Skip to content Skip to footer

RECENZIJA: Craig Brewer: “Song Sung Blue” – “mali” feelgood film za svakoga i sve prilike

Skoro je ispod radara prošao jedan “mali” film s troje velikih glumaca rađen po istinitoj priči o duu/grupi Lightning & Thunder, tribute bendu velikog i silno popularnog američkog pjevača Neila Diamonda, koji je bio iznimno popularan od kasnih 60-ih pa sve do 90-ih, iako je još uvijek bio aktivan i do 2020.

Film se zove “Song Sung Blue”, a u njemu briljiraju Hugh Jackman i posebno Kate Hudson, koja je za svoju ulogu upravo bila nominirana za Oscara za glavnu žensku ulogu, ali pokraj Jessie Buckley, koja je Oscara dobila (za “Hamneta”), možda Kate i nije imala prevelike šanse, jer je “Song Sung Blue” – “mali” film. Treće glumačko ime u filmu je sjajni Jim Belushi u fenomenalnoj sporednoj ulozi. Inače, Neil Diamond spada u kategoriju pjevača vrhunskog popa, “zabavnjaka” više kategorije – poput Toma Jonesa, i ubraja se među najprodavanije glazbenike ikad. Rijeko tko da nije barem jednom na radiju čuo “Cracklin’ Rosie”, “Song Sung Blue” ili najpoznatiju “Sweet Caroline”.

No, ovo nije biopic o njemu, iako jest svojevrstan glazbeni film. Kao i svi veliki izvođači i Neil Diamond je imao svoje imitatore koji su zabavljali narod na raznim lokalnim veselicama. Zabavljač iz Milwaukeeja (Oregon) – Mike Sardina (Hugh Jackman), podosta sličan Diamondu, dobar pjevač i zabavljač, na jednom lokalnom nastupu imitatora susreće odličnu pjevačicu Claire Stengl (Kate Hudson) (tko dobro otpjeva Patsy Cline, ta je uistinu dobra) i zajedno osmisle Neil Diamond Experience jer kako kaže Claire na početku filma “Nostalgia pays”.

Lightning & Thunder počnu učestalo nastupati i postanu vrlo popularni. Toliko da ih čak i Pearl Jam angažira za zagrijavanje na svom nastupu na Summerfestu 1995., a tada još mlađahni Eddie Vedder kaže Mikeu obučenom u kričavu opravu/ šljokičasti kostim (a koji zabrinuto konstatira da publika Pearl Jama možda nije adekvatna za nastup Lightning & Thunder ) – “Ne brini – pa tko ne voli Neila Diamnonda?!”. Na kraju je Eddie Vedder i pomogao otpjevati Mikeu i Claire prvu pjesmu “Forever in Blue Jeans” nakon čega je dvorana eksplodirala.

Ostatak priče o Lightning & Thunder ću preskočiti jer njihova (stvarna) priča ima i šokantnih, dramatičnih događanja, kao i silno emotivnih i to trebate sami pogledati. Garantiram vam da ćete na licu imati smiješak većinu vremena dok budete gledali film.

2008. je Greg Kohs snimio dokumentarac o Mikeu i Claire Sardina uz dozvolu Neila Diamonda, te uz Vedderovu pomoć. Fast forward sedamnaest godina kasnije Craig Brewer snima igrani film prema spomenutom dokumentarcu, ovaj dakako uz veliku podršku i na ponos samog Neila Diamonda. Ako ništa ne znate o Diamondu uopće nema veze, najbitnije ćete saznati, a to su njegove sjajne pjesme jer kao što sam u uvodu spomenula ovo nije biopic. Fenomenalan posao je odradio Ernesto Martinez sjajno rekreiravši kostimografiju 90-ih, te brojni makeup i hair stilisti tog “glitz&glamour” perioda.

Zašto je ovaj film spomena vrijedan? Jer nedaće koje su šibale Mikea (vijetnamski veteran, srčani bolesnik i liječeni alkoholičar) i Claire (gubi nogu nakon što se pijani vozač zabije u nju sletjevši s ceste) su nedaće koje šibaju i dosta običnih ljudi, ali kako ih premostiti to je tek prava snaga, nekad i pravo umijeće, ali najčešće uz pomoć odricanja, razumijevanja i ljubavi u obitelji (ovdje proširenoj), prijatelja i okoline koja te voli jer i ti daješ njoj. U slučaju Mikea Sardine koji – “samo želi dobro zabaviti ljude”.

Foto: Universal Pictures

4.5Odličan