“DJ Ahmet” debitantski je film makedonskog redatelja Georgija M. Unkovskog iz 2025. godine i već je prepoznat kao jedan od najzanimljivijih novih filmova balkanske kinematografije, a tomu idu u prilog i nagrade koje je film dobio na prestižnom američkom Sundance Film Festivalu. Osim u Americi film je oduševio publiku, a i kritiku na zadnjim izdanjima Sarajevo Film Festivala i Zagreb Film Festivala.
“DJ Ahmet” je drama s elementima komedije koja prati život 15-godišnjeg Ahmeta, dječaka iz udaljenog Yuruk sela u Sjevernoj Makedoniji, čiju svakodnevicu čine potraga za identitetom, obiteljske radne obaveze i jak kontrast tradicije i modernog svijeta. Nakon smrti majke Ahmet odrasta s mlađim bratom pod strogim očevim režimom i konzervativnim društvenim normama. Vrlo brzo otac ga zbog obujma radnih obaveza ispisuje iz škole, a jedino svjetlo u životnom tunelu donosi mu slušanje elektroničke glazbe u kojoj na njegovu žalost može uživati samo povremeno zbog ograničene količine interneta kojom raspolaže.
Ahmet je vrijedan i poslušan mladić koji je na žalost osuđen na prerano odrastanje, a nakon pojave Aye, njegove vršnjakinje koja u selo dolazi iz Njemačke i sa sobom donosi duh modernog i urbanog svijeta, njegov svijet se mijenja iz temelja. Sjevernomakedonska zabit u kojoj se živi onako kako se živjelo prije pedesetak godina, a po tradiciji staroj i više od stotinjak godina, mijenja se naočigled pred Ahmetovim očima. U jednoj skoro pa klasičnoj priči “Romeo i Julija“ dvoje mladih se upoznaju, svide se jedno drugom i zaljube se, glavna im je poveznica muzika, ali na površinu isplivavaju tradicijske poteškoće sredine, jer Aya je dovedena u selo radi ‘obećanog’ braka i brzo će otići, a Ahmet će ostati sa svojim rijetkim trenucima sreće koju mu donose slušalice ili zvučnici pokojne majke.
Međutim, stvari ipak kreću u nekom boljem pravcu, jedan mladi momak koji je u svom kraju ‘stršao’, kao što je stršala jedna ovca koja mu je pobjegla iz stada dok ih je čuvao i zalutao na noćni rave party pa se nakon nekog vremena vratila obojana u ružičastu boju, odlučuje ipak pokušati promijeniti stvari u životu, kreće u neku svoju bitku protiv tradicije i uz nemalu žrtvu uspijeva. Aya na kraju kreće nekim svojim putem, a Ahmet i njegova mala porodica prolaze katarzu u zajedništvu u dirljivoj sceni kada mlađi brat prvi put nakon majčine smrti progovori i kaže: “Mama je rekla da kad imamo neki problem, najvažnije je da ne budemo sami”.
Muzika i zajedništvo uvijek su bili dobitna kombinacija.
Velike pohvale u ovome filmu idu glumačkoj postavi, Arifu Jakupu kao Ahmetu za autentičan pristup i mladenački dubinu bez nepotrebnog patetizma, Akselu Mehmetu kao ocu i pogotovo malom Agushu Agushevu kao mlađem bratu Naimu koji je glumački briljirao uz izgovorenu samo jednu rečenicu, dok sporedni likovi, uključujući stroge roditelje, osebujnog svećenika, tračerice u živopisnim nošnjama i ostale, služe kao kontrast mladima i daju poseban šarm odnosima likova, a i samome filmu.
Glazba je najbitniji dio ovoga filma, a ona je rad našeg već etabliranog tandema, braće Sinkauz, Nenada i Alena, koji su filmu koji je već imao divnu dušu samo pokrenuli puls. Još jednom se ponovilo staro pravilo, ako više nemaš gdje, nemaš što, nemaš kud, probaj s glazbom, uvijek uspije.
Scena kada Aya u busu odlazi iz života u kojemu je negdje bila nekome obećana, ali uspjela je izmaknuti sudbini bez problema može popratiti stih “last night the DJ saved my life“. Ovaj put imala je sreću da je naletjela na DJ Ahmeta, a svako od nas se mora nadati da ima negdje nekog svog DJ-a.
Na kraju mi se neizbježno nameće usporedba s Milčom Mančevskim i njegovim prvijencem “Prije kiše” koji također prikazuje surovi sukob makedonskog ruralnog i urbanog, susreta koji u njegovom slučaju završava tragično, ali tamo su ipak bile neke druge postavke, dok je Georgi M. Unkovski kao svoj prvijenac snimio jedan topli i vizualno zavodljiv film pun divnih ruralnih pejzaža koji s dinamičnom kamerom koja pulsira u kombinaciji sporosti sela i EDM glazbe daje jedan odličan krajnji rezultat.
Dostojan debi Georgija M. Unkovskog i film koji definitivno vrijedi pogledati.
