Skunk Anansie je britanski rock bend koji je najviše fanova stekao tijekom 90-ih i ranih 2000-ih. Tako su oni koji su ih zavoljeli u svojim osnovnoškolskim i srednjoškolskim danima bili najbrojniji u publici na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku (prvi od dva koncerta), ali nije bio zanemariv ni broj onih mlađih koji još otkrivaju dobru muziku.
Publiku je zagrijavala predgrupa Grove. Radi se o nabrijanom i nabrušenom ženskom dvojcu, a takva im je i muzika: ljuti rap nabijen političkim angažmanom. Zapravo slično kao i Skunk Anansie, samo u drugom žanru. Tu je žestinu ublažavao mirni ambijent tvrđave i crveno sunce koje je tonulo nad šibenskim kanalom. Ne mogu reći da sam poklonik rapa, ali predgrupa je po zvuku i nastupu smisleno prethodila glavnim zvijezdama, što nije uvijek slučaj. Treba i pohvaliti energiju koju su djevojke donijele na pozornicu.
Ali prava eksplozija energije dogodila se nešto poslije devet kad je Skunk Anansie izišao na binu. Upečatljiva pjevačica Deborah Dyer, poznatija kao Skin, već je od prvih pjesama (“Charlie Big Potato” i “Because of You”) pokazala kakvu energiju posjeduje. Malo skače po elementima na bini, malo se igra sa stalkom za mikrofon, pa ide s jedne strane bine na drugu, pomaže bubnjaru u mlaćenju udaraljkama i to cijelo vrijeme bez da izgubi i trunku ekspresivnosti i snage glasa. Poslije koncerta sam saznala da u osmom mjesecu ulazi u 60. godinu i ostala sam “paf”. Recimo da sam ja jedva uspjela popeti se do tvrđave.
Nakon prvog bloka pjesama Skin je u nešto dužem monologu opravdala status benda kao političnog, tako što je oplela po licemjeru onih koji promiču ljubav i jednakost, ali samo za one koji su poželjnog spola, rase i uvjerenja. Ali u duhu poruke jednakosti, nije to bio traktat protiv religije i tradicije, nego onih koji isključuju druge u ime religije i tradicije. Bio je to uvod u odličnu pjesmu “God Only Loves You”. Zatim je išao emotivni “Secretly “koji je prvi izazvao jaku reakciju publike, a oduševljenje je bilo još i veće kod pjesme “Weak”. Skin je tad sišla među publiku, ali nije se zaustavila kod pozornice, nego se popela sve do gornjeg dijela tribine na možda pet metara od mene. Zapravo sam je tek tad i pošteno mogla vidjeti jer mjesto na kojem smo bili nije bilo najbliže pozornici. Prije nego što se vratila na radno mjesto među članove benda zagrljajem je odgovorila na slatki transparent “Can you give me a hug?” i tako pokazala spontanost koja se ne vidi često kod ovakvih uigranih bendova.
Sad već snažan momentum nastavlja se i na iduće pjesme, a publika reagira super. U nekim trenucima je čak nadglasala pjevačicu. Naravno, svi su se i znali stišati kad je Skin stavila prst preko usana, a onda i dizati glas kako je ona dizala dlan, sve do vrhunca kad su glasne gitare i bubnjevi preuzeli težinu zvuka. Dobru su energiju očito osjetili i glazbenici, pa Skin u jednom trenutku kaže da je ovo dosad najbolja postaja turneje. Te riječi same po sebi možda i ne znače toliko jer se glazbenici uvijek malo ulizuju publici, ali Skunk Anansie je svoje riječi dokazao za vrijeme bisa. Nakon najbolje primljenog “Hedonisma”, za koju je Skin šaljivo rekla da je “fucking tedious”, a što vjerojatno potajno misle svi glazbenici o svojim najvećim hitovima, te “Lost and Founda” s novog albuma, pjevačica je rekla da će skrenuti sa setliste i ubaciti još jednu pjesmu: “You’ll Follow Me Down”. Iako mi se činilo da se Skin malo muči s visokim tonovima tijekom nastupa, s ovom me pjesmom potpuno opovrgnula. U kontrastu s većinom koncerta tu je pokazala nježnost nespojivu sa svime ranijim i nevjerojatan raspon koji posjeduje. Koncert su zatvorili s coverom “Highway to Hell”.
Inače Skunk Anansie ima dvije setliste – onu kraću s 12 pjesama i onu dužu s 18. U Šibeniku su pak odsvirali njih 19, s bisom od čak 5 pjesama. Nije uobičajeno da se imalo izmjenjuje setlista, ali kad se dogodi uzajamna ljubav, nema nemogućeg. Vjerujem da se Skunk neće nimalo buniti što nastupaju u Šibeniku dva dana za redom, a nakon ovakvog koncerta možda ovo neće biti i jedini put da ih ovdje vidimo.
Setlista:
1. Intro – War
2. Charlie Big Potato
3. Because Of You
4. An Artist Is An Artist
5. Love Someone Else
6. God Only Loves You
7. Secretly
8. Weak As I Am
9. Twisted
10. I Can Dream
11. Animal
12. Yes It’s Fucking Political
13. Tear The Place Up
14. Little Baby Swastika
Bis
15. Cheers
16. Hedonism
17. Lost & Found
18. You’ll Follow Me Down
19. Highway To Hell / Intellectualize
Piše: Lovrenka Brajković
Foto: Ivor Bulat