Nije lako SF zaljubljenicima (čak ni zaljubljenicima u “Ratove zvijezda”) prihvatiti se gledanja “Andora” kao što se uobičajeno gledaju SF serije.
Za gledanje “Andora” treba itekako angažiran duh i um. Možda nije baš toliko kompleksan i “produhovljen” kao što je SF serija “Foundation”, ali je najbliže što mi pada na pamet iz tog žanra, ali na sasvim drugačiji način. Istovremeno je vrhunske kvalitete po apsolutno svemu što čini jedno audiovizualno djelo. Ima akcije na pretek za one kojima nužno treba taj oblik zabave, ima mirnih, promišljenih dijelova, kompleksne gradnje i gradacije karaktera i naročito glavnog lika, Andora. Ma ima svega. Ocjena sve kazuje.
Bilo je pitanje hoće li druga sezona dosegnuti najviše ocjene prve. Sada nakon svih 12 odgledanih epizoda laka srca mogu reći, kreator Toni Gilroy i ekipa su kvalitativno napravili vjerojatno najbolji dio “Ratova zvijezda” koji se direktno naslanja na originalne filmove. Uključujući originalne filmove.
Budući da je ovo zajednička recenzija obiju sezona, treba prvo reći nešto o ukupnom dojmu i kompleksnom vremenskom redoslijedu kojim se serija “Andor” bavi jer je nije lako pratiti. Generalni dojam obiju sezona jest da se u prvih par epizoda uglavnom (sporije) razvija struktura priče i likova i taj sporegoreći stil može u mnogima koji nisu koncentrirani, izazvati monotonost, čak nestrpljivost. Treba vam još jedno gledanje obiju sezona da shvatite da je sve itekako na svom mjestu i da ni minute nešto nije viška. Još da napomenem da se serija “Andor” direktno naslanja na zaseban film iz obitelji “Ratova zvijezda”, “Rogue One” iz 2016. po nekim možda i najboljeg, ako ne računate suverenost i šarm triju prve trilogije i glavnih glumaca (Ford, Hamill i Fisher).
Također vam treba prisjećanje na originalni VII. dio (1977.), “Novu nadu” (“A new Hope”). Ključni moment, bolje reći sidro vremenske linije događaja je Bitka ili rat za Yanvin pri čemu Luke Skywalker uništava prvu Zvijezdu smrti. Kako mi u realnom vremenu imamo vrijeme prije i poslije Krista (BC/AC), tako je i u “Ratovima zvijezda”, a implementirano filmom “Rogue One” i naročito “Andorom”, imamo vrijeme prije i poslije Bitke za Yanvin (Battle of Yanvin) a to je BBY/ABY. Film “Nova nada” je vrijeme bitke, film “Rogue One” je neposredno prije “Nove nade” – BBY 1. Kraj serije “Andor” je neposredno prije filma “Rogue: One”, ali je sezona 2 podijeljena na 4 razdoblja: početne tri epizode su četiri godine prije Bitke za Yanvin (BBY 4), naredne tri epizode se događaju tri godine prije Bitke (BBY 3), i onda redom dvije (BBY 2), i godinu dana prije (BBY 1). Sezona 1 “Andora” je cijela u BBY 5, dakle sve se događa pet godina prije Bitke. Timeline je toliko precizno i savršeno napravljen da je logično kako neupućenima naizgled ima “monotonih i dosadnijih” dijelova. “Andor” je serija koju ćete teško moći potpuno shvatiti i voljeti bez nekog predznanja o Ratovima zvijezda. Kao što to nije slučaj sa sjajnim off-spinom “Mandalorian”. Ali čak je i to moguće.
I za opći komentar još nešto o glavnom liku i glumcu, Cassianu Andoru i Diegu Luni. Bila sam prilično uvjerena da je Luna pomalo promašen casting za Andora (i bio bi da Luna nije toliko izvrstan glumac, a Gilroy tako savršen kreator). Iako mi je u “Rogue One” bio znatno drugačiji – Luna je tako, baš sporogoreći, razvijao lik Andora od povremeno neodlučnog i prgavog švercera (podsjeća li vas to na nekoga?), preko raspiždenog izopćenika i lovine, do rasnog i hrabrog pilota, smjelog borca i samouvjerenog i sigurnog vođe pobunjenika. Da bih riječ rekla što je Diego Luna napravio u 24 epizode. Tu bi ne bi ni Daniel Day-Lewis napravio ništa više niti bolje, ako i to.
