Legendarni bosanskohercetovački pjevač narodne glazbe, Halid Bešlić, preminuo je u 72. godini života nakon što se zadnj tjedana liječio u na Odjelu nefrologije u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Halid Bešlić je bio jedna od onih rijetkih osoba na glazbenoj sceni za koju su svi znali, slušali narodnu glazbu ili ne, cijenjena i voljena u narodu, a kada se njegova glazba slušala podjela u društvu nije bilo. On je bio najbolji dokaz da glazba spaja sve ljude i da je jedan unikatan jezik koji će svi razumjeti i prigrliti. Ujedno jedan od najpopularnijih pjevača u povijesti naših prostora, ali i jedan od najemitiranijih, kako na radiju, tako i na streaming servisima. S vremenom je zbog svojih pjevačkih mogućnosti i pjesama koje je ostavio iza sebe postao pravi simbol narodne glazbe i vjerojatno bi na pitanje tko je najveći pjevač narodne glazbe većina njih odgovoriti Halid Bešlić.
Rođen je u Knežini u općini Sokolac 20. studenog 1953. godine, odrastao je na Romaniji, a pjevao je od osnovne škole, da bi nakon vojske imao nastupe u raznim sarajevskim restoranima. Profesionalna karijera kreće 1979. godine objavljivanjem singlice “Grešnica / Ne budi mi nadu” za tadašnji Diskoton, a prava popularnost dogodit će se u 80-ima kada ostvaruje suradnju s Nazifom Gljivom i kada postiže velike naklade svojih albuma. Tu se posebno ističu pjesme “Neću, neću dijamante”, “I zanesen tom ljepotom”, “Zlatne strune”, “Beograđanka”, “Eh, kad bi ti…”, “Hej, zoro, ne svani”, “Srebrni mjesec”, “Zumbuli su procvali” i druge. U međuvremenu iz Diskotona prelazi u Jugoton, što je tada bio prestiž u glazbenoj industriji.
Pred kraj devedesetih Halid postiže novi uspjeh, a ponovno u kombinaciji s Nazifom Gljivom, ali i tekstopiscem Zoranom Kesićem koji mu piše pjesmu “U meni jesen je” koja uspjeh postiže tek kao bonus albuma “Prvi poljubac” 2003. godine. Naslovna pjesma, kao i “Sviraj nešto narodno” te “Stara kuća” također postaju veliki hitovi. Dvijetisućite su također u znaku Halida kada snima možda i komercijalno u smislu hitoidnost najbolji album karijere “08” i postiže suradnju sa snažnim tekstopiscima i skladateljima poput Mirka Šenkovskog Geronima i Željka Joksimovića. Prvi mu piše i sklada ultimativni hit “Čardak” i “Nije ljubav vino”, drugi također veliki hit “Miljacku”, a na albumu su i hitovi drugih, manje poznatih autora, “Dvadeseta” i “Snježana”. Suradnja s Geronimom nastavlja se i na sljedećem albumu “Romanija”, gdje mu piše i sklada nekoliko ultimativnih hitova, naslovnu “Romaniju”, “Lavandu” i “Sviće zora”, dok Damir Arslanagić radi za Halida hit “Kad zaigra srce od meraka”, a Željko Joksimović s Fahrudionom Pecikozom, još jednim Halidovim suradnikom, stoji iza hita “Sijede”. Zadnji album Halid snima 2020. godine, a hitovi ponovno ne izostaju, također prije svega zahvaljujući Geronimu i pjesmama “Taman je” i “Ja bez tebe ne mogu da živim”. Dugi niz godina radio je i sa Samirom Kadirićem koji mu je većinom radio aranžmane i produkciju, a tu su i brojni drugi autori koji su dali doprinos njegovoj karijeri. A ona nije stala niti kada je Halid doživio tešku prometnu nesreću 2009. godine, a već iste godine vraća se na velike pozornice.
Popularnost Halida Bešlića je bila toliko velika da je iznimna čast samo biti u njegovom društvu, a suradnja s njim automatski je značila i veliki uspjeh. Zato je i bio često i najtraženiji pjevač na Balkanu. Halid je legenda, potvrdit će vam svatko, a teško je da će njegovo mjesto moći popuniti netko drugi. Danas je glazba utihnula, otišao je Halid. Sada u nekom drugom svijetu Safet i on, dva velikana bosanskohercegovačke glazbene scene, ponovno pjevaju onu “Prođoh Bosnom kroz gradove”, baš kao što je to bilo na zadnjem Safetovom koncertu u sarajevskoj Zetri 2003. godine. Sevdalinka i narodna glazba žive vječno upravo zbog ove dvojice. Halid nadimka nije imao, ali je jednom priznao da ga je pokojni Arsen Dedić volio zezati s nadimkom “U globalu”, jer ni jedna rečenica nije mogla započeti bez toga. Počivao u miru, Halide, legendo naša!
Foto: Promo