kako samo stoji i gleda sa sunčanim naočalama prema publici shvatio sam da je Dubravko Ivaniš, Dudo the Ripper, ustinu heroj mojeg djetinjstva. Njuška samo takva!
Setlista je bila sitno izmijenjena, ali opet smo čuli nešto što nismo čuli na prijašnja dva koncerta, poput “Pjevač Beatlesa i Stonesa” i “Nogomet” na bisu. Bili su Pipsi sva tri dana privremeno i Jinxi jer je Yaya uz “Trubača” izvodila i “Na čemu si ti”. Čak su zvučali bolje od Jinxa. Ovaj treći koncert se snimao (audio i video) pa se nadamo da ćemo nešto imati prilike i vidjeti na popularnim audio i video streaming servisima. Sve je bilo posloženo, od izvedbe, set liste i gostiju, do same atmosfere. U Boogaloou bi uvijek zvuk mogao biti bolji, iako je to i nemoguća misija zbog raznih zvučnika postavljenih okolo reda radi (poput onih usmjerenih na balkon), a koji remete savršenstvo. No, nećemo kvariti dojam. Zdeslav Klarić je otpjevao “Nogomet” s bendom, a onda je Rippera publika zvala s juga. “Dinamo, moj Dinamo, ja volim tebe jako!!!” “Vođa navijača” se pridružio, zapjevao istu s juga, a onda se nebo stopilo sa zemljom, rekao bi Mišo Kovač. “Dinamo ja volim” za kraj ovog trodnevnog užitka u Boogaloou. Prvi put u tri večeri da sam i ja zapjevao s njima tu istu navijačku koja me inače nervira jer ispada kao da su neki došli samo zbog nje na koncert.
Ovo je moja priča o idealnim Pipsima i nosim je sa sobom u grob. Kao što su Pipsi moj najdraži bend djetinjstva, tako je i Ripper moj heroj devedesetih, pjevač mojih Beatlesa i Stonesa. I zato ga volim, više od Dinama, a znam se ponekad i ljutiti na njega, ali puno manje od Dinama.
Set lista:
Tek da nas podsjeti
Većinom
SSND
Bi li ili ne bi
Ljubav 21 ft. Lucija, Šinec & Zde
Pariz
Plači
Ljeto 85′
Htio bi da me voliš
Trubač ft. Yaya
Na čemu si ti ft. Yaya
Supermama
Zdenka i vanzemaljci
Genije ft. Josipa Lisac
Gume na kotačima ft. Josipa Lisac
Narko
Bog
Bis 1
Poštar lakog sna
Malena
Dođi vilo
Bis 2
Pjevač Beatlesa i Stonesa
Na putu prema dole
Nogomet
Bis 3
Jug
Dinamo ja volim
Foto: Nikola Knežević (arhiva)