Bila je ovo druga Arena Zagreb za Urban&4, novi susret s publikom, novo slavlje njihove glazbe, ali i neki novi gosti – Gibonni, Ana Širić, Nikša Bratoš, a onda i Vlado Simčić Vava iz nekadašnjeg Laufera.
Pitam se što napisati o ovim glazbenicima, a da već nisam i ima li smisla uopće išta pisati kada je već sve jasno što će se dogoditi. Ali nova večer ispunjena iskrom koja daje nadu, ljubav, sreću i neku posebnu energiju, svima onima koji cijene glazbu Damira Urbana i njegovog Benda, ali i onog benda prije Benda, Laufera, omogućila je novo neponovljivo iskustvo koje će trajati poput vječnog plamena. Dakle, svaki novi susret s Urban&4 je neko novo iskustvo, stoga, nikada neće prestati volja da se nešto o tom novom iskustvu i napiše.
Koncert počinje zapravo iz prostorija u backstageu gdje čujemo i vidimo kako se bend okupljen za stolom uz samo gitaru i glasove priprema za izlazak na pozornicu. Da me ubijete ne mogu se sjetiti koju su pjesmu izvodili (op. a. čitateljica mi naknadno javlja da je ‘Samo…'”, valjda to tako ide na pragu 40-e kada počinjete zaboravljati stvari. Uglavnom, Damir i bend su potom krenuli kroz dugi hodnik put pozornice, a onda je uslijedio vrisak publike i trenutak koji se čekao mjesecima. Kamere u backstageu prije ili na kraju koncerta nije nešto neuobičajeno, radili su to i rade mnogi, činio je to Roger Waters na svojoj zadnjoj turneji, a i primjerice Lady Gaga na ovogodišnjoj turneji i uvijek je zanimljivo vidjeti što se događa tamo gdje publika ne može zaći.
“Div” je ovoga puta bio početna točka koncerta, malo zagrijavanje pred ono što slijedi, a bome nije se puno čekalo na kapitalce, štoviše, uobičajeno ih čujemo malo kasnije na set listi ili čak pred kraj koncerta. “Odlučio sam da te volim” izazove uvijek posebne trnce u tijelu, ne samo kod mene, nego i kod ostatka publike, što se primijeti odmah na prvim taktovima. “Kundera (Atom)” je održavala brži ritam, a onda su krenule “Ruke”, meni jedna od najdražih pjesama iz razloga što valjda samo meni “vjetar s juga vraća osmijeh na lice”. Ali moj vjetar s juga je ipak drugačiji, topao i srdačan. Zanimljivo je da se “Blijeda u proljeće”, jedna od najnovijih Urbanovih pjesama zadržala na set listi otkad je izašla i već smo se nekako navikli na nju. A onda je krenulo “Nebo” i baš sam komentirao kako mi je na toj pjesmi zvuk savršen, a bend zvuči najbolje. Eksplozija zvuka je to bila, ali i eksplozija glasova i energije iz publike koja je zajedno s Damirom proletjela kroz ovo glazbeno nebo. Baš me zanimalo kako će “Hvatam se za dugme”, novi hit Urban&4 zazvučati na pozornici, ali s obzirom da je u pitanju pjesma koja je brza i žestoka sve je zvučalo vrlo dobro. Odgovara im taj tempo, a i publika je već naučila cijeli tekst, tako da ne sumnjam da će se i ova pjesma zadržati na set listi jedno dulje vrijeme.
