Možda je i bilo je nekih znakova koji su nagovještavali što bi se moglo dogoditi, ali ono što se na kraju dogodilo premašilo je i najgore prognoze.
The Lemonheads su power pop/grunge/folk bend koji je počeo djelovati sredinom osamdesetih godina, a svoj vrhunac su ostvarili do kraja devedesetih te su nakon toga sporadično izdavali solidne albume. Evan Dando, osnivač benda i autor glazbe, kontroverzni je lik koji godinama usprkos i svojevrsnoj slavi i novcu koji je vjerojatno zaradio ima, blago bismo mogli reći, problema. Nije Evan ni prvi ni zadnji glazbenik kojemu je droga napravila puno problema u životu, ali to ga nije priječilo da i dalje radi zanimljivu glazbu. U Zagrebu su bili i 2019. godine kada su dobrim koncertom u Tvornici kulture privukli i popriličan broj publike, a za utorak 16. rujna najavljen je koncert u Vintage Industrial Baru.
Moram priznati da su mi The Lemonheads bili svojevremeno vrlo drag bend (bio sam naravno i u Tvornici), a kada je objavljeno da će ovaj put svirati turneju na kojem će se prisjećati meni osobno najdražeg njihovog albuma “Come On Feel the Lemonheads” bio sam vrlo sretan što ću moći tome svjedočiti i uživo. Ali jedno su očekivanja, a drugo je stvarni svijet.
Iako je prije utorka bilo desetak vrlo lijepih i toplih jesenskih dana, za popodne i večer je najavljena kiša kao neki zloguki prorok pa sam u zadnji čas prije polaska autobusom na koncert (a imam do Zagreba dvjestotinjak kilometara) ipak ostavio kod kuće svoje vinilno izdanje “albuma koji će biti glavna tema koncerta” bojeći se da će se možda smočiti ova moja nekadašnja skoro pa relikvija. U Zagrebu me dočekalo vrijeme kao u Norveškoj, ali to na kraju s koncertom i nije imalo paralelu, iako…
Vintage Industrial Bar bio je lijepo popunjen, pogotovo s obzirom da se isti dan događao još jedan koncert koji možda čak dijeli i sličnu publiku. I onda je bend izašao. Bez ikakve najave krenula je svirka, a već nakon pola minute krenuli su i problemi. Evan Dando nije bio zadovoljan zvukom, krenuli su ponovo, opet nije išlo, krenuli su u drugu pjesmu, treću, ali vidjelo se da stvari ne štimaju. Zvuk prema van bio je čak ok, ali njemu je stalno nešto smetalo, kablovi, gitare, nešto u publici i cijelo je vrijeme nerazumljivo mrmljao. Nakon nekoliko koliko toliko suvislih pjesama ritam sekcija, bubnjar i basist su se povukli u backstage, a Evan je ostao sam na bini s akustičnom gitarom s kojom se poprilično borio. Krenuo je s pjesmom Johna Prinea, “Speed of Sound of Lonelines”, divnom stvari koju obožavam, ali stvari su se otimale kontroli. Iskopčao je kabel iz gitare, pokušao s totalnim unpluggedom, pa je gitaru dizao uz mikrofon i pjevao. Nije išlo! Čak je suludo predložio da izađemo van. I bend se vratio, publika je još uvijek davala neku vrst podrške i nadala se, ali Evan nije izdržao, demoni su ipak bili jači. Iščupao je kablove iz syntha, digao ga i otresao od pod. Publika konsternirana, svi su vidjeli što se događa, nitko nije znao što da radi. Ponovno je uzeo jadni synth i bacao ga po bini kao da je on kriv i kao da tako istjeruje svoje demone, a mi smo gledali u nevjerici. Basist i bubnjar na kraju su se ponovo povukli, Evana je menadžerica pozvala da siđe, ali on je umjesto u backstage preskočio ogradu i kroz publiku otišao van.
Ovome se ne svjedoči često, ovome se skoro pa ne svjedoči nikada. A eto mi smo u utorak, 16. rujna svjedočili. Jedna zvijezda se ugasila pred nama, a što će biti dalje ne znamo.
Hoće li ikada možda Evan Dando i neka reinkarnacija The Lemonheadsa ponovno doći u Zagreb ne znamo, ali znam ako do takvog nečega i dođe da će to proći bez mene. I dalje imam svoje vinilno izdanje albuma “Come On Feel the Lemonheads” koji volim, koji često slušam i koji nikada na sebi neće imati potpis Evana Danda za koji sam mislio da mi ga je uskratila kiša pa ga nisam ponio na koncert. Nije mi ga uskratila kiša, uskratili su mi ga demoni.
Osobno i nemam previše empatije za Evanovo stanje, čuvam to za nešto važnije, ali njemu želim svu sreću u životu, trebat će mu, “a ja ću osjećati” Lemonheadse sa svoje ploče.
Foto: Boris Abramović