One Possible Option, koji dolaze iz Rijeke, svojim radom i albumima pokazali su da su itekako prvi vrhu hrtvatske alt rock scene. Nažalost oko njih se vrti i za sada nerazriješiva enigma – publika koja očito ne shvaća njihovu kvalitetu, energiju i izvrsnost live nastupa, ali i priče koje stoje iza pjesama.
Jest da je bila u pitanju srijeda i jest da Riječani dolaze u Zagreb koji nije alt rock grad, ali doći u grad s jednim od najboljih albuma ove godine ipak nešto znači. A i da ne znate da imaju novi album, ne računajući na titulu, a da vas ne zagolica da ih barem poslušate na YouTubeu ili streaming servisima te odlučite doći na koncert, dovoljno govori o vremenima u kojima živimo. Nove generacije ne istražuju glazbu, nego čekaju da ona dođe do njih preko određenih algoritama. Čak ovo možda i nije glazba za mlade generacije, pripadnike woke pokreta, štovatelje trendova, a ne kvalitetne glazbe, nego za one koji vole i znaju slušati glazbu koja je iznimno posebna. Bendova poput One Possible Optiona nema baš u Hrvatskoj, njihova glazba u sebi sadrži emocije, iskrene osjećaje, depresiju, melankoliju i borbu. Album “Eter”, nasljednik “No King” (koji je završio na Nacionalovoj top listi 10 najboljih albuma u Hrvatskoj u godini kad je izašao), još je izravniji i energičniji, bend je podigao letvicu za još nekoliko razina, a ispred njih u Močvari ove čudne srijede, 18. studenog, 30-ak ljudi. Inače, ulaz je bio brsplatan. Možda je razlog tome što se o njima ne piše dovoljno, iako se baš ovoga puta pisalo, možda je problem u tome što ljudi ne shvaćaju njihovu glazbu – ne bih znao jer sve je ovo neka velika enigma. Iako iskreno mislim da je problem u tome što nisu ulizivači, što bi rekao jedan moj prijatelj – uguzi, oni koji iskaču iz paštete, ližu se okolo sa svima za pozornost. Je li moguće da bend koji ima kvalitetu nema slušanost samo zato što su im članovi divni ljudi, izvrsni glazbenici i autori, samo zato što žele raditi na glazbi organski i ne gledati trendove? Netko mi je rekao da je njihov zvuk ostario? A ti isti ljudi daju prednost glazbenicima koji nastupaju na pozornici uz matricu. Prokleto bilo moderno vrijeme, prokleto bilo i postkorona vrijeme koje je puno utjecalo na način konzumacije glazbe. Sve se izokrenulo, kvaliteta ne može isplivati na površinu od trendovskih poskočica.
Previše sam redaka iskoristio na bijes koji imam od sinoć, ali sljedeće retke ću iskoristiti za ponos koji osjećam prema bendu koji mi je prvi predstavio kolega kritičar Dubravko Jagatić negdje krajem 2019. godine da bi odmah vrlo brzo potpisali svoj prvi diskografski ugovor za Croatia Records. I lijepo je krenulo, “No King” je završio na mnogim top listama, uključujući i na sveobuhvatnoj Nacionalovoj, ali je stigla korona. Album je trebao zaživjeti na pozornicama i nije uspio. Način konzumiranja glazbe se promijenio, koncerata nije bilo, a One Possible Option kao najveću snagu upravo ističu pjesme i koncerte. Zagreb je uvijek teško probiti, pogotovo ako ste iz drugog grada, a pogotovo ako ste iz Rijeke. No, za razliku od Zagreba Rijeka je oduvijek imala alternativnu rock scenu koja je proizašla iz punk pokreta krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih godina. Pjesme One Possible Optiona imaju tekstove s kojima se možete poistovjetiti, gitarske riffove koji će protutnjati kroz vaše tijelo, himnične refrene koji pozivaju na sing-along, te energičnu izvedbu uz koju ne možete biti mirni ispred pozornice. Iako pjevaju na engleskom jeziku, taj engleski je apsolutno savršen da bi komotno mogli biti sjajan izvozni glazbeni proizvod. Album “Eter”, nasljednik “No King”, donio nam je i prvu pjesmu na hrvatskom jeziku koju je pisala majka frontmena Denija Kasapovića i supruga gitarista Zdravka, legendarnog Piggyja koji pravi poznavatelji scene devedesetih itekako znaju, pogotovo po bendu The Stuff. U njemu je čak i Deni svirao gitaru. Ovaj koncert u Močvari je jednom bio odgođen zbog bolesti jednog od članova, a kako su priznali na samom koncertu, frontmen Deni borio se na dan koncerta s opakom migrenom. No, ipak su došli, otvorili koncert s vidljivo smanjenom dozom energije, ali kako su krenuli prolaziti setlistom kao parna lokomotiva u hladne zimske dane, tako im se odjednom vratila visoka energija, nekako pred kraj prve polovice koncerta. Svirali su cijeli album “Eter”, a posebno moćne su mi zazvučale “Honesty Is Everything”, “Not OK”, “Majesty”, “This Is Broken” i “Eter”. Nadmašili su snimke s albuma, definitivno. Čuli smo i još neke pjesme iz ranijih faza karijere, a ono malo publike što je bilo u Močvari odlično je reagiralo na opake “Breathe” i “Awake”. Dobili su pljesak i ovacije koje su zaslužili, a zaslužili su i ove srijede ispunjenu Močvaru koju nažalost nisu dobili. Šteta, jer nije bilo te večeri sličnih koncerata u gradu i komotno se moglo doći popiti koje piće i uživati u žestokom zvuku ovih Riječana. Čak su obećali da će početi na vrijeme zbog sutrašnjeg novog radnog dana, što su i ispoštovali.
Nema veze, ne treba previše kukati, uvjeren sam da će doći njihovo vrijeme, da će se kad-tad sve poklopiti i da će se za One Possible Option još čuti. U ovakvim trenucima bendovi znaju odustati, raspasti se, ali ne i ova “obitelj” iz Rijeke. Stoga, “hvala” onima koji nisu došli, nikada neće shvatiti što su propustili i što generalno propuštaju. Osobno sam s velikom znatiželjom dolazio u Močvaru otkad sam u Zagrebu ne bi li čuo neke nove izvođače ili bendove, od onih najopskurnijih do nešto komercijalnijih. I uvijek me zbog toga radovao odlazak u Močvaru. Ali danas ljude vesele Advent u Zagrebu i Dubai čokolada. Kao što ranije rekoh, trend, ništa drugo. Instagram jedva čeka na vaše trendi objave. Požurite jer možda zakasnite! Ipak se trendovi mijenjaju u sekundi. Nama ostalima ostaje glazba i što bi u šali rekao producent i glazbenik Leo Anđelković koji se sinoć najviše razbacao u Močvari – “baš bih volio da nitko ne dođe na vaš koncert kako bih samo ja mogao uživati”.
Foto: Nikola Knežević