Prva sezona je objavljena 2022. u vrijeme prave poplave spin-off proizvoda (uglavnom za TV) iz obitelji Ratova zvijezda. Priča o jednom od ključnih pobunjeničkih vođa protiv Imperije, Cassianu Andoru koja prethodi onoj spektakularnoj posljednjoj sceni u “Rogue One” u kojoj Imperija eksplozijom uništi planet Scarif, uključujći glavne likove Andora i Jyn Erso (Felicty Jones) koji na obali mora gledaju i znaju da im je kraj. Dakle, nakon takvog kraja mi dobijemo seriju “Andor” i mnogi su se pitali “što će nam pobogu TV serija o liku kojeg vidimo samo jednom i koji uopće ne preživi taj jedini put”. No, nakon odgledanih 12 epizoda, dobili smo jednu od ponajboljih akcijsko-špijunskih serija uopće!
Vrlo važno za sve one koji nisu fanovi “Zvjezdanih ratova” i su jednostavno ravnodušni: Disney je za ovu seriju angažirao tvorca (pisca i režisera) trilogije Jason Bourne i filma “Michael Clayton”, Tonyja Gilroya. A svi znamo kakve su to reference. Nije bilo za očekivati da će Gilroyev “Andor”, kao većina franšize biti snimana u nekoj pustinji ili samo na jednoj lokaciji i nemati uopće tu širinu prostora galaksije, kao i to da nema šanse da ćete u ovoj seriji upoznati neke Ewoke, slatke male medvjediće, Jar Jar Binksa ili bilo koga takvoga – to vam govori o tome koliko je drugačiji, ozbiljniji i ako hoćete, mračniji, ovaj uradak tj. serija. “Andor” je sve samo ne klasično zabavan serijal iz Ratova zvijezda, obiluje raznolikim lokacijama po galaksiji. Najčešće su to sumorna mjesta sumorne atmosfere, a la “Blade Runner”. Ponekad se čini da i nema veze sa franšizom, a opet imate konstantno reference na glavnu sagu, poveznice radi kojih znate da ste u tom svijetu. Istovremeno, nema poznatih likova, ako ne računamo ponovnu pojavu Sawa Guerrere (odlični Forest Whitaker) i što se učestalo spominje car Palpatine, kao i spominjanje poznatih planeta (Coruscant naročito).
Iako je “Andor” priča o tome kako je Cassian Andor postao od usvojenog dječaka, kradljivca i švercera, lider Pobunjenika – ovo je i centralna priča o svim onim sivim nijansama između dobra i zla, represivnog aparata Imperije i potlačenih naroda/pobunjenika. U Andorovoj priči je priča o tome kako potlačeni žive pod diktaturom, oblikom fašizma. Stoga je možda ova serija i važnija politička priča od ostatka sage. I još jedan plus, za gledanje 1. sezone – da nemate pojma o Ratovima zvijezda, neće vam previše nedostajati, niti će vam biti teško pratiti prvu sezonu. Za razliku od 2. sezone, ali do tada ste već nešto (dovoljno) usvojili.
U seriji nema Dartha Vadera, ni Jedija, ni svjetlosnih mačeva (sic!). Ali ima na pretek drugog “običnog” oružja – blastera, na pretek imperijalne vojske i oficira kojima je napredovanje i karijera unutar opresivne moći jedino važno, pod cijenu bilo čega. Ali ima političara i bogatih figura koji “sjede na dvije stolice” kako bi pobunjenicima osigurali financiranje i koji žive u stalnom strahu da ih ne otkriju.
Ukratko, pregršt novih, izvrsno napisanih i odglumljenih likova i gotovo svi se pojavljuju i u 2. sezoni: prve, Imperijalne, glume tri najvažnija lika (svi odreda izvrsni), Anton Lesser (“Game of Thrones”) kao autoritativni Major Partagaz, Denise Gough kao inteligentna i sposobna supervizorica Dedra Meero, koja povezuje što nitko drugi normalan ne bi povezivao, te Kyle Soller kao karijeristički, ali metodični i pronicavi Syril Karn, čije je zaštitare Cassian Andor morao ubiti na početku serije i koji po “šestom čulu” povezuje nebitnog kradljivca Cassiana sa spomenutim ubojstvom. Kao pravi pit bull ne pušta ni onda kada bude suspendiran, degradiran i poslan majci doma koja ga na finjak maltretira.
