U čarobnoj atmosferi opatijske Ljetne pozornice u petak, 4. srpnja je svečano otvoren jubilarni Liburnia Jazz Festival. Naime, prije točno 25 godina, iz ljubavi prema jazzu, rodila se ideja koja je postala jedan od najposebnijih festivala u regiji.
Jedna mala grupa entuzijasta sanjala je o mjestu gdje bi mogli svirati, slušati, učiti i živjeti jazz, a sve je započelo 2001. godine u Lovranu. Tijekom tih 25 godina, Liburnia Jazz postao je mjesto gdje se jazz svira od jutra do večeri – na trgovima, terasama, brodovima i ulicama. Stoga se, bez imalo sumnje, može reći da je ovaj festival zapravo mnogo više od festivala – to je glazbeni pokret, priča o snovima, zajedništvu i snazi glazbe koja nas neupitno može povezati i učiniti boljima. Ova predivna priča ovjekovječena je i u monografiji “Liburnia Jazz: 25 godina”, predstavljenoj u Villi Angiolini u Opatiji netom prije početka samog festivala. Kako je rekao i sam Elvis Stanić, friško je iz tiska, a njezino izdavanje obilježava četvrt stoljeća postojanja jednog od najdugovječnijih i najutjecajnijih jazz festivala u Hrvatskoj. Jednako tako, monografija svjedoči o glazbenom, kulturnom i edukativnom značaju Liburnia Jazz Festivala, zbog čega je izvrsna uvertira u ovogodišnje jubilarno izdanje, a svatko koga zanima knjiga ili si pak želi prisvojiti koji primjerak može ju nabaviti na samome festivalu, do 6. srpnja.
Festival je otvorio Jazz ExTempore Orchestra, međunarodni glazbeni projekt koji okuplja vrhunske glazbenike iz Ujedinjenog kraljevstva, Egipta, Bugarske, Nizozemske i Hrvatske u jedinstvenoj fuziji kultura i zvukova. Proizašao je iz dugogodišnje inicijative udruge Liburnia Jazz, a temelji se na povezivanju svjetskih glazbenika s tradicijskom hrvatskom glazbom – reinterpretiranom kroz prizmu njihovog autentičnog glazbenog izričaja. Jazz ExTempore tako čine Andrea Vicari (Ujedinjeno kraljevstvo) na klaviru, Hristo Yotsev (Bugarska) na bubnjevima, Rico de Jeer (Nizozemska/Indonezija) na kontrabasu, Amro Salak (Egipat) na glasoviru, Elvis Stanić (Hrvatska) na gitari i klaviru te Noha Fekry (Egipat) kao vokal. Uvodna skladba predstavlja djelo iz starog repertoara Elvisa Stanića, pretvorenu u nešto drugo i potpuno novo. Glavnu riječ imao je Elvis na gitari, a svojom virtuoznošću polako nas je uveo u ovo bogatstvo glazbe koju čini Jazz ExTempore – susret motivacije i tradicije, nadahnut nasljeđem i vođen kreativnošću. Nakon toga je uslijedila “Balkan afro”, koju je skladao Hristo, vrlo poznat i cijenjen skladatelj klasične glazbe u Bugarskoj kojemu je srce u jazzu. Skladba “Se jest on”, veza između starih dinarskih ritamskih obrazaca i suvremenog jazz fusiona donijela je jedan novi zaokret cjelokupnoj priči, dovodeći publiku u stanje potpune ekstaze.
Nadalje, publika je imala priliku slušati skladbe “East and West”, koju je također skladao Hristo, te “Lanziamentos Del Verde”, koju je skladala Andrea. Svaka skladba u fokus stavlja instrument skladatelja, odnosno klavir i bubnjeve. Iako su potpuno različite, odvode publiku na putovanje kroz glazbu, emocije i priče koje prenose. Također, ove skladbe su se toliko svidjele Elvisu kada ih je prvi put čuo da je njihove autore jednostavno morao pozvati u Opatiju da sviraju skupa. Taj proces istraživanja nazvao je i svojevrsnim pozivom na blind date, kako bi se vidjelo hoće li se glazbenici spojiti, kako karakterno, tako i glazbeno jer nije sve u glazbi, stvar je u tome tko je kakav. Ipak, na sreću, ova ekipa je odlično kliknula, ima kemiju koja je jako jako rijetka, a kada su vidjeli da im dobro ide shvatili su da bi to moglo potrajati neko vrijeme (a traje već 17 godina).
Rico de Jeer, skriveni gost iz Nizozemske, odsvirao je, uz pomoć ostatka orkestra, svoju skladbu “Bombus”. Rico je autor glazbe koju svira, a odrastao je okružen Belgijom i Francuskom što je svakako utjecalo na njegovu glazbu. Tako je u obzir, prilikom skladanja “Bombusa”, ušla i harmonika, jednostavno su shvatili da tako mora zvučati. Zadnju skladbu u prvom dijelu programa također je napisala Andrea, a zove se “Base of My Life”. Nakon tih sat vremena potpunog uživanja, svaki član Jazz ExTempore Orchestra imao je priliku pokazati svoja znanja i vještine, odnosno umijeće sviranja, vodeći svoje skladbe u jednom smislenom skupu koji su ostali pomno pratili.
U drugom dijelu programa na pozornici su se pridružili Amro Salah i Noha Fekry, pokazujući nam kako suvremeni jazz fusion izgleda kada potječe iz Egipta. Amro je direktor Cairo Jazz Festivala, vrsni skladatelj, pijanist i divan čovjek, a Noha predivna pjevačica iz Kaira koja svojim glasom i interpretacijom doslovce sjaji u mraku, kako se izrazio Elvis. Također, Nohi je ovo drugi put u Opatiji, a svojom izvedbom odvela je publiku u neku drugu dimenziju, ali i približila kulturu, povijest te karakteristike Egipta hrvatskom Jadranu.
Za kraj koncerta, Jazz ExTempore odsvirao je skladbu prigodno nazvanu “Kisha”. Uvijek ju sviraju na kraju koncerta, iz duhovnih i religioznih razloga budući da je prije petnaestak godina upravo ta kratka mantra, riff na gitari, udaljio kišu od Ljetne pozornice i time spasio i Liburnia Jazz, ali i sve one koji su došli podržati festival od crnog neverina. Kako je napomenuo i Elvis: ova stvar ima puno dublje značenje od muzike, uvijek ju sviramo kako nas ne bi opralo.
Tako je prva večer ovogodišnjeg Liburnia Jazz Festivala završila u jednom nadnaravnom, spiritualnom duhu. Ipak, Liburnia Jazz ne bi bio prisutan toliko dugo na sceni, niti bi se mogao pohvaliti novoobjavljenom monografijom, bogatim programom i širokim kulturnim te glazbenim dosegom da nije bilo vjerne publike koja već 25 godina ovoj inicijativi daje vjetar u leđa. Stoga, ako možete, dođite i podržite Liburnia Jazz festival ovaj vikend. Večeras Ljetna pozornica ugošćuje Zmaj Orko Star, a sutra Alba & Leo & Co. Dođite i podržite ove izuzetno talentirane, kreativne i nagrađivane umjetnike te glazbenike, nećete požaliti!
Foto: Petar Kurschner