Temperature u Austriji polagano rastu iz dana u dan, ranopopodnevni izvođači imali su klasični ljetni izazov s prikupljanjem većeg broja ljudi na svojim nastupima, no jedan izvođač pokazao je da to ne mora uopće ne mora biti slučaj. Tim više što je riječ o hrvatskim ambasadorima – Baby Lasagna i bend ostvarili su svoje dječačke snove i nastupili na Nova Rock festivalu. I ne samo nastupali – slobodno se objektivno može reći kako je ekipa odnijela popodnevni show na prestižnom austrijskom festivalu.
Baby Lasagna na najbolji mogući način iskorištava sve blagodati koje mu je donijela Eurovizija, objavljujući album „Demons & Mosquitoes“, najavljivanog s nekoliko singlova koji su ubrzo postali prepoznatljivi oblici izričaja benda, s lako pamtljivim i dojmljivim karakteristikama koje mogu razumjeti svi – iz bilo kojeg kraja Europe pa i šire. Godinu dana nakon neviđenog uspjeha i osvajanja ušiju slušatelja diljem Europe, Baby Lasagna sada je imao zadatak s novim materijalom zadržati kvalitetu, marketinške komponente i što je više moguće ne zamarati se zvjezdanim statusom, onim svime što donosi život međunarodno prepoznatog lica i imena. U tome je itekako uspio, a svojim skromnim i poniznim pristupom apsolutno svemu čime se bavi i način na koji percipira cijeli taj glazbeni showbusiness samo dodatno inspirira čovjeka da mu se nakloni i zaplješće.
Nastup: kao da mu je 10., a ne premijerni put na Nova Rocku – u tih 40 vrućih popodnevnih minuta od 14:20h, pomno isplaniranim performansom gotovo u minutu, bend Baby Lasagna odradio je uistinu koncert za pamćenje. Posebno je lijepo bilo vidjeti toliki broj prisutnih koji ih vjerojatno prvi put slušaju, neki ih znaju eventualno po imenu i Euroviziji, omanja količina nešto više od toga, a ekipe iz Hrvatske imale su različita obilježja kako bi im dali ponešto osjećaja „kao da sviraju kod kuće“. Pirotehnika, dimne zavjese (koje su doduše nepotrebno previše puta upotrebljavane), sirene i slične atribute bend je odlično iskorištavao kako bi angažirao publiku u skakanju, wall of deathu, circle pitu i sličnim aktivnostima. Čuli smo premijerno i novu pjesmu „Beskonačna osveta 2“ u suradnji s Vojkom V, a očekivano, raspametilo je sve na posljednjoj „Rim Tim Tagi Dim“. Nema osobe s kojom sam poslije razgovarao, a koja nije potvrdila da je Lasagna zaslužio kasniji termin na festivalu i kako si je ovim nastupom kupio ulaznicu za sviranje na Nova Rocku u bilo kojem trenutku. Lijepo je bilo vidjeti i hrvatski bend na ovakvom festivalu i posebno smo ponosni što su Marko i ekipa ostavili i više nego odličan dojam.
Lijepa je vijest bila čuti prije nekoliko mjeseci kako će na Nova Rocku svirati Airbourne, australski hard rock sastav koji neodoljivo podsjeća na AC/DC novije generacije. Njihov frontmen Joel O’Keeffe poznat je po divljoj scenskoj energiji: često se penje po binama, baca pivo publici, toči Jack i Colu za pokojnog Lemmyja Kilmistera, dijeli ih bendu i prisutnima te svira sola dok trči. Njihov repertoar zvuči kao da ste se vratili u osamdesete: brze, bučne i pune adrenalina s autentičnim power-metal/hard-rock vokalom kao vremeplovom prebačenim iz tog vremena u O’Keeffeove glasnice. Kako čovjek ima zaraznu energiju koju, čini se, ne potroši ni najmanje nakon sat i pol skakanja, to je nevjerojatno. Brojni frontmeni imali bi štošta za naučiti od Joela, vidjeti kako se paralelno komunicira s publikom, svira gitaru, pjeva i usputno rješava scenske dogovore i koreografiju. Iako mi njihov repertoar u dubljem smislu nije poznat, super je bilo čuti neke hitove poput “Runnin’ Wild”, “Live It Up” i “Diamond In The Rough”, uspješnice popraćene odličnom atmosferom od početka do kraja koncerta. Ako volite bendove poput AC/DC, Mőtorhead, Rose Tattoo ili Krokus, Airbourne nikako ne smijete propustiti u svojem playeru, a ponajprije ako budete imali priliku doživjeti ih uživo.
Po prijašnjim izdanjima festivala primjetno je kako je Slipknot čest i rado viđen gost, pa je ovo bila idealna prilika da ih se posluša uživo. Zvijezde trećeg dana večeri ujedno su i među najvažnijim metal bendovima današnjice, poznati po svom agresivnom interpretacijskom stilu, intenzivnim koncertima i prepoznatljivom vizualnom identitetu koji stvara zlokobnu estetiku. Corey Taylor i ekipa, ovoga puta bez Clowna, koji zbog obiteljskih razloga nije mogao biti dio trenutne turneje, priuštili su velikom broju „maggotsa“ sat i pol presjeka impresivne karijere. Ljubitelji mosh pitova, crowd surfinga i crowd chaosa došli su na svoje, pogotovo na numerama kao što su „Psychosocial“, „Duality“ ili „The Devil In I“, a na bisu su još mnogobrojne počastili sa „Spit It Out“, „Surfacing“ i „Scissors“. Koncerti i pjesme Slipknota često su mjesta i himne boli, krize identiteta i bijesa – opravdanog ili neopravdanog. Važne teme koje od mosh pita ne stvaraju nasilje nego ispušni ventil, gdje njihove maske nisu samo tu da budu kul, nego da obrišu ego i pretvore svakog člana benda u dio mase koja ne šuti o temama poput tjeskobe, borbe s depresijom i samoprijeziru. Nema lažne pozitive niti jeftinih parola, samo sirov prikaz stvarnosti koji se odlično manifestira uz atmosferu i energiju koju pružaju. Jedan od najupečatljivijih nastupa ovogodišnjeg izdanja festivala.
Četvrti dan Nova Rocka svirali su Electric Callboy, Dream Theater, IDLES, Skillet i drugi, no ekipa se s ovim člankom pozdravlja od ovogodišnjeg izdanja, odlazeći iz kampa kući umorni, ali iznimno zadovoljni viđenim.