Topla, ljetna i radna večer bila je rezervirana za opasnu dozu metala. Zagrebačka Šalata je u ponedjeljak, 8. lipnja ugostila jedno veliko ime čiji se zadnji aktivni dani lagano odbrojavaju. Domaća je publika imala priliku zaplesati uz brazilske thrash ritmove i moćnu Sepulturu te na obećavajući način otvoriti bogato glazbeno ljeto.
Večer su otvorili energični i divlji momci iz Belgije okupljeni pod nazivom Evil Invaders. Njihovna adrenalinom nabijena speed/thrash metal glazba odličan je odabir za to kako razmrdati i pokrenuti publiku. Prvi put su na ovim prostorima, a svojom uigranom svirkom zasigurno su osvojili nove fanove. Otvorili su ultra brzom “Feed Me Violence” te u istom razaračkom tempu nastavili s “As Life Slowly Fades”. Svojom pojavom i glazbom utjelovljuju dobri duh speed metala 80-ih na jedan moderan i svjež način. Domaća publika je imala pozitivne reakcije ali ne mogu se oteti dojmu da ovako energičan bend zaslužuje još jaču reakciju. Najjače je primljena himnična i pjevna “Die For Me” dok je za eksplozivan završetak bila zaslužna “Raising Hell”. Brzo, moćno i žestoko.
S druge strane karijernog puta tu je Sepultura, bend koji ima desetljeća bogate i utjecajne povijesti iza sebe. U Zagrebu su se došli oprostiti i baciti retrospektivni pogled na svojih 40+ godina karijere. Koncert su otvorili moćno uz “Inner Self”. Zvuk je odmah bio za nijansu bolji i čvršći nego na predgrupi te je sve zvučalo i izgledalo kako doliči bendu s toliko radnog staža. Nažalost s godinama dolazi i zamor materijala pa je (nakon uvodne energije) atmosfera bila mlaka. Zasluga je to jednoličnoj i pomalo dosandjikavoj prvoj trećini koncerta za vrijeme koje nije bilo pretjerane komunikacije s publikom i dojam je bio kao da se svira samo još jedan koncert u nizu. Dečki iz Sepulture su prašili svoje te uigranoj svirci ne mogu ništa zamjeriti no ipak je falio onaj faktor “x” ili barem povezanost s publikom.
Jednom kada je koncert prešao u poseban događaj vrijedan jedne oproštajne turneje, tada je cjelokupn dojam postao jači. Za mene se taj trenutak dogodio na pjesmi “Kaiowas” gdje su se bendu priključili brojni gosti svirajući udaraljke i udahnuli taj brazilski duh koji je zaslužan za prepoznatljivost cijele Sepulture. Zatim su usljedile “Beyond the Dream” i “Territory” koje su podigle ljestvicu energije na barem još jednu razinu. Ipak, vidjelo se kako su i dalje glavni glazbemi favoriti oni old school ritmovi za koje su zaslužni braća Cavalere. Naravno riječ je o “Refuse/Resist”, “Arise” i “Roots Bloody Roots”. Stvari su to koje će oživiti svaku svirku, ako ništa drugo zbog reakcije publike što se i dogodilo na Šalati. Završetak koncerta protekao je kako i doliči jendom oproštajnom koncertu no nekako mi je žao što smo toliko dugo gurali da bi došli do toga.
Zato tvrdim da je ovo zaslužena oproštajna turneja na kojoj se Sepultura dostojanstveno oprašta s fanovima diljem svijeta. Sada zasluženo mogu u mirovinu jer kako se čini sve što su mogli su pokazali. Koliko god mi je žao vidjeti kraj jedne legendarne ere toliko mi je ipak drago kada se bend dostojanstveno umirovi, a ovaj koncert bio je upravo jedna takva prilika. Kako bi se reklo, na mladima svijet ostaje, a kada pod mlade snage ubrajamo bendove poput Evil Invadersa onda smo u sigurnim rukama.
Foto: Sanja Matić