Južnolondonski Shame s recentnim četvrtim albumom “Cutthroat” opet nisu razočarali. Ne samo da su snimili vrlo dobru ploču, nego su i nastavili sa svojom navikom da unose stalne promjene u svoj izričaj.
No, u ovom slučaju su te mijene više mana, a manje prednost u vrednovanju recentnog uratka Shamea. Prva strana ploče je svojevrsni povratak na agresivnost i izravnost prvog albuma, sjajnog “Songs of Praise”, dok je druga strana žanrovski šarena, ali je autorski svakako tanja. Istini za volju, stalne mijene u diskografiji benda nisu nikada bile definitivne, premda na prvu izgledaju kao ključne. U stvarnosti su njihovi albumi, bar strukturom, vrlo slični, svojevrsni ciklus četiri srodna uratka, uz nužne žanrovske dodatke. Sve njihove ploče započinju agresivno da bi se oko treće pjesme dinamika nakratko usporila. Na prvom albumu agresivni duo su bile “Dust on Trial” i “Concrete”, a svojevrsni smiraj je bila “One Rizla”. Za finale je redovito ostavljena pjesma koja se razlikuje od ostatka albuma i obvezno je najduža, u slučaju prve ploče je to bila obarajuća “Angie”, sentimentalna ljubavna pjesma o suicidalnoj curi, priča što ju je bubnjaru benda Charlieju Forbesu ispričao njegov otac. I gle, ko bi reko, čuda da se dese, naslovnica drugog albuma “Drunk Tank Pink”, se sastoji od dvije fotografije glave Forbesova oca, upravo onoga koji je ispričao priču zadnje pjesme s prethodnog. Koncept je sličan, osim što je proširio prvobitne utjecaje The Fall i Television Personalities, izravnije na Gang of Four i noise, no agresivnost benda i karizmatičnost pjevača Charlieja Steena su ostali netaknuti. Dakako, finalna stvar je opet posebna, ovog puta je to bila šest i pol minuta duga “Station Wagon” sa znakovitim stihom „Happiness is only a habit“ koja započinje mirno, ali prerasta u kaotični krešendo. Naredna ploča pod producentskom palicom Flooda, “Food for Worms” je bila opipljivija promjena na kompleksnije, promišljenije i tjeskobnije pjesme, uglavnom o prijateljstvu koje su i trajanjem bile duže. Steenovi vokali su melodičniji, vjerojatno zbog promjene načina pisanja pjesama. Naime prije bi instrumentalisti skladali glazbu, a Steen bi na to morao smisliti tekst i melodiju vokala. Na “Food for Worms “je bilo upravo obratno, prvo se skladala melodija vokala i tekst, a onda instrumentalna pratnja. Međuigra dvojice gitarista Eddieja Greena i Seana Coyle-Smitha je dostigla svojevrsnu simbiozu koja zvuči vrlo efektno, posebno u kombinaciji s masivnim basom Josha Fineryja. Emocionalni vrhunac albuma je “Adderall “o obiteljskoj drami uzrokovanoj ovisnosti o lijekovima na recept, kao i završna “All the People”, opet pjesma koja se znatno razlikuje od ostatka ploče.
I tu dolazimo do najnovijeg albuma “Cutthroat”, eklektične ploče koja predstavlja svojevrsnu studiju različitih, uglavnom bolesnih karaktera. Ploča započinje sjajno distorziranim zvukom gitare u naslovnoj hedonističkoj pjesmi, no ona je istodobno izravna poveznica s prvim albumom benda. Kada bi, primjerice “Gold Hole” sa “Song of Praise” zamijenili s pjesmom “Cutthroat”, albumi bi i dalje funkionirali na istoj razini, jer zvuče kao slična braća. “Cowards Around”, čiji bubnjarski uvod neodoljivo podsjeća na uvod “Rock and Roll” Led Zeppelina je pjesma o kukavičluku, temi koja se proteže kroz cijeli album o ljudima koji znaju što treba učiniti, ali se zbog neutemeljenog straha to ne usude napraviti. “Quiet Life”, prikaz nasilne veze je smirujuća stvar, dakako treća na albumu, a studija rasipništva, agresivna i izravna “Nothing Better” opet diže tempo. Efektna fraza ritam sekcije nas uvodi u sjajnu “Plaster”, a prva strana završava smithsovskom “Spartak”, možda najljepšom stvari na ploči. Prema tome, A strana “Cutthroata” je besprijekorna, a B stana započinje obećavajuće punkoidnom “To and Fro” s tekstom koji se bavi pohlepom, no nakon toga slijedi prvi flop. “Lampiāo” je pjesma o istoimenom brazilskom razbojniku sa statusom revolucionara, vrlo dobrog teksta, dijelom otpjevana na portugalskom. Problem je u tome što je latino refren toliko iritantno glup da djeluje kao prst u oko u pjesmarici ploče, bez obzira što je razvidno da je u pitanju svojevrsna zezancja. A što je još gore, pjesme na “Cutthroatu” se nižu bez stanki, naime čim prethodna pjesma završi, odmah započinje sljedeća. Pjesme se ne pretapaju, nego jednostavno između njih nema pauza, a “Lampiāo” završava beskrajnim fade outom, što bolno remeti dinamiku albuma. Dojam uvjerljivo popravlja “After Party” koja započinje frazom što podsjeća na “Memories Can’t Wait” Talkin Headsa, ali prerasta u tipično Steenovo izvikivanje da bi to anulirao lijepi i nježni refren. “Screwdriver” je tipični shameovski punkerski komad. Mračna i zlokobna “Packshot” je još jedan adut albuma, gdje se u kontrastu efektno izmjenjuju tihi i ekstremno agresivni dijelovi pjesme. Po običaju, za kraj je ostavljena posebna stvar što se razlikuje od ostatka ploče. Zaista, završna “Axis of Evil” je nekakvi pseudo disco, a tekst je svojevrsna sprdnja na račun britanske visoke klase, no refren je toliko prosječan da predstavlja antiklimaks i pjesme i albuma. Šteta, jer je stvar imala potencijala za nešto bolje.
Prema tome, ako je prva strana ploče za ocjenu 5, a druga za 3, onda “Cutthroat” kao album zarađuje čistu četvorku. On je svakako najmanje dobar album u diskografiji benda, posebno zbog visokog kvalitativnog stupnja prve tri ploče, ali je daleko od slabog. No, ako se albumu mogu uputiti poneke zamjerke, njihovi koncerti s time nemaju problema. Riječ je o zapanjujuće visokoenergetskim i intenzivnim nastupima, a Charlie Steen je jedan od dinamičnijih frontmena na današnjoj rock sceni koji bez ikakvih poteškoća upravlja publikom. Njihov kaotični, manijakalni koncert od prije dvije godine u Močvari je po meni bio jedan od ponajboljih koncerta te 2023. godine pa bi bio pravi luksuz propustiti ovogodišnji nastup 22. 10. u istom prostoru.
—
*Ulaznice za koncert Shamea u Močvari 22. listopada s početkom u 21 h dostupne su isključivo putem službenog INmusic festival webshopa, po cijeni od 20 EUR (+ troškovi transakcije). Cijena ulaznice na dan koncerta, na ulazu Močvare, iznosit će 25 EUR. Vrata Močvare otvaraju se u 20 h.
