Lenny Kravitz je očito zavolio Pulu prilikom svog gostovanja 2024. godine i ponovno se vratio, ovaj put ne u svrhu promocije određenog albuma, nego svoje turneje “Lenny Kravitz Live 2026” kojom predstavlja stvari iz svog cjelokupnog opusa.
Ono što odmah treba reći – ovo je primjer vrhunskog profesionalizma glavnog izvođača i njegovog pratećeg benda, bez ijedne pogreške u pripremi set liste i u ritmu koncerta, nema fulanja ni u jednoj noti (niti svirke, niti vokala), vizualu, pokretu ili komunikaciji s publikom. Raspoloženje je od prve minute bilo ispunjeno međusobnom ljubavlju Lennyja i publike, a ljubav je bila i glavna tema ovog nastupa. Nije stoga nelogično da je Lenny za bis izveo “Let Love Rule”, što mu je do sada uglavnom bio dio glavnog seta, ali uvijek pri njegovom samom kraju.
Namjerno krećem od kraja koncerta jer kad vam netko kao šećer za kraj isporuči sljedeće stvari: “The Chamber”, “It Ain’t Over Till it’s Over”, “Again”, “American Woman”, “Fly Away” i onda “Are You Gonna Go My Way”, jasno vam je da je to bila fantastična večer. Iako bi ovih 6 pjesama moglo navesti na to da pomislite kako je to bila čista rockerica s dodacima funka, bilo je na koncertu mjesta i za laganice i senzualnost, pa smo čuli “I Belong to You” i “Stillness of Heart”. Upravo na ovoj drugoj je došlo do zbornog pjevanja publike, a Lenny nas je maestralno vodio kroz stihove i dirigirao. Koncert je startao žestoko uz “Bring It On”, slijede “Dig In” i funky “TK 421”, a prva oduševljena reakcija publike slijede uz “Always On the Run” – podižu se ruke i mobiteli u zrak, svi žele za sebe uspomenu na ovu večer. Do posljednjeg dijela koji sam već opisao svira miks starijih i novijih pjesama: “What the Fuck Are We saying”, “Live”, “Fields of Joy”, “Believe”, “Honey”, “Beyond the 7th Sky” i “Low”. Uz mnoge od ovih pjesama stajanje se pretvorilo u plesni podij, jer Lennyjeve pjesme apsolutno zovu na gibanje.
Bend, kao što rekoh, bio je odličan: uz Kravitza, i svi ostali su bili odlični: bubnjarka Jas Kayser, prepuna energije i adrenalina, gitarist Craig Ross, kako Lenny reče “my brother”, s kojim svira još od 1991. godine, vrhunska brass sekcija (bariton i tenor saksofon, truba), cool basist koji vjerojatno većinu dana provodi u teretani – Hoonch “The Wolf” Choi, koji je ponosno pokazivao svoj torzo, kad već Lenny nije išao u tom smjeru (ok, 62 godine su čovjeku, koji je fizički apsolutno i dalje u top formi). Zatim su to još George Laks (klavijature) i odlični prateći vokali blizanaca Amiri i Rahiem Taylor.
Za takav nastup bio je i adekvatno nagrađen; nakon završetka službenog dijela seta (a zaista imam osjećaj da je planirao završiti s energičnom “Are You Gonna Go My Way”), slijedio je dugi pljesak i ovacije, kao zahtjev za bisom, koji je onda i odrađen. Publici svaka čast, jer nije odustajala u pozivanju svog miljenika da se vrati na stage.
Foto: Mark Seliger