Prije nego što objavimo recenziju filma “Mandalorian i Grogu”, red je da se objavi i recenzija TV serije “Mandalorian” koja je ključna podloga za film nakon što je Disney otkazao snimanje sezone 4 da bi se snimio novi dugometražni film iz serijala “Star Wars”, jer je očito Disneyu hitno trebao novi dugometražni uradak. Je li to baš bio najpametniji potez vezan za ovu priču i likove – vidjet ćemo nakon gledanja “Mandalorian i Grogu”, a do tada uživajte u tri sezone serije, mada vam za gledanje filma ne treba toliko predznanje “Mandaloriana” (ali je bolje), koliko predznanje franšize “Star Wars”.
Kraj kultne sage “Star Wars” za mnoge nije značilo samo kraj jedne pop kulture, već i djelomično razočarenje. TV serija ‘The Mandalorian’ u prvoj sezoni 2019. nastojala je (i itekako uspjela) ublažiti taj udarac. Prijem je bio toliko neočekivano dobar, kao i ocjene i od kritike i publike da se skoro pa odmah prionulo na snimanje 2. sezone koja se emitirala 2020. Treća je sezona bila ubrzo potvrđena, ali se na nju čekalo do 2023., prvo radi pandemije COVID-19, te kasnije štrajka scenarista. Kvaliteta serije se nije spuštala ispod 8.5 ili oko 90% (ili u našim ocjenama 4.5, što je uistinu visoko za SF seriju).
Generacije su odrastale na svemirskoj SF sagi “Star Wars” genijalnog tvorca Georgea Lucasa, prvo na prva tri kultna filma (dijelovi IV, V i VI) tamo kasnih 70-ih i 80-ih, pa se opsesija i obožavanje sage prenijela na mlađi naraštaj, na donekle uspješne (po novcima da, no ne baš i po kritikama ni fanova, niti sedme sile) druge trilogije koja je sagu zavrtila na početak (dijelovi I, II, III), te na kraju na generaciju unuka i aktualne mladeži – na posljednju trilogiju (dijelovi VII, VIII i IX). No, ne samo da je ova kultna saga došla svome kraju, nego je i zbrkom koju je unio Disney u stvaranje scenarija (koji je za teške milijarde dolara otkupio sva prava sage od LucasFilma) te odabirom pa otkazima redatelja pojedinog filma doveo u pitanje kakav će okus ostaviti serijal na kraju. Nešto slično što se dogodilo “Igri prijestolja”, ultra uspješnoj i popularnoj seriji, prijetilo je i “Star Warsu”.
Da fanovi nisu bili pretjerano sretni kako se saga odvijala, bilo je svima jasno. VII. dio “The Force Awakens” bio je dobar prvi film posljednje trilogije, ali nije donio ništa novo – kao da je J.J. Abrahms prekopirao originalnu sagu. No, Disney je u svemu tome vidio šansu za zgrtanje još malo para pa je valjda jedini put napravio dobar (najbolji) izbor te je u totalnom spin-off izboru napravio i objavio zaseban film godinu dana kasnije koji se samo naslanjao na orginalnu Lucasovu priču, ali je bio zaseban i film s posve nevezanim likovima – “Rouge One” koji je na kraju postao jedan od najbolje ocjenjenih filmova obitelji “Star Wars”.
Nakon prilično mlakog VIII. dijela i totalno zbrkanih i nepovezanih dijelova scenarija (u odnosnu na VII. dio) i viđenja inače odličnog Riana Johnsona, Disney je izbacio još jedan spin-off film, ovaj puta itekako povezan s originalnom trilogijom: “Solo: A Star Wars Story”, priča o mladom Hanu Solu (kako je Han postao Hanom) – rezultat je bio vrlo dobar i konkretan akcijski film, no ne pretjerano uspješan i ne previše “u duhu Star Warsa”, a nedostajalo je jako karizme i šarma Harrisona Forda. Drugim riječima, eksperiment nije baš bio pretjerano uspješan pogotovo ako to gledate iz Disneyevog kuta.
