Galerija umjetnina grada Slavonskog Broda koja nam je ove godine, a i u nekoliko proteklih godina priuštila sijaset glazbenih poslastica, u petak 25. rujna dovela nam je u Slavonski Brod nešto posebno i to prvi put. Zagrebački bend Mangroove zasvirao je u prelijepom ambijentu dvorišta Kuće Brlić i priuštio je svima koji su došli jednu izuzetnu glazbenu večer.
Okosnicu ovoga benda koji postoji već skoro dvadesetak godina čine glazbeni, a i životni partneri Željka Veverec i Toni Starešinić, dvoje divnih ljudi koji su svoje živote podresili glazbi. Mnogo je projekata na kojima su oboje radili, a Mangroove je neki vrhunac njihova djelovanja koji je valoriziran i od struke, ali i od publike. Brojne su nagrade koje je ovaj bend dobio, od Porina do Rock&Off-a, ali nagrade su samo jedan dio priče, glavna je stvar u tome da nakon svakog njihovog nastupa publika svojim domovima odlazi i više nego zadovoljna.
Vrlo ugodna uhu njihova glazba kreće se u rasponu od laganog popa, soula, funkyjazza preko klupske plesne glazbe do nekih poprilično žestokih momenata. Diskografski su aktivni od 2009. godine i do danas su objavili pet albuma plus jedan odličan live uradak u suradnji s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije, a jedan odličan presjek rada predstavili su i na svome premijernom nastupu u Slavonskom Brodu. Mali je naglasak možda bio na njihovom zadnjem, odličnom, albumu “Komad neba” izdanom prošle godine, ali osim njega bili su zastupljeni i svi ostali do sad objavljeni albumi tako da su svi mogli steći kompletan dojam o dosadašnjem radu benda. Moram priznati da je meni kao i većini ljudi u publici bio ovo prvi doticaj s Mangrooveom uživo i prateći poprilično njihov diskografski rad imao sam i poprilično velika očekivanja. Očekivanja su na kraju bila višestruko premašena jer nam je Mangroove priuštio jednu zaista posebnu i izuzetnu večer u kojoj su u skoro dva sata u prelijepom ambijentu i uz izuzetan zvuk oduševili sve.
Osim naravno Željke Veverec koja svojim izuzetnim glasom i decentnim nastupom vodi publiku kroz nastup i njenog Tonija koji je bio okružen baterijom klavijatura (poput nekada Keitha Emersona), za bubnjevima je bio izvrsni Silvio Bočić, a uz njih jedan sada već stari brodski gost Leo Beslać koji je svaku pjesmu mijenjao klavijature s bas gitarom i flautom. Toni, Silvio i Leo su vjerojatno najzaposleniji hrvatski glazbenici i nakon koncerta u šali sam ih pitao što da napišem – u koliko bendova nastupaju jer je broj zaista izuzetno velik, ili da samo proban nabrojati one puno malobrojnije izvođače s kojima ne nastupaju. Dosta to govori o tome kakvi su ovo vrhunski glazbenici, ali i o tome da se u današnje vrijeme u Hrvatskoj mora stvarno puno raditi da bi se ‘normalno’ živjelo, a živjeti od ovakve glazbe zaista je teško jer ‘kuruza’ nas je opkolila sa svih strana i oaza dobre i kvalitetne glazbe sve je manje.
“Sanjala sam ljubav”, “Sami”, “Laka sam”, “To se smije”, “Nada”, “Tajna” i “Igra” samo su neke od divnih pjesama koje smo čuli, a dodatak je bio čisti “Put na mjesec”. I kako jedan od njihovih divnih stihova pjesme Nada kaže “I svaka priča ima svoj kraj, i svaki kraj ima svoju priču…“ tako je i ovaj koncert došao svojemu kraju, a na kraju ne mogu da ne spomenem jedan moment koji je trajao možda i više od desetak minuta kada smo dobili jam takvog prog rocka koji moram priznati nikada do sada nisam čuo uživo, a s kojim su nas Toni, Silvio i Leo vratili u rane sedamdesete godine na jedan ‘ubitačan’ način. Kaže Toni da ga je pokrenula greška na synthu. Ha ha.
Mangroove je groove i pol i nadam se da ćemo ih imati priliku gledati ponovo u Slavonskom Brodu, a osobno ću se potruditi da ih pogledam uživo gdje god stignem.
Foto: Vladimir Jevicki