Koncert je bio podijeljen na nekoliko dijelova, ovaj prvi dio koji završava sa “Sama”, zatim na povratak u vrijeme Laufera i nekih starih dobrih poznanika koji će se pridružiti na pozornici, između kojih se dogodio i najemotivniji dio koncerta, a onda krešendo sve do kraja našeg druženja, uz pokoji novi emotivni izlet, naravno. Na pozornicu je došao Vlado Simčić Vava što je zaista bilo lijepo iznenađenje, a što je značilo da ćemo ipak slušati i malo Laufera na koncertu. Ne bježi Damir od Laufera, bilo je to lijepo vrijeme njegove karijere, ali ovaj “solo” nastavak života, odnosno život uz Četvorku donio je toliko toga da jednostavno pjesme Laufera nemaju više toliko mjesta i smisla na set listama. Ali kada se dogodi ovakav trenutak, uvijek nam izazove posebnu aritmiju srca. Vavin prepoznatljivi zvuk Gibsona protutnjao je pjesmama “Svijet za nas” i “Lopov Jack” da me to sve podsjetilo koliko je Vava velik gitarist. Bio je ovo poseban trenutak koji se neće baš tako često dogoditi i koji se čuva za ovakvo slavlje glazbe u Areni Zagreb. Kasnije se Vava neplanirano pridružio i na “Mojoj vodi” zajedno s Gibonnijem što je možda i tonca iznenadilo pa nismo čuli polovicu sola na gitari, ali je Damir slatko izreagirao pa je rekao Vavi da ponovi solo. Gibo je s Damirom izveo i svoju pjesmu “Posoljeni zrak i razlivena tinta” koja mi je super zvučala i zbog gudačkog kvarteta. Inače, gudači su lijepo oplemenili sve pjesme iako se činilo da su malo bili u pozadini cijelog koncerta, ali ako pozorno slušate osjetite njihov doprinos ovim aranžmanima pjesama. Između spomenutih gostovanja Damir i bend su nas ponovno počastili emotivnim blokom koji se sastojao od “Kuće sjećanja”, “Nitko osim nas” i “Glas jeka”.
Zadnji blok pjesama u regularnom dijelu koncerta je donio najžešće izdanje benda i najveće ovacije kod publike – “Black tattoo”, “Mjesto za mene” i “Mala truba” su nas vratili u diskografski najbolje razdoblje Urban&4, a onda su se svi pridružili na pozornici i to ne samo glazbenici nego i tehnička ekipa kako bi izveli “Priđi mi bliže”. Kao da su time dali do znanja da ćemo se još više povezati na bisu koji će uslijediti. Uz ovacije publike vraćaju se na pozornicu i prvo izvode mračnu i strastvenu “Sutra ćemo pričati”, a onda slijedi i nešto totalno suprotno. Stigla je Ana Širić i rastavila nas na proste faktore svojom izvedbom pjesme “Kažu svi da izmišljam” uz gitaru Nikše Bratoša. Ta mlada djevojka ima neko posebno srce i način na koji emocije iz tog srca izvlači i predstavlja nama kroz svoj glas. Zahvalila je Damiru što je ušao u njezin svijet i poklonio i njoj i publici ovu pjesmu. Na bisu se našla još jedna nova pjesma “Potpuno je nevažno”, a onda za kraj ostaje “Iskra”, kako sam više puta istaknuo, jedna od najboljih domaćih pop pjesama 21. stoljeća od koje svaki put zadrhte i glas i srce, a onda nekako smognete snage i najglasnije što možete otpjevate refren i ponavljate ga.
Ali nije ovo bio kraj, prošla su već skoro 2 i pol sata druženja, a Urban&4 ne staju. Izlaze posljednji put na pozornicu ove večeri i kreće “Moja”, također jedna od meni najdražih pjesama i nekako mi je u glavi bilo kako bi sada Matija Dedić svoj dio predivno odsvirao na klaviru, ali to nije moguće jer je ovaj nevjerojatno genijalan glazbeni um, zajedno sa svojom majkom, glazbenom divom Gabi Novak, napustio ovaj svijet prije samo nekoliko mjeseci i time ovu pjesmu učinio još tužnijom. Ova pjesma baš poput “Iskre” treba biti dio set liste vječno. Ipak, nije sve tako tužno završilo, zabavni ritam pjesme “Astronaut” uvijek u nama izazove neku vrstu radosti i sreće, pa je u tom tonu završio i ovaj koncert.
Da vam iskren budem, koncerti u Areni su posebne prigode, ali ipak jedva čekam povratak Urban&4 u klubove, tamo gdje su nastali, u njihovom prirodnom staništu, samo oni i mi. Stoga, nemojte samo pohrliti na ulaznice kada je Arena Zagreb u pitanju, prvom prilikom uhvatite Damira i ostale dečke u nekom klubu, tada ćete osjetiti njihovu najveću snagu i tada ćete shvatiti da je ova njihova iskra nešto poput vječnog plamena, toliko lijepa i snažna u isto vrijeme. Zbog tih trenutaka je ovaj bend veći i od Arene Zagreb. Zato sam i rekao svima od kojih sam se rastao nakon koncerta – “vidimo se na nekom novom riječkom koncertu”. Jer koncerti u Rijeci su još posebniji od ovih, ali i oni na Brijunima. Eh, da, Brijuni. To je moja iskra.
Foto: ZG_crnjak