Moby je stigao na prvi samostalni koncert u Hrvatsku i to u jednom od najljepših ambijenata, pulsku Arenu koju je i sam pohvalio i rekao da je jedan od najljepših prostora u kojem je nastupao. Sve je išlo prema tome da ova večer bude savršena…
Od videoigrice Fifa do filmova kao što su “Plaža”, “Vrućina”, “Nestao za 60 sekundi”, “Rekvijem za snove”, serijala o Jasonu Bourneu i filma o Jamesu Bondu – još od tinejdžerskih dana otkrivao sam polako Mobyjevu glazbu sve dok nisam postao veliki obožavatelj i tako 25 godina čekao ovaj susret. Priznajem, imao sam nekoliko prilika za taj susret, ali uvijek se dogodi neki čudan splet okolnosti da se sve odgodi. Isto tako moram priznati da si neću oprostiti što prošle godine nisam bio na njegovoj mini turneji po Europi iako sam imao ulaznicu u rukama. Zašto? Zato što je falio Moby iz prošle godine da bi Moby iz ove godine bio savršen. Ovako je sve zvučako skoro pa savršeno. Više je razloga koje moram odmah na početku spomenuti. Kod nekih od ključnih hitova Moby je iz nekog razloga live bend zamijenio DJ setom, pa smo u pulskoj Areni imali više party nego koncert. Nemojte me krivo shvatiti, remiksevi njegovih pjesama koje je koristio na ovoj setlisti su odlični, pogotovo Armin Van Buurenova verzija “Extreme Ways”. Ali ta pjesma mi je toliko bitna na njegovoj setlisti da sam ipak spustio glavu dolje kao malo dijete koje nije dobilo ono što je htjelo. Ista stvar dogodila se i kod “Natural Blues”. Uz sve to Moby za razliku od prošle (spomenute) turneje nije previše koristio svoj glas, pa čak i gitaru, a situaciju su spasili prateći vokali koji su u određenim trenucima preuzeli inicijativu na pozornici.
U Puli ove večeri nije bilo vruće, temperatura taman po mjeri da se previše ne oznojite, ali opet da se možete rasplesati bez da izgubite dah. Moby otvara set s “Bodyrock” trčeći maraton od prve do zadnje sekunde od jednog do drugog kraja pozornice. Zvučalo je žestoko i impresivno! Stiže i “Go”, njegov prvi singl koji je i dalje među omiljenima kod obožavatelja. Nemoguće je da njegova setlista ne bude hitoidna jer je tijekom karijere imao baš prave pogotke, a još je i prije turneje obožavatelje pitao da napišu koje je pjesme slučajno zaboravio da ne budu zakinuti i onda nadogradio popis. Stigao je i trenutak kada se malo dulje obraća publici govoreći o svojem najvećem idolu, susjedu i prijatelju, pokojnom Davidu Bowieju, da bi potom izveli ogoljenu i emotivnu verziju pjesme “Heroes”. Simpatična obrada, moram priznati, iako se to može još bolje. Čekao sam onaj najdraži dio koncerta kada kreću “moje” pjesme, a pri tome mislim na “Flower”, “Find My Baby”, “Honey”, “Extreme Ways”, “Natural Blues”, “Porcelain” i “Lift Me Up”. Pjevao sam iz petnih žila “green Sally up, green Sally down”, pa onda “…sometimes” na kraju svakog stiha “Honey”, a onda se sve odjednom pretvorilo u DJ set i party kakav nisam očekivao. Većini je to odgovaralo, jer nije prvi put da se u pulskoj areni događaju elektronički partyji, ali meni je to malo pokvarilo moment, taman da kažem kako večer ipak nije bila savršena. U neku ruku je to dobro za mene jer ću morati uhvatiti Mobyja i na nekoj od sljedećih turneja kako bi zadovoljio potpuno svoja očekivanja. Od cijelog ovog navedenog niza “mojih” pjesama “Porcelain” je jedino dirnuo sva moja osjetila zbog čega sam se naježio najviše na ovom koncertu.
Kraj susreta s Mobyjem je završio je uz “Feeling So Real” što je opet netipično jer zadnjih 30 godina koncerte završava s pjesmom “Thousand” koja drži Guinnessovu knjigu rekorda za najviše BPM-a ikada zabilježenih (1 015), tako da je na ovoj turneji očito htio promijeniti neke stvari. Pitam se zašto baš na ovoj na kojoj sam konačno i ja prisutan. Ali to tako u konačnici bude. Ne može se baš sve posložiti. Kao što rekoh, razlog da se ponovno susretnemo. Treba spomenuti da je u jednom trenutku tijekom koncerta na videozidu osvanula poruka Jane Goodall o pravima životinja i veganstvu, jer znamo da je Moby veliki ljubitelj životinja i dugogodišnji vegan, a ako to u njegovim brojnim intervjuima i objavama niste primijetili onda zasigurno to možete zaključiti po njegovim “boldanim” tetovažama na rukama (ANIMAL na jednoj i RIGHTS na drugoj) i onoj na vratu (VEGAN FOR LIFE).
Čekam sljedeću turneju Mobyja. Možda onda bude savršena kao i ona prošlogodišnja. Ove 2026. godine jednostavno nisam imao sreće. Ali to je samo onaj jedan komadić sreće koji je meni bio potreban, no primijetivši lica publike njima to nije nedostajalo. Sjajna večer u Puli ispunjena hitovima uz koje smo odrastali. Skoro pa savršena večer.
Foto: Nikola Knežević