Kad festival doživi petnaesto izdanje pretpostavlja se kako je to s razlogom. Copenhell je primjer dobre prakse i promišljanja koje ne propušta ništa slučaju. Od raznovrsnog glazbenog izbora, kojem možete svjedočiti u predhodnim objavama koje prate sva četiri dana koliko traje festival, do raznovrsnog izbora hrane i pića, te dodatnih događanja rasopoređenih po cijelom prostoru bivšeg brodogradilišta u Kopenhagenu u kojem se Copenhell udomio.
Nastupi bendova raspoređeni su na četiri pozornice od kojih je Helviti najveća i rezervirana na najznačajnija imena. Do nje se nalazi nešto manja pozornica Hades koja je u funkciji u vremenu dok se glavna pozornica priprema za sljedeći nastup. Pandemonium je nešto udaljena i predviđena za natup srednje popularnih bendova koji neće privući toliku brojku ljudi, ali nekoliko tisuća pratitelja svakako nije za odbaciti. Najmanja pozornica, smještena u šumi, Gehenna predstavit će neke ekstremnije ili manje poznate bendove koji se tek probijaju na sceni.
Uz navedene pozornice programi se održavaju i u drugim dijelovima festivala. Tako da u dijelu nazvanim Boneyard također u određenim satima moglo se poslušati neke male bendove, kao i igrati neke igre koje uobičajeno nalazimo po raznim sajmovima. Tko je želio mogao se i tetovirati kako je u tom dijelu bio postavljen kontejner s tattoo majstorima. Sastavni dio Copenhella je nezaobilazni šator Biergarten čije samo ime govori o količini piva koje se tamo popije. Lokacija koja je uvijek puna i pruža raznolike programe od bourlesquea, nordic wrestlinga, metal zabava s raznim DJ-ima, karaokama… U šumi je smješten i Udgaard, posebno pripremljen za skandinavski ugođaj. Viking triatlon, ‘Pluck a rook’ (kulinarski tečaj pripremljanja mladih vrana uz stručni nadzor, a ako vam kuhanje nije jača strana od pera i kandži mogli ste izraditi amulete) i ‘Ulfhednir’ (ili Ulhednir Combat Group čije ime znaći ‘onaj koji nosi vučije krzno’ u kojem se trenira borba iz vikinških dana), programi su koji su se odvijali svaki dan u određene sate.
Čevrtu godinu za redom u sklopu festivala održava se i Copenhell con s raznolikim programom predavanja i razgovora, nažalost većina je na danskom, tako da su posjetitelji van danskog govornog područja uskraćeni za vjerujem zanimljive priče. U sklopu i ispred ulaza moglo se vidjeti od vikinga do ‘jurišnika’ iz Ratova zvijezda, a unutra uz hrpu dućana, malo izdvojen bio je i „dark“ market, bila je i igraonica s novim konzolama i starim arkadama. Mogli ste predahnuti na katu, popit piće i u ekipi zaigrati neku od mnogih društvenih igara koje su bile u ponudi za šankom.
Ove godine bilo je organizirano i posebno iznenađenje za sve posjetitelje. Uz klasičnu pirotehniku koja prati nastupe raznih grupa, jedan od glavnih sponzora festivala priredio je vizualni spektakl s dronovima. Taj užitak trajao je desetak minuta, ali zanimljivo je vidjeti kako se određene tehnologije mogu koristiti za različite stvari, u miru i u ratu.
Koliko brinu o svojim posjetiteljima moglo se vidjeti i u ponašanju cjelokupne ekipe koja je brinula za ‘crowdsurfere’ gdje su zaštitari uvježbani kako ih sigurno spustiti kako bi nastavili dalje s uživanjem u koncertima. Osim standardne prve i hitne pomoći za one koji su se na neki način ozljedili, festival je organizirao i tihu sobu gdje se moglo odmoriti ako bi nekome buka ili velika gužva zasmetala. Korak dalje, već par godina, je i služba profesionalaca koja imala poseban šator za one koji bi imali problema s emocijama. Kako je pisalo, nećemo vam možda riješiti životne probleme, ali tu smo da vas saslušamo i pomognemo koliko možemo.
Kao i svaki festival ili koncert, zna se koja se sredstva i objekti ne smiju unositi. Doduše prazne boce bilo kojeg materijala i oblika bile su dopuštene kako bi ih se moglo napuniti vodom na nekoliko lokacija koja su bila razbacana po festivalu. Čekanja za hranu i pića bila su minimalna što je omogućeno velikim brojem šankova i štandova s raznolikom hranom. Prodaja majica i drugih artikala bila je podijeljena, pa su bendovi prodavali svoje u prostoru koji je smješten odmah do Hadesa, dok je službena prodaja festivalskih artikala bila smještena nešto dalje i tu se ponekad znalo čekati i preko pola sata, jer svi su htjeli ponijeti neku uspomenu s festivala.
Jedan od centralnih područja bila je takozvana R.I.P. zona ili ono što je poznatije kao V.I.P. Opasana i ukrašena poput nekog zamka sa sličnim ulazima, sadržavala je dio za novinare/fotografe, kao i restoran i šankove kako oni koji su platili više ne moraju čekati u redu.
Uz već spomenute lokacije s fontanama za vodu, cijela infrastruktura pisoara i toaleta postavljena je na nekoliko mjesta kako bi u svakom trenu svi imali blizu pristup sanitarnoj infrastrukturi. Toaleti nisu standarni kemijski WC-i kakve se kod nas može vidjeti, već su kontejneri posebno dizajnirani od kojih svaki sadrži nekoliko toaleta s tekućom vodom kako bi se nakon obavljenog mogle oprat ruke, a uz pisoare mogli biste uz tekući sapun po potrebi i dezinficirati ruke. Pristup invalidima bio je organiziran na platformama kod svih pozornica.
Kako je sama lokacija blizu centra Kopenhagena, većina, kao i mi, spavala je po hotelima i hostelima. Bio je organiziran i kamp, ali nažalost nismo ga posjetili, no vjerujem kako bi u njemu pronašli sve što bi vam ikad trebalo.
Kako festival raste, jedina zamjerka je nedostatak komunikacije i dijela natpisa na engleskom. Doduše, visoke cijene smještaja i hrane pretpostavljaju pretežno skandinavsku publiku, manje internacionalnu.
Neobičnost festivala je kasno vrijeme zamračenja, pa bi tako samo zadnji nastupi počeli u mraku. Dan u Danskoj u lipnju svanjuje dosta rano. Ako vam je dosta prženja na visokim temperaturama, ovaj festival je pun pogodak jer klima je blaža i hladnija, pa se do navečer najčešće moraju obući i dugi rukavi.
Svakako se veselimo 16. po redu Copenhellu 2026.
Foto: Vedran Levi