Netom nakon izlaska novog studijskog albuma “Summer is Over”, naši najbolji surf rockeri LHD izveli su album u zagrebačkom klubu Močvara u četvrtak 25. rujna, ali i podsjetili na prvo studijsko izdanje “Off the Grid”. Podrška su im bili melewai.
Melewai prvi put slušam uživo i u pitanju je bend koji također njeguje surf rock, ali u jednom malo drugačijem obliku. Naime, oni osim standardne surf rock postave (bas, gitara, bubnjevi) imaju i violu i klasičnu gitaru, tako da zvuk ima jednu širu estetiku, pa me na trenutke, pogotovo u onim bržim izvedbama, podsjetio na gypsy swing. Valjda zbog brzine, viole i klasične gitare. Već se na njima okupio respektabilan broj publike i drago mi je što imaju ovako lijepu podršku na početku karijere. Ovaj bend iza sebe nema još albuma, iako su neke svoje rane snimke objavili na Bandcampu 2023. godine, a postoji jedna sličnost s LHD-om, osim surf rocka naravno, a to je da i kao LHD imaju frontwoman i to također na basu. Nisam upoznat s njihovim spomenutim albumom, pa ne mogu govoriti koje su pjesme izveli, ali im je nastup bio vrlo zanimljiv i nagovještava da surf rock ima lijepu budućnost u Hrvatskoj.
Na LHD-u je Močvara bila jako lijepo ispunjena, izlazak na pozornicu je dočekan ovacijama jer ipak su to naši surf rock prvaci proizašli iz bivših The Bambi Molestersa, odnosno 3/4 nekadašnjih Bambija. Njih sam prvi put u životu gledao prije nekih 15 godina na INmusic festivalu i sjećam se nas tridesetak ili maksimalno pedesetak koji smo stajali ispred pozornice, dok je na main stageu nastupio netko za širu publiku puno bitniji. Ali meni je tada njihov nastup ostao jako urezan da sam ih još više zavolio i u konačnici nabavio cijelu njihovu diskografiju na vinilima (ono što je objavljeno na vinilima). Godinu ili dvije kasnije Bambiji su završili u seriji “Breaking Bad”. LHD su također četvorka, bez obzira što je ime sastavljano od početnih slova imena troje članova, Lade, Hrvoja i Dinka. Na pozornici je drugi gitarist Sven Pavlović koji se brinuo i za još neke uređaje tijekom koncerta. Čim su stali na pozornicu zvučna slika u Močvari postala je još bogatija. Dinkova gitara rezala je svoj prostor kroz Močvaru do naših ušiju, energični Hrvoje na bubnjevima bio je savršeni animator publici, Lada koja je prva u dodiru s publikom zavodi naša ušna osjetila sa svojim basom, a Sven je tu kao dodatni i itekako bitan začin u ulozi drugog gitarista. Brzo se ovaj nastup pretvorio u psihodelični susret sa surf rockom, prošavši kroz oba njihova studijska albuma, pa čak dotaknuvši se i faze The Bambi Molestersa. Ne znam koja mi je draža od novih pjesama, ali ako moram birati onda bi to bile “South of the Border”, zavodljiva “Someone’s Coming” i iznad svih “Summer Ride”. Već sam u recenziji albuma opisivao taj trenutak kad u sredini pjesme dođe do brejka. Tijekom slušanja albuma sam se toliko zalijepio uz tu pjesmu da sam je neprestano slušao, a na koncertu mi je toliko prostrujala kroz tijelo da sam izašao van iz kluba i otišao na štand kupiti vinil. A primijetio sam da je još hrpa ljudi tijekom nastupa posjećivala štand valjda isto osjetivši nešto posebno u njihovim novim ili starim pjesmama da je morala imati primjerak za doma. A i štand stoji na putu do WC-a, pa kad obavite što trebate sjetite se da trebate kupiti nešot. Šteta što je nastup počeo u 22 sata (kao što je i planirano), pa sam morao otići prije kraja koncerta zbog sutrašnjih obaveza. Da sam 10 godina mlađi ostao bih bez obzira na obaveze.
Na trenutke je svirka bila iznimno psihodelična, na trenutke prljava poput garažnog rocka, a sve u svemu pokazala je koliko su članovi ovog benda i dalje entuzijastični oko glazbe koju sviraju i skladaju, što je onda i logično da utječu na neke druge naraštaje glazbenika poput spomenutog melewaija. Nisu samo bili entuzijastični i uzbuđeni oko nastupa, bili su i besprijekorni u svojoj svirci, kao da je ovo trebao biti njihov najbolji koncert karijere. Izvrstan i psihodeličan četvrtak je ovo bio. Baš onakav kakav volim.
Foto: Nikola Knežević