Blues mutne vode Drave i kmice u kleti – još jednu posebnu i zanimljivu glazbenu večer Brođanima je priuštila Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda koja na našu sreću neumorno nastavlja svojim glazbenim programima obogaćivati kulturnu raznolikost Slavonskog Broda i koja publiku već navikava na redovne doze odlične live glazbe.
Ovaj put ugostili su Ivana Grobenskog koji je u subotu u Kući tambure predstavio svoj vrlo hvaljeni album “Siromahi i lazari” iz 2020. godine, a unatoč pandemijskom vremenu vrlo dobro je bio prihvaćen i od publike i od kritike.
Ivan Grobenski je vrlo zanimljiva, talentirana i osebujna ličnost na hrvatskoj glazbenoj sceni koja nakon rada s bendom Moskau svoj put traži kao samostalni izvođač, a album “Siromahi i lazari” je ipak jedan poseban i pomalo drugačiji iskorak u karijeri. Album je ovo koji je duboko zaronio u njegove podravske korijene, koji je duboko zaronio u mulj mutne vode Drave i u podravske kleti kada padne kmica. Tradicija se na ovome albumu miješa s mitologijom, a tekstovi na dijalektu samo doprinose autentičnosti sveukupne slike.
Ivan Grobenski je u Kuću tambure došao s bendom koji se naravno prigodno nazvao “Siromahi i lazari“, a koji je osim njega uključivao još trojicu vrhunskih glazbenika. Leo Beslać je ovaj put umjesto za klavijaturama bio kao iznenađenje za gitarom, Marko Lucijan Hrašćanec je svirao sopran saksofon, a Nenad Kovačić je bio za bubnjevima i ostalim udaraljkama. Grobenski je uz njih svojim Jazzmasterom i akustičnom gitarom stvarao posebne glazbene slike kojima su svi prisutni bili oduševljeni, a tekstovima nam je dočarao crnilo podravske tradicije i nije daleko usporedba koja nas je vodila do “Črne mati zemle“ Kristijana Novaka.
Svaki od glazbenika dao je velik doprinos cjelokupnoj zvučnoj slici, Beslać je svojom gitarom prizivao najbolje trenutke Marca Ribota, Hraščanec usprkos tome što sjedi dok svira skoro da je lebdio koliko je bio uživljen, a Kovačić je sve to bojao i podvlačio svojim perkusijama da bi na trenutke u toj zvučnoj slici čuli kombinaciju Cave/Waits na podravski način.
Sveukupnom dojmu pridonio je vjerojatno najbolji sound koji smo mogli do sada čuli u Kući tambure na zadovoljstvo svih prisutnih u publici.
Predstavljen je na koncertu kompletan album “Siromahi i lazari”, a Ivan Grobenski se potrudio prije svake pjesme kratko i jezgrovito pojasniti nastanak i kontekst svake od njih pa smo mogli čuti i neke zanimljive stvari koje možda do sad i nismo znali.
Od uvodne “Dojdi draga, dojdi”, preko naslovne “Siromahi i lazari” i “Kmica kmici grize repa”, baš duboke “Črne megle” i “Fčera nesmo nikaj jeli” do monumentalnog završetka u najdužoj odjavnoj pjesmi o pogrebnim običajima Podravine “Verestuvanje” mogli smo steći dojam o mračnoj tradiciji ovoga prostora iz nekog drugog vremena.
Jesu li Ivan i članovi ovoga benda siromahi, ne znam, nadam se da nisu, ali sigurno znam da nisu “lazari“, tj. “niškoristi“, ovo su vrlo ozbiljni glazbenici koji sviraju odličnu glazbu i na svoj način vrijedni su čuvari tradicije.
Na kraju moram spomenuti da je uvod u ovaj koncert bilo otvorenje foto izložbe Domagoja Burilovića i njegovog projekta Neudorf čiji atraktivni vizualni izričaj istražuje prostor sela, identiteta i tranzicije u kojem se tradicija i suvremenost sukobljavaju, ali i međusobno hrane.
Foto: Boris Abramović