Nakon što sam nedavno pogledao koncert Stinga u Areni Zagreb, za koji sam napisao da predstavlja povratak korijenima (bas, gitara i bubnjevi), koncert Johna Legenda ove subote, 4. srpnja u Areni Pula bio je još ogoljeniji (ili da to kažem politički korektnije – još više je to bio povratak korijenima, samo Legend i klavir), ali ni u kom slučaju lošiji. Koncert čak nije mogao pokvariti niti incident s fotografima koji se dogodio na samom početku.
Naravno, žanrovi su različiti, no Legend je definitivno unio zanimljivu konceptualnu promjenu u odnosu na ono što je publika u Puli navikla gledati; nema tu raskošne kostimografije (ok, promijenio je odijelo jednom iz crnog u bijelo), scenografija je prilično bazična (video zid u pozadini, samo Legend i klavir položeni centralno), za polupauzu je emitiran kratki filmić o njegovom odrastanju i razvoju, a za vrijeme jedne pjesme kao “podloga” korišten je gramofon i stolac kao stilski dodatak (nije glazba u stvarnosti išla s tog gramofona, naravno, nego s matrice).
Legend je, kako sam naveo u naslovu, bio vrlo raspoložen podijeliti cijelu svoju glazbenu i osobnu povijest s publikom, od najranijih početaka i utjecaja djeda pastora i bake koja ga je uvela u crkveni zbor, do svojih početnih nastupa po klubovima i barovima New Yorka, a mogli smo saznati i na koliko je vrhunskih projekata svirao već na samom početku karijere, pa čak i koliko je zaradio prvim ugovorom. Nisam Legenda pratio u tolikoj mjeri da znam sve pojedinosti iz njegove biografije, pa je bilo super saznati da mu je prva lova (500 USD) došla iz svirke klavira na fenomenalnom albumu Lauryn Hill – “The Miseducation of Lauryn Hill”, pjesma broj 13 (“Everything is Everything”), čime se na koledžu toliko hvalio da su ga jedno vrijeme zvali “Track Thirteen”. U to vrijeme bio je potpisan svojim originalnim imenom John R. Stevens, pa smo dobili i pojašnjenje kako je došlo do promjene imena u John Legend.
U svakom slučaju, ova turneja je potpuno zasluženo nazvana “An Evening with John Legend – A Night of Songs and Stories”, jer smo čuli puno zanimljivih priča. Da nije ostvario tako fenomenalnu karijeru kao pjevač i autor glazbe, komotno je mogao biti stand-up komičar ili političar. Njegove priče teku glatko, zabavne su, nema isforsiranog humora, sve je vrlo prirodno i opušteno. Legend puca od samopouzdanja, ali to je očito dio njegovog karaktera; kao što je i sam priznao, trebalo je imati hrabrosti dati si umjetničko ime Legend prije nego što je uopće imao potpisan prvi ugovor za debi album. S druge strane, to nije iznenađenje; naime, John LEGEND jedno je vrijeme radio kao Management Consultant u BCG-u (Boston Consulting Group) koja je kreirala čuvenu BCG matricu (mali podsjetnik za one koji su studirali ekonomiju), a tamo posao definitivno ne dobiva svatko.
A sad malo na set listu i tijek koncerta: otvorio ga je uz “Prelude” i odmah je uvezao s prvim velikim hitom večeri “Save Room” gdje je pokazao koliko dobro barata svojim vokalom. Slijede “Green Light”, “Love Me Now” i “Tonight (Best You Ever Had)” koju je počeo izjavom “Tonight’s the night, Pula!”. Tada slijedi prva duža komunikacija s publikom, Legend nam pojašnjava koncept koncerta i kaže kako želi da ga bolje upoznamo, te da će s nama podijeliti priče iz svog života i karijere. Dojmila ga se Pula i atmosfera na koncertu i nekoliko puta je iskazao neglumljenu zahvalnost. Slijedi vrlo osobna priča o gubitku bake, a dijelom i majke koja postaje alkoholičar, te sljedeću pjesmu, klasik Simona & Garfunkela “Bridge Over Troubled Water” posvećuje svojoj baki, uz nadu da ga gleda negdje odozgo. Slijedi “Like I’m Gonna Lose You”, posvećena majci koja je svladala svoju ovisnost i postala uzorna baka njegovoj djeci, a zatim posveta Stevieju Wonderu uz “Ribbon in the Sky” koju je upravo Wonder na nagovor Kynea Westa izveo na njegovom vjenčanju s modelom Chrissy Teigen na jezeru Como. Inače, Legend je u Pulu stigao sa svojom suprugom i djecom.
Prvi set završava s vrlo emotivnom “Stay With You”, nakon čega slijedi kratki film o njegovom dotadašnjem razvoju. Nastavak otvara s 2 standarda, najprije “God Only Knows” The Beach Boysa, a zatim “Here Comes The Sun” Georgea Harrisona. Objašnjava svoje poznanstvo s Kanyeom Westom i utjecaju koji je isti imao na njegovu karijeru i svira par kratkih odsječaka nekih od vrlo poznatih pjesama koje je (su)kreirao (“American Boy” i već spomenuta “Everything is Everything”), nakon čega slijedi njegov debi singl “Used to Love You” gdje publika pjeva dio refrena, zatim “Ordinary People”, “Wonder Woman” te “Redemption Song” Boba Marleya uz inspirativan govor i posvetu.
Za kraj večeri ostavio je poglavlje priče o – naravno, ljubavi. Bio je to uvod u prekrasnu “All of Me” koju je napisao za svoju suprugu, koju je upoznao na snimanju video spota za svoj prvi singl. Ovdje je i publika pošteno propjevala i zajednički smo ušli u posljednju stvar večeri, predivnu “Wild”. Na emotivan način John Legend se oprostio od publike u Areni, a iako su svi ustali sa svojih sjedećih mjesta, nije bilo bisa. Iskreno, nije niti bio potreban, ispričao je svoju priču koja je odlično osmišljena i koncipirana te izlazak van okvira iste bio bi suvišan. Prekrasna, intimna atmosfera na koncertu koji je zaista bio određena vrsta druženja s umjetnikom, malo je onih koji se usude izaći pred publiku naoružani samo svojim vokalom i klavirom. Zato mogu reći da je samododjeljivanje “Legend” kao scenskog prezimena bio potez koji se pokazao potpuno opravdan i ispravan. Kad netko u glazbenoj industriji već s 48 godina postane legenda, to nije mala stvar.
Za kraj, mali osvrt na jedinu negativnost, iako ona nema veze sa samim nastupom. Naime, ovaj izvještaj s koncerta nije popraćen profesionalnim fotografijama, iako su fotografi bili tamo. Zbog nekakvog nesporazuma ili loše komunikacije između organizatora i menadžmenta izvođača, fotografi su faktički bili potjerani s pozicija ispred pozornice, što je prilično veliki propust, pogotovo zato što su fotografima odobrene akreditacije, a neki su do Pule potegnuli i iz drugih hrvatskih gradova poput Zagreba. Navodno je netko zaboravio fotografima proslijediti ugovore koji su trebali biti potpisani prije fotografiranja, a koje do ovog trenutka nitko nije spominjao. Nadam se da će biti prilike ispraviti ovu nepravdu na sljedećem Legendovom nastupu.
Foto: privatna arhiva Elene Ferenčak