U nadolazećem valu festivalskih najava među imenima koja su bespogovorni osigurač za melodični bijeg iz svakodnevice, Lost Frequencies se pali kao zvjezdani podsjetnik da plesna glazba može plesati na graničnom prijelazu iz Intime u Univerzalno.
Mladi Belgijanac Lost Frequencies (Felix de Laet) godinama već miluje svoju publiku sposobnošću da toplinom ispuni elektroničku formu – bilo da se radi o festivalskoj pozornici, radijskom eteru ili usputnom „shuffleu“ u noćnim vožnjama u kojima ga najčešće na istarskim zavojima zaokruženima korom zrikavaca volim čuti.
Lost Frequencies nam se vraća, ali ovaj put dalmatinsku obalu mijenja istarskom: oštrijom, plićom i – neka mi oproste južnjaci – toplijom. Susreli smo se Zoom-Zoom, ali gledali oči u oči gdje izjavljujem veselje prema njegovom povratku 24. svibnja:
LOST FREQUENCIES: I ja se veselim povratku. Bio sam u Hrvatskoj nekoliko puta i svaki put se sjajno zabavio.
Gdje si sve bio?
LOST FREQUENCIES: Na nekom od onih malih otoka…
Doslovno ih imamo tisuću (smijeh).
LOST FREQUENCIES: (smijeh) O, Bože. Mislim da je tamo bio neki vodeni park. Ma tamo gdje se održavao Defected festival.
To mora biti Garden Resort u Tisnom. Nije otok. Vjerojatno misliš na 2023.? No, ono što me zanima od priča festivaldžija u tom pitoresknom kompleksu jest kako su prenijeli tvoju toplinu u prisjećanjima. Što te motivira da u svom zvuku i dalje njeguješ toplinu u svijetu koji često djeluje cinično?
LOST FREQUENCIES: To je poruka koju želim prenijeti kroz svoju glazbu. Osjećam tu glazbu dok je izvodim diljem svijeta. Kad se te poruke čuju na velikim zvučnicima pred publikom, osjećam da se stvara stvarna povezanost. Jako volim poruku koju glazba nosi – primjerice u pjesmama “Love is the Only Thing” ili “And The Feeling Goes On” – to su pozitivne vibracije s kojima se osobno povezujem. Već deset godina upravo je ta tematika ono što me privlači. Ponekad ide više prema party atmosferi, ponekad je mračnija, ali uvijek ostaje u pozitivnom, pomalo melankoličnom tonu.
Sjećanja su ponekad poput vinila – mogu zapinjati pa opet zasvirati dok ne pronađemo pravi ritam. Izvođači koji mnogo putuju često mjesta pamte po atmosferi, mirisu večeri ili nekom nespretnom internom vicu iz backstagea. Imaš li neko posebno sjećanje u ovih desetak godina rada ili trenutak koji te podsjeća na tu povezanost s publikom?
LOST FREQUENCIES: Zaista me oduševljava što se iz ljeta u ljeto pojavi nova pjesma s kojom se ljudi povežu. Uvijek me iznenadi kad ih vidim da plešu ili pjevaju uz neku novu stvar. To je poseban osjećaj ponosa, ali i pomalo nevjerice – “wow, još uvijek je to aktualno”. Ljudi i dalje slušaju. Kad izdam novi singl i publika ga prihvati, tada osjećam najdublju povezanost. Za mene je objavljivanje glazbe vrlo intimno, pa kad onda nastupam i publika pjeva – to je kao potvrda, lijepa ravnoteža: vidjeti da to još uvijek ima odjeka.
Prošlo je deset godina otkako je Lost Frequencies osvojio radijske valove s remiksom pjesme „Are You With Me“. U međuvremenu, elektronička glazba prošla je kroz brojne transformacije – ali određene boje u njegovom zvuku ostale su prepoznatljive. Tvoja glazba posjeduje onu vrstu topline kakvu stvaramo u kasnovečernjim ćakulama s prijateljima. No, čovjek teško to zadrži kroz desetljeća. Tvoje je prvo iza tebe: što je ostalo isto za Lost Frequencies tijekom posljednjeg desetljeća, a što se promijenilo?
LOST FREQUENCIES: Ono što je ostalo isto je boja zvuka, ta jednostavnost. Najveća promjena je kvaliteta produkcije – tu sam puno napredovao. Možda je i u pitanju složenost stvari s kojima radim, a uspijevam pritom zadržati jednostavnost koju ljudi prepoznaju. No kad poslušaš pažljivo, tu je više zvučnog dizajna, više progresije akorda. To čini zvuk kompleksnijim, ali i dalje ne prekompliciranim.
Mnogi glazbenici govore o tišini kao o platnu na kojem boje prvi akord. Za druge je ona prijetnja – nemogućnost bijega od vlastitih misli. Tišina je, možda više od buke, iskreni test unutarnjeg svijeta kreativca. Kako doživljavaš tišinu kao kreativac koji je stalno okružen pulsirajućim zvukovima – bilo da ih sluša ili stvara?
LOST FREQUENCIES: Volim tišinu s vremena na vrijeme, ali tada mi počnu navirati misli o svemu što moram napraviti – a toga stvarno ima puno (smijeh).
