„Slijepa putnica“ je nova pjesma kantautorice i multiinstrumentalistice Wilhelmine Agnes koja se po prvi put predstavlja na hrvatskom jeziku.
Nakon nekoliko albuma koji su išli u smjeru nekoliko vrsta rock glazbe, ovo je njezin prvi izlet u etno vode, a sama tema pjesme je povijesna. Radi se o otimanju djevojaka s naših prostora te njihovom odvođenju u Osmansko Carstvo gdje bi bile prodane u roblje, da bi njihova daljnja sudbina bila vrlo ograničena. One koje bi bile malo sretnije završile bi u haremu, a većina bi se našla na imanjima raznih gospodara. Wilhelmina je odlučila u jedan lik staviti sve djevojke koje su doživjele takvu sudbinu, kao i njihove obitelji, ali njihove osjećaje i uspomene.
“Pjesmu pjevaju haremski glazbenici koji pričaju priču o djevojci koja kroz svoju tugu, danju i noću ima vizije svog doma, oca, zaručnika koji je ubijen spašavajući je od otmičara, polja, ptica i svojeg konja. Smrt smatra slobodom od svojeg trenutnog ropstva i zamišlja kako bi bilo lijepo da njen duh slobodno leti i pleše nakon njene smrti. Tu je i simbolika naslova. Slijepi putnik je onaj koji je u transportu bez dozvole i ne bi se trebao nalaziti na mjestu gdje se nalazi. Uzela sam to za metaforu jer naše se djevojke nisu trebale nalaziti tamo gdje su bile prisiljene otići“, kaže Wilhelmina koja je htjela spojiti novi zvuk koji dobiva pomoću saza, djembea i bodhrana sa svojim prepoznatljivim orkestralnim zvukom, odnosno pokušala je spojiti elemente hrvatske i turske etno glazbe.
Glazbu, tekst i aranžman radila je sama, a pjesma je snimljena u Penthouse Music Studiju u Zagrebu. Wilhelmina je odsvirala saz, violinu, tamburin, bodhran i otpjevala glavni i prateći vokal, bas gitaru je odsvirao Leonardo Maslać, a djembe Tea Jozić. Za miks master je zaslužan Toni Tkalec. Za odabir lokacija za snimanje i režiju zaslužan je Kristijan Jalšić, a u spotu su uz nju bili Hanna Kocijančić, Nika Hočevar, Bruno Pavličić, Krešo Pavličić i Tea Jozić. Moslavačke nošnje posudila je Ankica Đurinec, a konja Zora Lidija Trdišević.
Javnost je Wilhelminu Agnes upoznala kroz razne rock žanrove, a sada se prvi put predstavlja u etnu. Zapravo je to prirodni slijed nakon njezinog dugogodišnjeg upijanja glazbe izvođača poput Cinkuša, ansambla Lado, Dunje Knebl i Bože Vreće.
„Jednostavno rečeno, nisam se htjela ograničiti na jedan stil ili vrstu, nego istraživati sve oblike i forme i biti potpuno slobodna u svojoj glazbenoj kreaciji“, zaključila je.