Slavonski ‘hram rokenrola’, đakovački Rock Bar King ponovo je nakon skoro točno dvije godine ugostio ‘Svjetskog Mega Cara’ Ramba Amadeusa.
Prošli nastup protekao je bio u frenetičnoj atmosferi i nije trebalo čak ni previše reklame da se King ponovo dupkom napuni jer ovaj Mega Car ne dolazi često, ali kad dođe to se i pamti. Rambo Amadeus, pravim imenom Antonije Pušić, već skoro četrdesetak godina na svoj vrlo osoban način opisuje grotesknu prirodu stvarnosti i karaktera naroda s ovih prostora, a njegove mudre i lucidne opservacije upakirane u urnebesne i uvijek vrlo zanimljive stihove lako već godinama nalaze svoj put do mnogobrojne publike, i na kraju tko zna kako bi se danas nazivao “turbo folk” da Rambo nije imenovao ovaj pravac u “umjetnosti”.
Nastupi ovog crnogorskog kantautora i pjesnika spoj su odlične glazbe i stand up komedije u kojemu je uvijek i publika jedan od ključnih faktora, a u subotu u Kingu publika si je stvarno dala truda, s jedne strane i zbog Rambove verbalne vještine u pridobijanju publike, a s druge strane i zbog želje publike za dobrom zabavom. Sve se pogodilo u subotu u Kingu i na kraju, nakon dva i pol sata urnebesne svirke i nastupa pao je dogovor (a i zakletva) od strane publike da će svakako doći na sljedeći nastup ovoga Mega Cara, a od strane izvođača da će sljedeći put pokušati biti još bolji, što će s obzirom na viđeno biti izuzetno teško. Nije ovaj koncert bio kopija prošlog iako smo naravno neke neizbježne mega hitove morali čuti, ali bila je ovo prilika da se čuju i neke nove pjesme, a Rambove verbalne akrobacije održavale su tenziju cijelo vrijeme nastupa.
Vrhunski glazbenici prate svirkom ovoga Mega Cara i stvarno mi je teško reći koga bih izdvojio, od fantastične ritam sekcije, vrhunskog bubnjara ili basista, izvrsnoga Vojnu Dizdara na klavijaturama, ali eto, neka to ovaj put bude nova, pridružena članica benda, Riječanka Alba koja je svojim odličnim pjevanjem, ali i ne samo pjevanjem osvojila sve u Kingu. I naravno ne treba zanemariti i Rambovo izvrsno i raznovrsno sviranje gitare koje je na razmeđi funka i jazza, a ponovo smo mogli na trenutke uživati u njegovim minijaturama Kriegera, Knopflera, Točka i još ponekog gitarističkog asa, ali mene još uvijek to ponajviše vuče na velikog Nilea Rodgersa.
Sve je ovo na kraju jedan vrhunski ‘funky kabare’ na balkanski način u kojemu Rambo pred publiku iscijedi gorku istinu o nama samima, mi joj se smijemo, i kako Mega Car kaže “i šta ćemo sad?“.
Početak nam je donio “Rambo Care kupi nam cigare“, pred kraj smo imali “Čobane vrati se“, a ovaj put susret smo završili sa univerzalnom porukom “Everybody Needs Somebody To Love“ i to je bila možda i najbolja poruka ovoga koncerta. Poruka s kojom bi bilo dobro započeti sljedeću godinu, ako može.
“… Proučavanjem ponašanja visokih primata prilikom pripreme za razmnožavanje utvrđeno je da homo sapiens ne želi nikakav racionalan sadržaj tokom pripreme za populaciju, on se radije izlaže limbičkim senzacijama koje nisu namenjene korteksu i čeonom režnju već dominantno, pažnji malog mozga i parasimpatikusu. Stoga nije za čuđenje da su popularne ljubavne pesme satavljene isključivo od besmislica i opštih mesta da ne bi slučajno smislenim sadržajem destimulisale hominide u osetljivom procesu seksualnog nadraživanja…“
U subotu u Kingu nije bilo prenemaganja, bio je čisti rokenrol kako i dolikuje ovome hramu rokenrola. Čoban je obećao da će se vratiti, a i mi smo obećali da ćemo ponovo doći.