Ima nešto čarobno u tom Sheffield-u, gradu na sjeveru Engleske, pogotovo za ljubitelje glazbe 80-ih, iako su odande došli i neki odlični mlađi (kasniji) bandovi. Od mojih favorita, a govorimo najviše o techno-pop ili synth-pop glazbi, Sheffield je rodni grad bendova kao što su: ABC, The Human League, Heaven 17, Thompson Twins i Clock Dva, dok će ljubiteljima kasnijih izvođača najviše značiti imena poput Arctic Monkeys, Pulp i Moloko.
CABARET VOLTAIRE spadaju u ovu meni najdražu grupu, bend koji je bio drugačiji i inovativan od samih svojih početaka, još tamo davne 1973.godine. Oni su pojmu “wall of sound” koji su mnogi vezali uz ime Phil Spectora dali jedno novo značenje, gradeći isti na bazi potpune elektronike i snimanja zvukova svega što im se učinilo imalo zanimljivo, inkorporirajući iste u svoje pjesme i nastupe.
Nije čudo da su ih mnogi svrstavali i u “industrial rock” u svojim počecima, a njihova pripadnost alternativnoj umjetnosti dodatno je dobila na validnosti činjenicom da su nerijetko svirali zajedno s JOY DIVISION, jednim od miljenika zagrebačke publike.
1982. se svjesno okreću komercijalnijem zvuku, nakon što su zahvaljujući bendu NEW ORDER došli u kontakt s remikserom JOHN ROBIE-om, koji je za njih napravio remix singla “Yashar” koji se naveliko vrtio i u našim alternativnim klubovima.
Kad samo pogledate da su prvi izdavački ugovor potpisali s kompanijom ROUGH TRADE (stjegonoša alternativnog zvuka ranih 80-ih), zatim im je FACTORY RECORDS (kuća NEW ORDER-a) izdao 12” singl “Yashar”, a nakon toga potpisuju za SOME BIZZARE (gdje su u to vrijeme bili SOFT CELL i MARC ALMOND, THE THE i EINSTURZENDE NEUBAUTEN) koji ih sublicencira VIRGIN-u, prilično jasan vam je put kojim su išli.
Foto: Anastazija Vržina
U Zagrebu su u petak došli u, nažalost, suženom sastavu, budući da je jedan od osnivača, RICHARD KIRK, napustio ovaj svijet 2021.godine; ovo je i njihova oproštajna europska turneja pa je za mnoge to bila jedinstvena prilika ipak vidjeti ovaj utjecajan i značajan bend.
Može se komotno reći da su CABARET VOLTAIRE na određeni način postavili kamen temeljac industrijskom rocku, EBM-u (Electronic Body Music) pa čak i kasnijem razvoju techno glazbe, i zato ih je vrijedilo vidjeti.
Njihov nastup, iako je set lista najviše bazirana na radovima iz 80-ih, nije puko igranje na kartu nostalgije, aranžmani su dotjerani i gušći, i isporučili su svoj wall of sound bez kompromisa.
Koncert je odrađen milimetarski precizno, što ipak uz silno korištenje tehnologije i matrica nije iznenađenje, i nije tu bilo puno mjesta za improvizaciju. Unaprijed sam ispratio što je bila set lista na ranijim nastupima, i nije bilo odstupanja, a odsvirali su gotovo sve bitne točke iz svog kataloga.
Publika je, barem onaj njen dio koji mi je bio blizu, bila odlično pripremljena za CABARET VOLTAIRE, i to me ugodno iznenadilo, prepoznavali su stvari već na samom početku, što je za svaku pohvalu.
Foto: Anastazija Vržina
Interakcija s publikom od strane vođe banda i vokala Stephena “Mal” Malindera bila je povremena, no iskrena, i vjerujem da su i oni bili pozitivno iznenađeni činjenicom da je Tvornica kulture bila sasvim solidno popunjena.
Najbolje reakcije publike dogodile su se pri izvedbama pjesama “Crackdown”, “Just Fascination”, već spomenute “Yashar”, te 2 stvari u bisu – “Nag Nag Nag” i “Sensoria”. Po meni, falile su još 2 stvari da to bude čista petica – “I Want You” (možda i njihov najveći hit, ovdje kod nas definitivno) i “James Brown”.
U svakom slučaju, publika ih je ispratila glasnim pljeskom odobravanja. Bila je ovo jedna od posljednjih ispisanih stranica legendarnih elektroničara iz Sheffielda, i šteta je što svaka priča ima svoj kraj.
Foto: Anastazija Vržina