Mladi Matteo Bocelli, tenor koji pjeva croossover, s kojim smo se susreli na njegovoj prvoj turneji u životu prošle godine u Opatiji na Ljetnoj pozornici, ostavio je tako dobar dojam da smo svakako odlučili sve ponoviti i u subotu navečer, 21. lipnja u KD Lisinski u Zagrebu i provjeriti kako Matteo napreduje kao solo glazbenik.
I ovog puta koncert je bio odličan, Matteo ima kristalno jasan i zvonki glas, sve što izvodi, izvodi perfektno. Najbolji geni oca Andree su sasvim izvjesno prešli na Mattea. Publika ga voli i to jasno pokazuje. Kod njega nema zastajkivanja, sve se nadovezuje jedno na drugo. Naravno, pjesme su u razmacima koji su češće popunjeni s njegovim emotivnim pričama o ocu (s kojim je vrlo blizak što je pokazivao i prošle godine u Opatiji), a i opisnim uvodima u sljedeće pjesme. Za razliku od prošle godine gdje je bilo povećih tehničkih problema i prekid koncerta pri čemu se Matteo izvrsno snašao – u Lisinskome ovog puta nije bilo nikakvih tehničkih pehova. Ipak je to KD Lisinski.
Ukupno je izveo 18 pjesama – kombinaciju slavnih standarda i njegove autorske skladbe s prvog albuma “Matteo”, koje su stilom nekako drugačije, pa sve skupa ne djeluje kao previše homogena setlista, no Matteo ima tek jedan svoj studijski album, a na koncertu je i najavio drugi album “Falling in Love”. V rijeme će pokazati. I na ovom koncertu je otpjevao standarde Elvisa Presleya, Charlesa Aznavoura, Binga Crosbyja i oca, Andree Bocellija.
Uz pratnju nekoliko glazbenika i glazbenica, bilo je zanimljivo kako je s većinom imao “zasebnu točku”. Bilo je upečatljivo i kada je neke pjesme izvodio sam svirajući na klaviru.
Ali posebno atraktivno je bilo kada je njegova violončelistica zajedno s njim izvela jednu pjesmu na violončelu koji je izgledao super futuristički i minimalistički, samo vrat sa strunama i nogom za pod, osvijetljen. Od rezonantne kutije nije bilo k, čista elektronika. Upečatljiv je bio i “intermezzo“ među pjesama kada je njegova violinistica odsvirala solo melodiju dok Matteo nije bio na pozornici.
Zajedno je izveo skladbe i s gitaristicom i kasnije sa svojim klavijaturistom/gitaristom. Tada su njih dvojica sjeli na stepenice i dok je Matteo pjevao gitarist ga je pratio na gitari. Atraktivno je bilo i kada je Matteo sišao s pozornice pred prvi red i plesao najprije s dvije male djevojčice što je izgledalo vrlo dražesno, onda i s par obožavateljica, jedna ga nikako nije puštala, a od druge je dobio nekakav mali dar. Sve u svemu jako simpatično.
Razlika između koncerata u Opatiji i Zagreba je bila uglavnom u tome što je rustikalni ambijent Ljetne pozornice u Opatiji bio atraktivniji, ali manje muzikalan radi gluhe akustike otvorenog prostora. U Lisinskom je zvuk bio bogat i voluminozan. Koncert je bio potpuno istog tipa, a i dužina je bila tu negdje oko sat i pol. Matteo sve glatko vodi kroz koncert, no iako na prvu izgleda opušten, nama se učinilo da tomu ipak nije tako, da je čak pomalo uštogljen, ili je to samo tako na njega djelovala naša čuvena koncertna dvorana.
Bit će zanimljivo vidjeti kada izađe novi studijski album kako će to zvučati i hoće li biti pomaka prema naprijed i s kojim potencijalnim hitom za top liste. Matteo u svojoj 27. godini svakako ima kapacitet za blistavu karijeru.
Pišu: Goran i Romana Vržina
Foto: Goran Vržina