Rad na trećem i posljednjem dijelu sage, broju IX, bio je na najskliskijem terenu. Osim što je sve opet u ruke uzeo J.J.Abrahms, pa tu i nije mogao ispasti pravi i svježim idejama originalni film “Star Wars” i ultimativno finale sage (iako bi sigurno Johnson još više skrenuo od Abrahmsa) – Disney se ovaj put odvažio snimiti istovremeno, ne novi spin-off film, nego čitavu seriju!
Godinama se među fanovima podgrijavala priča o bounty hunteru (lovcu na ucjenjene glave), najprije Bobi Fettu koji je zarobio ucijenjenog Hana Sola u “Empire Strikes Back” (V) i već je tada taj lik postao kultni, djelomice i radi tajanstvenosti kacige koja se nikada nije skidala. Želja za razvijanjem priče donijela je novi, vrlo razvijeni lik novog bounty huntera, zapravo “tateka” Boba Fetta – Janga, koji je u “The Attack of the Clones” (II) kao ultimativni fajter i plaćenik poslužio kao izvorna jedinica za vojsku klonova. Ako je išta doista bilo zanimljivo u ta tri filma prvih dijelova trilogije onda je to dio o bounty hunteru Jangu Fettu i sinu mu, Bobi Fettu. Dobro i priča o tome kako je Anakin Skywalker postao Darth Vader.
I tako je, logično, Disney konačno tu fanovsku želju, ali i logičan nastavak spin-offova, pretočio u kraću TV seriju (svaka sezona po 8 epizoda) “The Mandalorian” koja se počela emitirati u studenom 2019., dakle skoro dva mjeseca prije nego je pušten “u promet” posljednji film sage “The Rise of Skywalker”. Ergo s početka ovog teksta – da ublaži moguće razočarenje što krajem sage, što potencijalno (prilično se potvrdilo) ne tako uspješnim i opravdanim finalnim filmom. I dobro su napravili! “The Mandalorian” je napravljen posve u kreaciji genijalnoga Jona Favreaua. Idejom se posve naslanja na Fett bounty huntere (kao jake, nesmiljene i skoro pa savršene lovce na ucjene), ali pričom nema veze s Fettovima. S druge strane, kao i “Rouge One” posve je u duhu originalnih “Star Warsa”, relativno jednostavna, ali atraktivna priča interesantnih likova i dobre ali dozirane akcije, s tim što je “The Mandalorian” sjajan SF western. Pardon, western serija.
“The Mandalorian” je oznaka za “creed“, ne naciju ili pripadnost nekome obliku života na nekome od planeta – biti Mandalorian je biti pripadnik uvjerenju (ne religiji ili kultu!), kredu po kojem se živi, a žive kao bounty hunteri – oni malobrojni koji su ostali nakon pada Imperije – vremenski je serija naime smještena u vladavinu Nove Republike nakon pada Imperije – to bi značilo daleko nakon postojanja Fett huntera.
Serija prati jednog Manadaloriana, vrhunskog plaćenika i lovca koji nikad ne skida svoju kacigu i koga svi jednostavno zovu i znaju isključivo kao “Mando”. Ovu ulogu je izvrsno odradio glumac koji je poveznica s “Igrom prijestolja” (Oberyn Martell) Pedro Pascal. Mando ipak ima ime koje skoro nitko ne zna: Din Djarin. A usto je i nahoče kojeg je pod svoje uzeo mandalorijanski klan i odgojio. Kako u “Star Warsu” Han Solo ima kultni brod Millenium Falcon, tako i Mando ima čuveni Razor Crest. Iako, Crest je dizajniran kao da se kanta vozi po svemiru da se pitaš kako ta hrpa željeza uopće može uzletjeti: u svakom slučaju brod nije uvjerljiv kao ovalan i uzak Falcon, pa su u tom pogledu tvorci “Star Warsa” (vjerojatno sam Lucas) ipak napravili puno bolji posao, ali Crestu šarma (kao i cijeloj seriji i većini likova) – ne nedostaje.
