Skoro dva sata mogli smo uživati u utorak, 26. svibnja u skoro potpuno ispunjenoj dvorani Vatroslava Lisinskog u nastupu jedne od najvećih američkih umjetnica Laurie Anderson koja je sa svojim sastavom Sexmob došla u Zagreb predstaviti projekt Republic of Love.
Ova renomirana umjetnica koja svoju avangardnu umjetnost artikulira kroz puno vidova izričaja, u kojima prevladavaju glazbeni izričaji, ali svakako njezin predmet interesa je puno širi od same glazbe. Od uloge spisateljice, redateljice, vizualne umjetnice, skladateljice i pjevačice svoj je rad uvijek temeljila na propagiranu ljubavi pa nije čudo da je ovaj projekt koji nam je došla predstaviti dobio ime Republic of Love. Sedmeročlani njujorški izuzetno kompetentni i sviračko raznovrsni jazz sastav Sexmob, koji joj je prateći bend na ovoj turneji, uvelike je pridonio obogaćivanju glazbeno-scenskog izričaja i izvedbi svih pjesama koje smo imali priliku čuti.
Ali sama glazba je samo jedan dio onoga što smo imali priliku čuti. Laurie Anderson nam je priuštila jedan izuzetan multimedijski performans koji je osim glazbe sadržavao i još mnoge zanimljive dijelove. Naravno, centar svih događanja na bini bila je Laurie koja je za vrijeme cijelog nastupa vrludala između spoken word poezije, pričanja vrlo zanimljivih priča, pjevanja i sviranja. Bez obzira što ovaj vid umjetnosti možemo nazvati eksperimentalnom ova umjetnica je držala pažnju publike od početka pa do samog kraja. Na samom početku napravila je zanimljivu usporedbu između vlade (government) i ljubavi, pa je u kontekst ubacila i američkog potpredsjednika i Papu, a općenito se često osvrtala (i obrušavala) na današnju američku politiku te kapitalističku enigmu i stranputicu. Kao što je oštra današnja američka politika tako je i Laurie oštra prema američkoj politici.
Cijelo vrijeme koncerta veliki video wall iza glazbenika (koji je dosta bitna stavka u cijelokupnom performansu) prikazivao je citate nekih od velikih umjetnika koje Laurie Anderson smatra i svojim muzama, pa smo tako vidjeli riječi i slike Cornela Westa, Allena Ginzberga, Williama S. Burroughsa, Gertrude Stein, Johna Cagea, Boba Dylana, da nabrojimo samo neke. Odsvirali su i neke, možemo ih tako nazvati, uspješnice koliko god ta riječ zvučala čudno u ovoj vrsti izričaja, pa smo tako čuli čuveni i rani “Big Science”, pa “Language Is a Virus” koja je direktna posveta Barroughsu, a kad smo već kod posveta čuli smo potresno čitanje Dylanove “A Hard Rain’s A–Gonna Fall” čiji je bezvremenski tekst išao iza glazbenika na videu, a onu su skupno ‘recitirali’ ovaj klasik.
Cijeli ovaj koncert, kako smo saznali u objavi na kraju, posvećen je Lureienom pokojnom mužu, velikom glazbeniku Louu Reedu, a i u samim izvedbama dotaknula se i Reedovih “Dirty Blvd.” i “Junior Dad” u kojoj smo mogli čuti i njegov glas. Jedan od efektnijih trenutaka koncerta bio je i taj čuveni Lauriein drum suit, jakna opremljena senzorima osjetljivima na dodir i pokret koja proizvodi elektoničke ritmove, a dobar dio koncerta svirala je i svoju čuvenu self made violinu koja svira višetonalno.
Koncert je ovo bio koji je trebalo pažljivo i gledati i slušati da bi se na kraju uživalo u njemu, ali niti jedan trenutak nije bio suvišan i svaki segment bio je dio jedne cjeline Republic of Love. Sam kraj i dodatak dodatno je dignuo publiku na noge i to doslovno pa je tako Laurie ispričala priču o Louu Reedu i njegovom prakticiranju tai chija, kineske vještine koja se zasniva na blagim i umirujućim pokretima kako bi se pokrenula unutrašnja energija “chi“, pa se kompletan Lisinski ustao i pokrenuo u ritmu tai chija. Vrlo lijepo i efektno je to izgledalo.
Ogroman i više nego zaslužen aplauz na kraju dobili su Laurie Anderson i njezin fantastični bend, a ono što će nam nadam se svima ostati u sjećanju su poruke koje nam je na svoj jedinstven način uspjela prenijeti i zaključak da se usprkos svemu dobrom i lošem oko nas treba potruditi i imati “a really good time“. Ova skoro dva sata bila su baš upravo to, a really really good time.
Foto: Deyan Dominionart