Nakon izuzetnog prvog dana sedamnaestog izdanja INmusic festivala, na kojemu smo unatoč velikim vrućinama mogli uživati u fantastičnim koncertima, pred nama je drugi dan koji nam je isto tako u svojemu line upu ponudio puno toga zanimljivog, uz nekoliko pravih glazbenih poslastica.
Što se tiče prvoga dana, dojam mi je da je publike bilo nešto više nego inače, ali to će moći potvrditi samo organizatori kada se zbroje, a cjelokupna organizacija mislim da se podignula na još jednu višu razinu. Na svakom koraku čekalo nas je neko novo iznenađenje i nadogradnja već od prije postojećih organizacijskih i produkcijskih momenata, a izuzetno mi se sviđaju i posteri koje vidimo na puno mjesta koji nas podsjećaju koje smo sve velike izvođače imali priliku pogledati na ovom festivalu i svakako zastanite ispred njih svi koji imate ikakvu primjedbu u vezi ovoga ipak daleko najvećeg i najboljeg festivala ove vrste u regiji.
Drugi dan ovogodišnjeg izdanja počeo je otprilike u isto vrijeme kad i prvi dan, temperatura je bila osjetno niža nego dan ranije i to za čitava dva stupnja, pa je mobitel pokazivao “ugodna” 33 stupnja, u hladu naravno.
Main stage je pred opet nevelikim brojem ljudi otvorila simpatična i vesela ekipa Bugara iz Sofije, Hayes & Y koja je uživala u nastupu, a netom nakon njih na World stageu zasvirali su drugi put na ovom festivalu i Tidal Pull, mlada i potentna zagrebačka indie ekipa, ovaj put s pjevačicom. Bend koji je dobio nagradu Veliki prasak na Rock & Off festivalu lagano opravdava očekivanja koja smo vezali uz njih.
Nejc Pipp, slovenski kantautor koji je sa svojom ekipom slijedio na Main stageu izuzetno nam se svidio i vjerojatno neće proći dugo dok ih ne vidimo i samostalno negdje kod nas, a nakon njih na World stageu koji ispred sebe ima najmanje hladovine slijedila je, možemo tako reći internacionalna ekipa LELEE, trio u kome su basistica iz Srbije, gitarist iz Makedonije i bubnjar iz Slovenije. Odličan, čvrst i energičan bend koji su svoj vrlo prepoznatljivi indie rock izričaj prenijeli na publiku u jednom odličnom nastupu.
Nešto sasvim drugačije čekalo nas je nakon njih na Main stageu. Seun Kuti i njegovi Egypt 80 jedna je prava world music zvijezda koja baštini porodičnu tradiciju svoga oca, velikog Fele Kutija i cijelim svijetom nastavlja širiti tradiciju afro beata umotanu u jedan funky groove, a upravo je to prepoznalo puno ljudi ispred njihove pozornice koji su pjesmom i plesom prkosili velikoj sparini. Za to vrijeme u Hidden stage šatoru počeo je program, a svaki dan program otvaraju mladi bendovi sa Supervala. Ovoga puta su to bili mladi i žestoki momci iz benda Prosti prst koji su predstavili svoj autorski materijal, a bili su toliko dobri da su imali i dodatak nastupu i sve u svemu prikazali su se u više nego dobrom svjetlu.
Sailor Honeymoon, Korejski distorzirani punk duo na World stageu odsvirao je svoj žestoki set, a nešto još žešće i zanimljivije čekalo nas je u šatoru Hidden stagea gdje nas je odličan Makedonski bend Vagina Corporation prošetao svojim putem od žestokog distorziranog punka preko krauta do psihodelije i nazad, i sve to u sat vremena nastupa.
Na Main stageu čekalo nas je nešto sasvim dugačije, jedna lagana soul elegija koju nam je Michael Kiwanuka ponudio na svom drugom nastupu na ovom fetivalu. U jednom lijepom i ugodnom predvečernjem izdanju predstavio nam je izbor pjesama sa svoja četiri albuma, a osim što je nastup bio uhu ugodan, pogotovo za one kojima je distorzija strana, bilo je ovaj nastup lijepo i za vidjeti. KiKlop je za to vrijeme, za one koji ipak vole nešto žešće, a njih se skupilo dosta, u šatoru predstavio svoju verziju žestokog indie- disca, i ljude su poprilično rasplesali unatoč tome što je u šatoru po običaju bila velika sparina.
I kako se kaže, svatko u jednom trenutku dođe na svoje, pa sam i ja tako dočekao Kim Deal. Prvi put je kod nas, naravno mislim na samostalni nastup, a prvi put je prošle godine objavila i odličan samostalni album prvijenac “Nobody Loves You More”. Ova legendarna basistica Pixiesa i utemeljiteljica The Breedersa došla je na INmusic promovirati svoj album, ali i predstaviti se publici prvi put samostalno. Desetočlani bend koji ju je pratio uključivao je i gudače i puhače tako da je zvučna slika bila odlična i vrlo široka, a Kim nas je osim naravno predstavljanja albuma prvijenca počastila i s nekoliko bisera. Najveći šok i oduševljenje sam doživio kad je odsvirala jedan od nepoznatijih klasika The Beatlesa “Happyness is a Worm Gun”, a definitivno je publika poludjela na opake izvedbe “Cannonballa”, The Breedersa i “Gigantic” Pixiesa. Odlična mi je bila Kim Deal i neizmjerno mi je drago da sam ju mogao pogledati na Inmusic festivalu.
Kasabian koji je u zadnji čas uletio u line up festivala na Main stageu privukao je ozbiljan broj ljudi, a opet su svojim žestokim nastupom i odličnim grooveom dokazali da moderni britanski sound nikada ne izlazi iz mode. U nastupu su ravnomjerno rasporedili hitove, ali ipak ono najbolje su ostavili za kraj i za dodatak. Lagano se se ljudi počeli razilaziti što kućama, što drugim eventima na festivalu, ali svakako je trebalo u šatoru Hidden stagea pogledati Press club, jedan vrlo uzbudljivi i žestoki punk bend iz australskog Melbournea. Zapalili su šator krcat publikom svojom dinamikom i žestinom i pitam se odakle ljudima toliko snage da u taj već pomalo kasni sat tako ludo plešu na takvu divlju glazbu. Nakon njihovog nastupa nije više bilo smisla da se išta gleda, ali putem prema izlazu sreli smo puno ljudi koji su još uvijek uživali, što u karaokama, što u plesu na Night stageu ili možda u Silent Discu. Za svakoga je bilo ponešto.
Čeka još jedan fantastičan dan s odličnim line upom, treba pripremiti prvenstveno noge za to sve jer aplikacija za hodanje na mobitelu mi divlja, postavlja pitanja“što se događa?”, “jeste li normalni?” .
Foto: Ivor Bulat