Na svom iznimnom usamljenom životnom putu Mando tu i tamo susreće poneku osobu s kojom se oprezno i naizgled površno poveže, a to su sve likovi odlično nijansirani i većinoma prva liga glumaca: šefa ceha bounty huntera Greefa Karga glumi Carl Weathers, najpoznatijeg iz serijala o “Rockyu” i “Predatoru”, a Mandovog novostečenog prijatelja Kuiila glumi Nick Nolte kojemu ne znam koji bi sve film nabrojila kao referencu. Režiser i glumac, Oscarovac Taiki Waitita glumi robota IG-11, The Clienta (oficira Imperije u skrivanju) njemačka glumačka legenda Werner Herzog, a tajanstvenog imperijskog zlikovca Moffa Gideona Giancarlo Esposito (serija “Breaking Bad”, “Usual Suspects”).
Imamo i dvije jake ženske uloge, relativno manje poznatih glumica, Gina Carano, koja je više poznata kao MMA borac, (“Deadpool”, “Fast & Furious 6”) glumi vojnikinju Caru Dune, a Emily Swallow (“Mentalist”) pripadnicu sljedbeništva Mandaloriana koja ima jednostavno naziv “Oružar”.
U prvoj sezoni imamo i jedno iznenađenje: jedan od “poslova” za koji je Mando plaćen da “dostavi” The Clientu (inače su poslovi s dostavom živog ili mrtvog: “I can bring you in warm, or I can bring you cold”), je beba a la (ili baš) Yoda koju mi odmah prepoznajemo, ali je Mandu i ostalima to posve nepoznata rasa. Na kraju sezone ostajemo u nestrpljenju: hoće li ta beba od starosti 50 godina na kraju biti onaj poznati nam Yoda ili samo netko njegove rase.
Sezona 2
Prethodna sezona je završila pojavljivanjem Imperijskih snaga u skrivanju i tajanstvenog Moff Gideona koji očito zna mračnu stranu Sile, a bogme i sve o Mandu i suradnicima, a pogotovo o bebi Yoda. Gideon i tajanstvene grupe Imperije se pojavljuju na sporadičnim mjestima u galaksiji, te se na kraju i sukobe s našim junacima. Mando je ozlijeđen i da se spasi moraju mu skinuti kacigu koju Mandalorian nikad ne smije skinuti u javnosti (“This is the Way”). Nakon oporavka kreće u potragu za svojom vrstom jer njegov klan Moff Gideon gotovo posve uništio i Mando ne zna koliko ih je uopće ostalo.
Tako Mando u drugoj sezoni ima dvostruki problem: skoro posve uništeni klan Mandalorian i Oružar ga izopće radi skidanja kacige (jednom kada ih nađe). Može se iskupiti samo tako da se vrati na od Imperije uništeni (na kraju se ispostavlja ne sasvim) planet Mandalore, te se ritualnim kupanjem u vodama matične planete može iskupiti za taj grijeh skidanja kacige. Na svom putu nailazi sporadično i na druge Mandalorijance koji nisu članovi njegovog klana, već potječu direktno s planeta Mandalore prije uništenja istog. Troje tih Mandalorijanaca, uključujući i nasljednicu Bo-Katan Kryze (Katee Sackhoff) – odličan lik u seriji, Mando i “beba Yoda” susreću tijekom cijele sezone.
Drugi problem je što Mando mora “bebu Yodu” prema pravilima creeda i nalogu Oružara, vratiti njegovoj vrsti, a jedini tko bi mogao znati gdje, kome i kako to učiniti bio bi koji od rijetko preživjelih Jedi učitelja. Jediji su inače bili zakleti neprijatelji Mandaloriana (što se sjećamo iz glavnih filmova gdje su bounty hunteri kao Boba i Jango Fett bili Jedi neprijatelji).