Na drugoj su strani, točnije u sredini, nekolicina koja glumi one koji sjede na dva stolca, dvostruki špijuni iz visokih krugova: genijalni Stellan Skarsgård u ulozi života kao diler umjetnina i antikviteta i ujedno glavni organizator pobunjeničkih akcija Luthen Rael, Genevieve O’Reilly kao krhka, neodlučna, naizgled nesigurna, ali uporna Senatorica Mon Mothma, a u ulozi njene rođake, bogate bonvivanke Vel Sarthe, inače glavne egzekutorice ključnih Pobunjeničkih akcija, je Faye Marsay.
Pobunjenička strana je u prvoj sezoni ispod radara i zapravo je tu hrpa likova koja živi potlačeno i većina se već ili samo što nije priključila Pobunjenicima, ali najvažniju ulogu ima Andorova pomajka Maarva Andor (poznata engleska glumica Fiona Shaw). Adria Arjona kao Cassianova bivša ljubav Bix Caleen, i jedini kojeg znamo iz prethodnih filmova i TV serija, Forest Whitaker se vraća u ulozi zastrašujućeg, odmetnutog Sawa Gerrera sa svojom frakcijom. Nešto manja uloga je lik Luthenove pomoćnice i “logističarke” Kleye Marki (Elizabeth Dulau), koja je pak u 2. sezoni među ključnim figurama.
Cassiana Andora ponovo glumi Diego Luna koji je i ko-producent serije. Iako Luna možda nije bio savršen izbor za Andora u “Rogue: One” ne može mu se poreći da nije dobro obavio posao, a u seriji je baš zakucao. Po vlastitim riječima, Luna je seriju doživio kao “case study” lika Cassiana Andora i njegove transformacije, ili bolje reći, sazrijevanja.
Luna ne drži sam seriju, ali je krucijalan dio njenog uspjeha. Pokušat ću ne prepričavati previše ni prvih 12 epizoda, niti ovih posljednjih 12 iz druge sezone, da ne spojlam jer vrijedi gledati da ne znate baš previše, no moram spomenuti još jednu ulogu i to također ulogu karijere, genijalnog Andyja Serkisa (Golluma iz “Gospodara prstenova”, serijali “Planet majmuna” i “Hobbit”). Ovdje je u ulozi za koju mu nije trebala nikakva maska da bi odigrao genijalni lik Kine Loya, predradnika-zatvorenika u nakaradnom plutajućem zatvoru Imperije u kojem pri kraju prve sezone zaglavi Cassian Andor, onda kada najmanje očekujete i to za prekršaj koji uopće nije napravio, iako ga se lovi po cijeloj galaktici za nešto sasvim drugo.
Redatelj Tony Gilroy je prvu sezonu vrhunski vodio, iako je imao tri različita režisera (polovicu je režirao Toby Haynes), što su ponovili i u Sezoni 2 (polovicu je režirao mladi Ariel Kleiman). Scenografija je bogata i raznovrsna, nema tu jeftinog CGI-ja (zapravo ga nema uopće čini mi se), čak je i glazbena podloga znatno bolja nego inače, Nicholas Britell se nije samo naslonio na temu Johna Wiliamsa, već je i sam napravio vrhunski posao.
Druga sezona maestralno zatvara sve niti i veze koje je Gilroy spleo u prvoj sezoni. Ima šokantnih obrata, ima nimalo bajkovitih epiloga, teških gubitaka, ali i malih pobjeda, ima herojstava, izdaja… Kao što sam već na početku naznačila, prve tri, možda i četiri epizode se razvijaju sporogoruće i za sve nestrpljive – presporo. No sve to postane kristalno logično kako dolazi epizoda po epizodu. Od sredine druge sezone ste već totalno na iglama: ulozi su maksimalni, neizvjesnost sudbina ljudi i planeta je bolna, kocka se može okrenuti na bilo koju stranu. Zapravo posve identično situaciji kakvu imamo sada u svijetu u stvarnom vremenu. Radi toga je serija još autentičnija, iako na kraju znamo da je to samo priča na našim ekranima, apsolutno živiš sa serijom do kraja.
Možda su početne epizode mogli učiniti zericu življima, atraktivnijima jer se epizode čine uistinu duže nego jesu – ako već tražimo dlaku u jajetu. Mada, smiješno mi je sada to i komentirati, ali znam da sam u razgovorima s ljubiteljima SF-a čula to kao mogući kamen spoticanja za nastavak gledanja serije. Ako računam i to da je sav glumački ansambl, a Diego Luna i Stellan Skarsgård pogotovo, možda napravio posao života – ova je serija malo remek-djelo.
Foto: Lucasfilm Ltd.
