“Something Beautiful”, novi album Miley Cyrus pravo je iznenađenje.
S nedostatkom definiranih hitova (kao što je bila pjesma “Flowers” na prethodnom albumu) i okrenut zvučnom eksperimentiranju, ovaj album nije za svakoga. Štoviše, možda će ga odbaciti i određeni dio Mileyinih fanova, pogotovo zato što je toliko “odmaknut” od današnjeg standardnog koncepta pop albuma. Naime, ovo je više jedno linearno, ali dinamično zvučno putovanje, nego album koji se oslanja na pjevne i pamtljive pjesme.
Miley se igra zvukom i skače kroz žanrove. Osamdesete su tu (“End of the World”), utjecaj Fleetwood Maca jako je izražen na prvoj polovici albuma (pogotovo u pjesmi “Easy Lover”). Druga me polovica albuma asocirala na Lady Gagu te čak i Madonnu iz devedesetih. Pjesme “Every Girl You’ve Ever Loved” i “Reborn” savršeni su primjeri toga. Pa ipak, unatoč očitim utjecajima, album uvijek pripada Miley, niti u jednom trenutku ne gubi to nešto što nju čini njom. A glas joj nikada nije bio bolji i zreliji.
Miley je i sama rekla kako je ovaj album za nju drugačiji, eksperimentalan te da se slušatelj naprosto mora prepustiti. To sam i učinila i moram reći, album je fantastičan! Niti u jednom trenutku nije dosadan, niti u jednom trenutku ne gubi sjaj. Instrumentali su vrhunski razrađeni, a tekstovi zabavni. Pjesme teku jedna iz druge te na kraju stvaraju krug ponavljanja iz posljednje “Give Me Love” u uvodni “Prelude” (cikličan koncept koji dopušta da se album ponavlja unedogled bez definiranog kraja).
Ipak, moram se maknuti od svoje vrlo subjektivne ljubavi spram eksperimentiranju i dati par objektivnih kritika. Ono što se nekima vjerojatno neće svidjeti je nekonzistentnost u žanrovima. Kao što sam rekla, album koristi utjecaje iz različitih glazbenih perioda. Utjecaji sedamdesetih i osamdesetih na polovici albuma prijeđu u zvukove modernijeg doba. I, iako Miley kroz žanrove skače vrlo tečno, slušatelji ne bi trebali očekivati album koji se drži definirane formule.
Ovo je također album koji je najbolje slušati kao album. Većina ovih pjesama (osim možda “End of the World” i “More to Lose”) ne funkcionira tako dobro zasebno kao u sklopu albuma. Ne kažem da su pjesme loše same po sebi, baš naprotiv, no najčvršće su kada žive unutar te neke linearne priče koju je Miley zamislila.
Sve u svemu, ovo je svakako nova era za Miley Cyrus. Osoba koja je nekada bila Hannah Montana kroz godine je istražila sve moguće persone i identitete. Mogu li reći da je sad u potpunosti došla na svoje? Mislim da ne. Ovaj je album previše eksperimentalan da bi bio u potpunosti osoban. Ipak, eksperimentalan je na vrlo zdrav i zreo način. Miley se jednostavno zabavlja i stvara glazbu u kojoj uživa. Ne stvara kako bi udovoljila publici, već prvenstveno sebi.
Album će također biti popraćen filmom “Something Beautiful” koji će premijeru imati na Tribeca Festivalu idući mjesec.
Foto: Glen Luchford
