Okorjeli fanovi originalne franšize “Goli pištolj” s uistinu sjajnim Lesliejem Nielsenom (ne i Priscilom Presley, koja mi iz ta tri originalna filma baš smeta) vjerojatno će okrenuti oči na spomen reboota serijala, odnosno novog “Golog pištolja”. Jao svetogrđa! Novi film koji možete pogledati u kinima Cinestar potpisuje redatelj Akiva Schaffer, koji je radio čuveni komični TV serijal “Saturday Night Live” i kojemu je zapravo legendarna originalna redateljsko-scenaristička trojka Jerry Zucker/Jim Abrahams/ David Zucker i bila uzor.
S druge strane, onaj koji potpisuje SNL ne može napraviti ništa loše i bezvezno, može biti samo “ne toliko dobro kao original”. Reboot je potrošio relativno malo novca (spominje se nekih 50-ak mil. $) iako je u glavnoj ulozi sina policijskog detektiva Franka Drebina kojeg je glumio Nielsen, ostarjeli, ali i dalje jak glumac Liam Neeson (primjećujete li te inicijale? LN?). Neeson je uspješnu karijeru napravio s karakternim, dramskim ulogama, da bi na veliko iznenađenje svih nakon godina odbijanja, neočekivano prihvatio akcijsku rolu hiper akcijskog krimi filma “96 sati” i posve neočekivano napravio sam sebi reboot karijere, ovaj put kao tada najveća akcijska zvijezda. Od 2008. i “96 sati” Neeson je snimio jedan veliki akcijski film za drugim, da bi u konačnici nastavio snimati B kategoriju i malo se kompromitirao, ali njegova gluma je i dalje bila dobra, samo jako stereotipna.
Ne znam kome je točno palo na pamet da za Franka Drebina Juniora angažiraju Neesona, ali vjerojatno su napravili jedno od najboljih odluka za reboot. Neeson je Junioru dodao onaj svoj smrtno ozbiljan izraz lica i ponašanje iz “96 sati”, a to u kombinaciji s pretežito vrlo uspjelim gegovima filma daje odličan rezultat. Nielsen i Neeson su posve drugačiji likovi i iskreno teško mi je razlučiti tko mi je bolji: u gegovima originalnih filmova od ZAZ ekipe svakako bolje funkcionira Nielsen s onim svojim žmiganjem i obraćanjem gledatelju, no Neeson u rebootu to ne radi – sve gegove odradi smrtno ozbiljno pa tako daje Drebinu Junioru još komičniju dimenziju, odnosno komičnost novog filma se ne svodi na slapstick komediji tako gdje glumci rade grimase da upotpune geg i u pravilu ga učine uspješnijim. Utoliko su gegovi u rebootu manje ili više uspješni(ji), jer je tako i teže ostvariti dobar geg, ali kada uspije (a uglavnom da, film nema “fillera”) onda je presmiješno.
Meni osobno je također bolji dio filma Juniorov romantični objekt interesa: u ovom filmu je to puno bolja Pamela Anderson u ulozi Beth Davenport, spisateljice i sestre ubijenog u filmu, koja uz to da Neeson i Anderson imaju daleko bolju kemiju nego Nielsen i Presley – ima i dva tri fenomenalna gega, najbolji onaj koji vidimo i u traileru sa stolicom. Genijalan i geg i ona.
Pokušat ću ne prepričavati, niti pisati o ničemu što niste vidjeli u traileru, kako bi vam dojam nakon gledanja filma bio bolji, pa ću iskomentirati samo ono što vidite ili se možete s tim povezati.
Dio problema ovog reboota jesu ostali glumci odnosno role – iako na traileru izgleda sve dobro, Drebinov partner i kolega Ed Hocken Jr. (Paul Walter Hauser), njihova šefica Davies (CCH Pounder), negativac Sig Gustafson (Kevin Durand), desna ruka glavnog negativca filma (malo kasnije o njemu), te Nordberg Jr. (Moses Jones) i mnogi drugi – su zapravo ružno nebitno i površno prikazani, da ne kažem da to najviše vrijedi za nekog tko nikako to ne bi trebao biti: Hocken Junior. Samim time je cijela plejada originalnih likova i glumaca: Hocken (izvrsni George Kennedy), Nordberg (pehist O.J. Simpson) i ostali, bitno značajnija za originalne filmove pa samim time daju bolju kvalitetu prvim filmovima, dok reboot tu djeluje ne samo mršavo i plitko, nego i prazno. Spominjući ostale likove, izvrstan je geg gdje svi Juniori kleče pred slikama svojih očeva, pričaju s njima (i cmizdre), osim Nordberga Juniora koji simptomatično pred slikom O.J. Simpsona samo zatrese glavom i kaže “ne”. Loše, ali Hocken (koliko god se Hauser trudio) ima bananu od role i sudjeluje u najviše dva dobra gega gdje dolazi do izražaja, iako je Drebinov partner. Odličan je geg gdje obojica konstantno tijekom filma dobijaju nove papirnate čaše s kavom iako prethodnu nisu ni popili, a nekad ni okusili koliko su je kratko imali u rukama.
Osim već viđenog gega u pljački banke, koja je ujedno i uvodna scena u filmu – gdje je Drebin Junior maskiran u djevojčicu, nosi kratku suknjicu s gaćicama s tiskom jagoda – i ne mnogo više od toga, tek tu i tamo neka granična aluzija – film ne obiluje i ne forsira “woke ideologiju”, kao ni društveno-socijalnu osvještenost, ali isto tako ne ide preko granica prostih šala kako su to znali napraviti u tri prva filma. Možda je najbolji dio filma Neesonov Junior koji uvijek kada napravi kaos i lom i prekrši hrpu zakona i pravila, nakon toga ga šefica Davies katapultira da riješava(ju) prometne nesreće. a ne prvoligaška (samo)ubojstva (Davenport braco), s komentarom “ovo spada po prekršaje za uhićenje!”, i njegov nonšalantni, ali smrtno ozbiljni odgovor (Nielsen bi se usput i kreveljio) “tko će me uhititi? Policija?” Policija se ne treba držati zakona. Naravno. Tko je to vidio?
S takvim stavom, reboot svakako ima i osnove i materijala za nastavak franšize, trebaju samo poriješavati rupe i nedostatke ovog filma, osmisliti karakterizaciju ostalih Juniora i sporednih likova – i na konju su. Bilo bi nepošteno ne spomenuti da su jedan lik uz Neesona i Anderson ipak dobro napravili pomalo na uzoru jednog pravog tehnološkog svjetskog manijakalnog biznismena koji uz Neesona odlično funkcionira: Danny Huston kao glavni negativac filma, taj i takav biznismen, suludi Richard Cane.
Ima u filmu i hrpica camea, na kratko vidimo i Weirda Al’ Yankovica i već spomenutu Priscilu Presley, što je kao i uvijek zgodna poveznica s prošlošću, ali i Bustu Rhymesa.
Iako je film prilično dobar i vrlo zabavan, nakon gledanja ostaje nekakav feeling da tu ima neke praznine, odnosno da vam nešto fali kada dođe kraj filma.
