Ovogodišnje zatvaranje projekta AJMO!, koje je u slavonskobrodskoj Kući tambure drugu godinu za redom organizirala Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda u suradnji s udrugom “Usudi se“, upriličeno je u petak, 27. veljače posljednjim koncertom za ovu sezonu i to na spektakularan način.
Za sam završetak organizatori su publici priredili stvarno jednu iznimnu glazbenu poslasticu, koncert benda Živa voda. Sukladno mjestu koncerta, a to je već tradicionalno Kuća tambure, priredili su ovome mjestu i svoj repertoar pa su na svoj poseban način reintepretirali opus možda i najvažnijeg tamburaša ovih prostora, legendarnog Zvonka Bogdana. Svrha postojanja benda Živa voda je ostvarivanje suradnje između glazbenika alternativne, jazz, pop, rock i avangardne scene sa svrhom nalaženja ili stvaranja zajedničkog jezika i stila, a ujedno je to i promocija hrvatske glazbene scene i njezine važnosti raznolikosti. Ovaj put u Slavonskom Brodu Živa voda je u svom djelovanju izvan granica standardnih glazbenih formi i razvijajući autorski pristup reinterpretaciji glazbe domaćih i stranih autora prvi put ušla u žive vode tamburaške glazbe i usudila se rekonstruirati ili bolje rečeno dekonstruirati jednu od najveći institucija svjetske tamburaške glazbe Zvonka Bogdana.
Živa voda je bend koji je do sad na svoj poseban i osoban način rekonstruirao nekoliko svjetskih, a i domaćih velikana potpuno različitih stilova, od recimo Talking Headsa preko Olivera Dragojevića do recimo zadnje vrlo cijenjene dekonstrukcije albuma Angels Breath Mitra Subotića i Milana Mladenovića, čisto da spomenemo samo neke. Članovi kolektiva su redom vrsni glazbenici domaće scene koji su se kroz godine isprofilirali u nizu vrsnih bendova i projekata, a u Slavonski Brod su došli, možemo reći sportskim riječnikom, u najjačem sastavu. Tu su naravno bili Mak Murtić na svojim saksofonima i Maja Rivić sa svojim divnim vokalom koje pamtimo možda ponajviše iz Mimika Orchestra, ali to je samo mali dio njihova djelovanja (btw. Maja upravo ima odličan samostalni album), na bas gitari bio je Konrad Lovrenčić (Chui, Kries, Elemental), bubnjeve i udaraljke svirao je Ivan Levačić (ABOP, CHUI), Erol Zejnilović (Elemental) bio je na gitari, Jurica Rukljić na tubi, a za mix pultom zvuk je oblikovao Vedran Peternel.
Dream team alternativnog jazz izričaja dao si je ponovo težak zadatak uplovljavanja u potpuno drugačije vode od dosadašnjih i napravio je odličan posao. Pjesme koje realno svi znamo dobile su jedno posve drugačije ruho i čitanje, a publika koje je bilo u popriličnom broju mogla je u svemu što je čula i vidjela stvarno uživati.
“Već odavno spremam svog mrkova“, “Ne vrijedi plakati“, “Fijaker stari“, “Jesen stiže Dunjo moja“, “Kad sam bio mlađan lovac ja“, “Evo banke Cigane moj“, “Život teče u laganom ritmu“ i “Nekada sam bio Cigan, a sada sam Rom“ lista je evergreena Zvonka Bogdana koje su članovi Žive vode u Kući tambure interpretirali kako samo oni znaju, a publici se očigledno to iznimno svidjelo jer je kraj koncerta dočekan s ovacijama. Ovo je stvarno trebalo vidjeti i čuti, jer pitanje je hoće li se ovaj nastup još negdje ponoviti, pa je brodska publika bila i više nego privilegirana prisustvovanju ovome koncertu.
Posebni momenti bili su kada se Živoj vodi u dvije stvari na tamburi pridružio Vedran Živković iz Nemečeka, vjerojatno najveći neo-psihodelični tamburaš na svijetu koji je i sam uvelike pridonjeo da se ovaj događaj, a i ovaj projekt uopće dogodi. Još jedna zanimljivost koju smo saznali na koncertu je taj da je i Zvonko Bogdan čuo za ovu inicijativu i za ovaj događaj pa je bendu u znak zahvale poslao jednu butelju vina iz svoje vinarije koja je tijekom koncerta stajala pred njima s natpisom “8 tamburaša“. Lijepa gesta.
Za sam kraj možemo reći da smo u Slavonskom Brodu imali priliku svjedočiti jednom posebnom i spektakularnom završetku jednog hvalevrijednog projekta i nadamo se da će Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda i udruge uz njih ponovo dobiti priliku da u ovaj grad i u ovu lijepu ustanovu dovode vrhunske glazbene događaje, a do sada su dokazali da to znaju i da to mogu.
Foto: Vladimir Jevicki