U nedjelju 15. ožujka nizozemski psihodelični funk kolektiv YĪN YĪN ponovno je sletio u Zagreb, ovoga puta u Boogaloo, gdje su pred gotovo rasprodanom dvoranom predstavili četvrti studijski album „Yatta“, objavljen početkom godine.
Inače su najpoznatiji po prvom (i najboljem) albumu „The Rabbit That Hunts Tigers“. Sličan funky i disko zvuk, začinjen azijskim štihom, nastavlja se i na drugom albumu „The Age of Aquarius“. S albumom „Mount Matsu“ šire se još istočnije, prema Japanu, a „Yatta“ je prirodan glazbeni nastavak. Bio je to njihov četvrti dolazak u Hrvatsku, a tijekom večeri bend je naglasio koliko im je Zagreb posebna stanica za sviranje, što je publika bez razmišljanja vratila energijom. Izgleda da im Hrvatska dobro leži, a koliko im je domaćinska atmosfera dokazao je basist izuvši cipele nakon druge pjesme.
S bendom već imam mali osobni odnos. Pratim ih od 2023. godine kada sam radila sezonu u Šibeniku, a njihove pjesme su me pratile i stvarale osjećaj sparine i bezbrižnog ljeta. Ulaznicu za njihov nastup u Močvari 2024. godine kupujem bez razmišljanja, ali tada sam ih pratila kroz objektiv. Hvatajući dobar kadar i svjetlo, koncert mi dobrim dijelom prolazi pokraj ušiju. Inače, uvijek imam mali ritual. Prije koncerta albume preslušavam do iznemoglosti, pokušavam ući u ritam, razumjeti ih iznutra, povezati se s izvođačima na dubljoj razini. Ovoga puta težak ritam svakodnevice me spriječio preslušati novi album, ali možda je tako i bolje. Neke se stvari prvi put najpoštenije čuju uživo.
U Boogaloo sam stigla nekoliko minuta prije početka. Uhvatila sam posljednji dio nastupa DJ-a koji je zagrijavao publiku plesnim stvarima i to na old school način izmjenjujući ploče. Kad se povukao s pozornice svjetla su se pogasila, a publika se stisnula uz ogradu očekujući dolazak glavnih zvijezda večeri. Bend je nešto prije 21 sat otvorio nastup sempliranim glasom koji objašnjava kako se traga za Yangom. Onda se pale svjetla i kreće najbolja pjesma s albuma „Yatta“, „In Search of Yang“. Nakon toga zaredalo se još nekoliko, manje pamtljivih pjesama s novog albuma koje karakterizira čvrsti, repetitivni groove. Novi materijal zvuči egzotično, ritmično hipnotički i atmosferično. Stvari koje sviraju gotovo instinktivno tjeraju tijelo na pokret. Ipak, kroz koncert se osjetilo da novi album nosi i određenu slabost: pjesme su plesne i zarazne, ali se oslanjaju na vrlo sličan tempo i zvučni obrazac, pa se u cjelini lako prelijevaju i stapaju jedna u drugu. Što sam pokušavala posvetiti više pažnje, brže mi se izmicao fokus te mi veći dio stvari s novog albuma djeluje kao jedna kvalitetna pozadinska kulisa.
Pravi detonator večeri dogodio se kada je bend posegnuo za starijim materijalom. „Ping Pong“ s albuma „The Rabbit That Hunts Tigers“ eksplodirala je u dvorani i u sekundi publiku pretvorila u usklađenu rasplesanu masu. Taj trenutak jasno podsjeća zašto je YĪN YĪN uopće postao koncertni fenomen. Odmah nakon toga slijede „Shenzhou V“ i „One Inch Punch“, dok nova „Yata Yata“ pokazuje da je publika već prigrlila i svježi materijal.
Rekla bih da YĪN YĪN svoju koncertnu snagu crpi iz neposrednosti. Bend kroz večer komunicira s publikom, predstavlja članove i ostavlja prostor za improvizaciju. Upravo ti trenuci eksperimentiranja i produženog jammanja meni osobno koncertu daju dodatnu dubinu i otvaraju prostor publici da se što intimnije poveže s bendom. Bubnjar Kees Berkers ovaj put nije bio na turneji zbog prinove u obitelji, no njegova zamjena pokazala se itekako doraslom zadatku, što je publika nagradila oduševljenjem tijekom njegovog sola. Pred sam kraj bend je pitao publiku što želi čuti. Najviše glasova dobivaju hitovi „Disco Disco“ i „Alpaca“, umjesto koje bend izvodi „Takahashi Timing“ te još jednom podiže temperaturu u dvorani. Završnica večeri je očekivano pripala njihovoj najpoznatijoj stvari „Disco Disco“, nakon čega članovi benda uz pljesak silaze među publiku i strpljivo potpisuju ploče i majice.
YĪN YĪN i dalje djeluje kao ritmom pogonjen i zarazan koncertni stroj koji publiku drži u pokretu bez predaha. Nema velikih pauza ni suvišnih riječi. U fokusu su ritam, repetitivna psihodelija i ples koji te polako proguta i ponese u drugu dimenziju. Iz Boogalooa se odlazilo znojno, umorno i s osmijehom, no to je na kraju krajeva i jedino mjerilo dobrog koncerta. Još jedan tjedan završio je na najbolji mogući način!
Setlista:
1. In Search Of Yang
2. Spirit Adapter
3. Elma
4. Lecker Song
5. Ping Pong
6. Golden Lion
7. Pattaya Wrangler
8. Shenzhou V
9. One Inch Punch
10. Yata Yata
11. Ocho
12. The Rabbit That Hunts Tigers
Bis:
13. Takahashi Timing
14. Disko Disko
Piše: Sanja Junaković
Foto: Ivor Bulat