Postoji ona mitska scena iz filma „Amadeus“ gdje Mozart čuje simfoniju u glavi, u potpunosti, gotovu. Premda romantizirana, ta ideja da glazba dolazi iznutra – poput lavine misli pred san – nije daleko od stvarnosti mnogih autora. Postaješ li ti kreativniji u tim tihim trenucima?
LOST FREQUENCIES: Najčešće kad idem na spavanje počinju mi dolaziti ideje. I obično ih se sjećam ujutro. Imaju smisla, na neki način. Srećom, razumijem vlastiti tok misli. U studiju se sjetim svih onih ideja koje sam imao pred spavanje.
Kreativnost baš briga za raspored. Dolazi kad hoće – u vožnji, na semaforu, u polusnu. U doba digitalnih bilješki i instant snimki, inspiracija više ne mora čekati studio. Snimaš li te ideje, misli ili melodije na telefon pokraj kreveta?
LOST FREQUENCIES: Da, najčešće ih zabilježim na mobitel. S iPhoneom je to prilično jednostavno.
Snovi kao glazbeni predlošci – možda najčišći, nenačeti racionalizacijom. Postoji cijela povijest snovitih melodija: Paul McCartney sanjao je “Yesterday”, Keith Richards navodno prvu liniju “Satisfactiona”. Jesi li ikad imao glazbenu ideju u snu koju si uspio reproducirati kad si se probudio?
LOST FREQUENCIES: Možda… nisam siguran (smijeh). Ali kod mene glazba funkcionira tako da postajem kreativniji kad sam aktivno u njoj, kad sam u procesu.
Producenti i DJ-i često balansiraju između tehničke izvrsnosti i osobnog izraza, između klupskog imperativa i umjetničke potrage. Kod Lost Frequenciesa taj balans nerijetko prelazi u dijalog – između onog što publika želi čuti i onog što umjetnik želi reći. Većina tvoje glazbe je vezana uz nastupe pred publikom. Kako vidiš sebe u odnosu na svijet DJ-a i producenta? Gdje povlačiš granicu?
LOST FREQUENCIES: Sebe prije svega vidim kao producenta. U studiju sam krenuo stvarati glazbu i to je bila osnova svega. Budući da sam radio elektroničku glazbu, najjednostavniji način da je izvedem bio je kroz DJ set. Kasnije sam htio ponuditi nešto više od klasičnog DJ seta, pa sam prešao na live nastupe. Sad se opet vraćam DJ setovima jer ih traže iz cijelog svijeta. DJ-ing je jednostavniji, manje zahtjevan. Live nastupi su me izvukli iz zone komfora, ali su mi bili nevjerojatno zabavni. Vraćajući se potom u studio, osjećao sam se kreativnije jer sam imao interakciju s publikom. To mi je dalo ideje za aranžmane i druge elemente glazbe o kojima ne bih razmišljao bez tog iskustva. Mislim da je to sjajna kombinacija – komunicirati s publikom, a zatim se povući u studio i raditi na novoj glazbi. Da sam ostao samo u studiju, zvuk bi vjerojatno bio opušteniji. No, ja sam tip koji voli živu glazbu i kad idem na festivale, želim tu energiju – prenijeti svoj opušteni zvuk u moćan DJ set. To je spoj melankolične, pozitivne energije s elektroničkim zvukom koji teži onom moćnom trenutku zajedništva publike.
Found Frequencies – već samo ime labela koje si osnovao pri početku karijere sugerira potragu za nečim osobitim, izgubljenim pa pronađenim. U doba kada glazbena industrija proizvodi talente brže nego što ih prepoznaje, vlastiti label postaje i svojevrsna izjava o estetskoj autonomiji. Što si u prvim godinama izdavaštva tada tražio u izvođačima koje si potpisivao, čak i ako to tada nisi mogao jasno definirati?
LOST FREQUENCIES: Htio sam potpisivati glazbu koju bih mogao puštati u svojim setovima: melodičnu, dobro produciranu, a ponekad i iznenađujuću. Prve tri godine bilo je jako zabavno – bili smo u kontaktu s izvođačima iz cijelog svijeta: Indija, Turska, Kanada, Belgija… U početku sam bio vrlo uključen u produkcijski proces, ali s vremenom je to postalo previše posla. U tom trenutku Lost Frequencies je jako narastao s hitovima poput “Where Are You Now,” turnejama, i želio sam se fokusirati na vlastitu glazbu pa sam odlučio staviti label na pauzu. No, cijela struktura labela još uvijek postoji, pa ako naiđem na izvođača koji mi se svidi i poželim raditi na njihovom EP-ju ili albumu, to je druga priča. Možda bih ponovno nešto objavio, ali trenutno Lost Frequencies zauzima toliko vremena da se radije potpuno posvećujem tome nego da radim više stvari i nijednu onako kako bih htio.
Kako se Sea Star Festival približava s publikom iz više od 30 zemalja, 24. svibnja u Umagu pripremaš set ispunjen ljetnim himnama, globalnim hitovima i osobnim glazbenim potpisom. Pozdravi i želje hrvatskoj publici za kraj?
LOST FREQUENCIES: Dođite nam na Sea Star Festival: spremamo odličnu zabavu. Puštat ću novu glazbu, stariju glazbu i bit će stvarno zabavno. Zgrabite ulaznice pa se nadam da se vidimo tamo!
Foto: Promo