… i onda smo svi bili sretni i zadovoljno plesali. Tako bi mogli ukratko završiti priču o uvijek dobrodošlim gostima i zabavnim ritmovima koje sa sobom donosi Asian Dub Foundation. Sinoćnji (petak, 24. listopada) koncert u Tvornici kulture u Zagrebu bio je prožet dobrim vibracijama, plesom i opuštenom atmosferom.
Ah, eto ga, petak je napokon i još jedna svirka se prikrala u moj već ionako bogati glazbeni raspored. Teško mi pada i olovnim korakom zaputio sam se u prostor ispred Tvornice kulture gdje se nalazim sa svojim glazbenim guruom za drugačiji tip glazbe. Moja primarna glazba nešto je žešća no kada spomenuti guru kaže: „stari, moramo ić ‘na „ime zanimljivog benda koji nije na mom radaru“, znam bolje nego besmisleno prepirati se s njim. Ipak je bio u pravu kada smo se prošle godine zaputili u krcati Boogaloo i koncert Asian Dub Foundationa tako da smo sinoćnji nastup dočekali spremni i s određenim očekivanjima.
Ovoga puta, bez ikakve predgrupe i u nešto skromnije popunjenoj Tvornici, dub ritmovi britansko-azijskog podrijetla pronašli su svoje mjesto u ušima dobro raspoložene domaće publike. U odnosu na godinu prije bilo je više mjesta u dvorani što je dovelo do toga da su ljudi opušteniji i da se mogu više i slobodnije kretati/plesati. Glazba koju sviraju već dobrano uigrani momci upravo to i traži te kada direktno uspoređujem ove dvije svirke, mogu reći kako mi je ugodnije i zabavnije bilo sinoć upravo zbog tog dodatnog zraka i prostora za ples koji je itekako bio iskorišten.
Svirka je krenula u nešto ranijem vremenu od najavljenog no to nikoga nije smetalo jer je Tvornica već itekako bila spremna za ples i dobre ritmove. Idućih devedeset minuta dobili smo upravo to. Miks žanrova koji uključuju dub, jungle, rock, dancehall, reggae, odličan je recept za zaboravljanje svakodnevnih stresova i za jednostavno uživanje u životu i glazbi. Asian Dub Foundation je bend sa trideset godina uspješne karijere iza sebe i fanovima koji imaju određena očekivanja.
Znam kako sinoćnji koncert nije bio savršen i kako nekima nisu bila ispunjena sva očekivanja, no nekome tko je došao zbog dobrog provoda, svirka je bila i više nego zadovoljavajuća. Dvoranom se širio opušteni, rasplesani, dobri duh glazbe i malotko je ostao statičan. Dub ritmovi gibali su se između nas i preuzimali su kontrolu nad našim tijelima, a rezultat je bila zabavna i plesna atmosfera. Ti ritmovi toliko su nas obuzeli da je pojam vremena izletio kroz prvi slobodni prolaz van dvorane, a mi smo ostali zatočeni u trenutku i bezvremenu. Sat i pol je prošlo u treptaju ili bolje rečeno u jednom plesu. Sve je nekako prerano ili prenaglo došlo do kraja no to je samo još jedan dokaz dobro provedene noći i svirke koja će svoj dom uvijek naći među hrvatskom publikom.