Sezona 2 tako prati Manda i očaravajuću “bebu Yodu” u tom opasnom putovanju, uz bezbroj avantura, ali i jako zabavnih momenata. Ima izvrsnih epizoda gdje susrećemo nove likove (šerifa Cobba Vantha – odlični Timothy Olyphant), ali i stare poznate predmete: opremu i oklop Bobe Fetta, kojim se Vanth sada koristi i time utjeruje strah u kosti neprijateljima, a da sam nema nikakve veze s Mandalorijancima niti bounty hunterima, ali to naravno nitko ne zna. Jedan poznati lik prati put tog oklopa i opreme – sam Boba Fett i originalan glumac Temuera Morrison.
Dva stara-nova ženska lika unijet će svježinu i mnogo zabavnih trenutaka u seriju: serviserka i mehaničarka Peli Motto (koju susrećemo već u prvoj sezoni, ali od ove ima veću i jako zabavnu ulogu, kao i hrpica novih robota), te opasna plaćenica i ubojica, suradnica Bobe Fetta, Fennec Shand (Ming-Na Wen), koja kao i Peli (Amy Sedaris) ima daleko značajniju ulogu u ovoj sezoni.
Prvi i jedini Jedi učitelj kojeg traži i upoznaje Mando je i poznati lik iz animiranih serija, Ahsoka Tano (izvrsna Rosario Dawson), koja zna i ime bebe – Grogu, ali mu ne može pomoći, te uputi Mandu da potraži Luka Skywalkera (i dalje poznato nam lice Marka Hamilla, naravno, napravljeno uz CGI) te da on preuzme učenje malog Grogua. U eksplozivnoj zadnjoj epizodi Luke Skywalker preuzima Grogua na učenje Sile, mada se Grogu ne ide od Mande, a niti Mando Groguov odlazak prima laka srca.
Sezona 3
Treća sezona počinje posve neočekivano, nakon uvoda gdje vidimo da su se raštrkani ostaci Mandalorijanca okupili u veću novu skupinu koja se sakriva u nekoj pećini na pješčanoj obali nekog planeta, pod vodstvom Oružara, vidimo i Mandu/Din Djarina koji je prvi dio svoje zadaće ispunio (odveo Grogua Jedi učitelju jer tamo pripada), te mu je sada zadaća nekako doprijeti na planet Mandalore da se iskupi za skidanje kacige – najednom vidimo zajedno Mandu i Grogua, koji će mu se pridružiti na tom putu! Kasnije otkrivamo da je bitku za naklonost Grogua izgubio veliki Luke Skywalker nauštrb “tate” Din Djarina. Grogu se nije mogao koncentrirati na Lukovo učenje Sile jer mu je nedostajao Mando, pa je Luke odlučio da malenog vrati Mandu.
Ta veza opakog i hladnokrvnog (bivšeg) plaćenika i malenog uhatog budućeg Jedija je bit cijele serije, njihov odnos “slučajni tata i sin” je ne samo i zabavni i šarmantni dio serije, nego i vrlo poučan.
Sezona 3 isprepliće stare i nove likove i lokacije, dok Mando traži iskupljenje i povratak u svoj klan, a Grogu mu pravi društvo i uči, proći se zajedno i sa novim suradnicima (Bo-Katan Kryze i dr.) kroz mnoge opasne avanture naročito na planetu Mandalore, gdje Mando uspijeva povratiti čast. Ipak, špijuni ponovo rastuće Imperije ne spavaju, a pogotovo ne Moff Gideon koji se još uvijek pokušava dočepati Grogua i njegovog DNA kako bi stvorio nove super Stormtroopere. Ali ne spava ni Sila koja svakim danom sve više jača u Groguu.
I opet je zadnja epizoda sezone fantastična: veliki okršaji Mandalorijanca s imperijskim Gideonovim supervojnicima u borbi za povrat i spas svoga planeta Mandalore: vrhunska akcija, ali ima i sasvim mirnih, emocionalnih dijelova – Mando službeno posvoji Grogua i maleni postane Mandalorijanac nahoče/učenik. Ili kako bismo mi rekli: praktikant, šegrt. Bez obzira kakav film “Mandalorian i Grogu” ispao, ipak je šteta da je serija kao takva završena. To jest, ukoliko nas Disney, Jon Favreau i Dave Filoni ipak ne iznenade.